Nametnute podjele proslave Dana domovinske (ne)zahvalnosti
Umjesto vjere u Domovinu imamo sumnju. Umjesto snova u opstojnost neovisnosti Hrvatske imamo noćne more, očekujući bolno 'otrežnjenje' (za sada) šutljive većine.
Ljudi postaju imuni na sve što (im) se događa. To je šuteća većina. Grčki je povjesničar Tukidid zapisao: "Tajna slobode je hrabrost. Ili ćemo biti slobodni ili šutjeti. Oboje se ne može imati. Šutnja je odobravanje postojećeg stanja." Imamo li pravo šutjeti o strategiji porobljavanja malih naroda i neokolonizaciji? Imamo li pravo na strah pred onima koji nas vode u propast? Ovdje se vrijedi prisjetiti misli Ante Starčevića: "Radije s orlovima nego s licemjerima. Orlovi jedu mrtve, a licemjeri žive."
Podjele su pogubne s pojednostavljivanjima tipa za il’ protiv, uzrok-posljedica, pobjednik-gubitnik, moderan-zatucan, teist-ateist, liberalan-konzervativan, za il’ protiv (istospolnog) braka, podjela na Istok i Zapad, sve do neopravdanog generaliziranja ‘što južnije to tužnije’... U životu se rukovodim prosvjetiteljskim načelom da ljude treba okupljati s pitanjem što ih spaja, tj. kada se predoče dokazi o nametnuto razarajućim podjelama. U Europi su nebrojena neriješena nacionalna pitanja. To je prvi 'okidač' sukoba i podjela. Drugi je 'okidač' ekonomska nadmoć moćnih članica EU-a, Kine, SAD-a i Rusije, koje svoju moć demonstriraju na kolateralnim državama, među kojima je i Hrvatska. "Najveća opasnost leži u rastu bezličnosti, u brisanju različitosti, u uništavanju narodnih kultura i različitih načina života u globaliziranom svijetu gdje se jedino priznaje vrijednost izražena cijenom, odnosno u novcu." (izjavio je u Hrvatskoj Alain de Benoist, francuski književnik i filozof)
Kao što je poznato, nakon nametnutog političkog kompromisa, Dvadeseta obljetnica vojno-redarstvene akcije "Oluja", Dana pobjede, Dana hrvatskih branitelja i domovinske zahvalnosti obilježavat će se vojnim mimohodom u Zagrebu 4. kolovoza te 5. kolovoza u Kninu. Smatram da je taj nametnuti kompromis imao i imat će kompromitirajuće posljedice za Hrvatsku. Hrvatski barjak koji je 5. kolovoza 1995. na Kninsku tvrđavu podigao prvi predsjednik Tuđman ima višestruko značenje. Dan pobjede nije samo proslava Oluje. Taj Dan nije važan samo Hrvatskoj nego i načinu kako će biti prikazan međunarodnoj zajednici. Njime je obilježen poraz velikosrpske politike od kada se započelo s mirnom reintegracijom i uspostavom mira na jugoistoku Europe. Zato treba kompromitirati prvog predsjednika, hrvatsku neovisnost i proslavu najvećeg državnog blagdana. Kompromitiranje kao i podjele su dirigirane i imaju za cilj rušenje državnog suvereniteta. Posljedica toga je da nam najslavnija obljetnica u Hrvatskoj godinama postaje "pozornica podjela."
Na prošlogodišnjoj proslavi Oluje izviždani su tadašnji predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović. Potonji se nije želio suočiti s još jednim negodovanjem puka u Kninu, pa je (prividno) uspio tako što je središnju proslavu ove godine prebacio u Zagreb. Za to je naveo razlog kako se u Kninu ranijih godina odazivalo malo stranih diplomata. Međutim, došao je drugi udarac - brojne države članice NATO-a otkazale su sudjelovanje u vojnoj paradi. Otkazivanje dolaska brojnih inozemnih delegacija kod sudjelovanja u vojnom mimohodu u Zagrebu je simbolički čin minimaliziranja proslave, a time i međunarodnog statusa Hrvatske. Srbijanska diplomacija likuje što su među prvima otkazale dolazak na vojni mimohod uzvanici iz Italije, Slovenije, Rumunjske, Velike Britanije, Mađarske, Njemačke te Rumunjske. Premijer i šefica naše diplomacije, Vesna Pusić ne smatraju da je to problem i/ili udarac za Hrvatsku. Samo u tome s njima sa suglasan, ako su mislili, (a nisu) da nam je sloga više nego ikada potrebnija u očuvanju i razvoju domoljublja. Ona i premijer su eu-poltroni koji slušaju direktive, a sad ih, kao, ne zanima njihov znakoviti nedolazak.
Karakteristične izjave protivnika proslave
Srbija je zatražila od Međunarodnog suda u Haagu da Hrvatskoj zabrani proslavu Oluje. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić Oluju naziva, (nakon drugog svjetskog rata) "najvećim etničkim čišćenjem u Europi." Njihov ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio je za medije da je obljetnica vojno-redarstvene akcije "čin genocida i dan velike žalosti za Srbiju." Ivica Šola u svojoj kolumni za Glas Slavonije ovako opisuje sukus Dačićeve perverzne politike: "Upravo je akcija Oluja spriječila novi genocid od strane srpskih vojnih postrojbi u Bihaću gdje bi, prema procjenama povjesničara, bilo višestruko više žrtava srpskih koljačkih hordi nego što ih je bilo u Srebrenici. To je povijesno utvrđena činjenica. Zahvaljujući, među inim, Hrvatskoj vojsci i odlučnosti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i pokretanju Oluje, nova Srebrenica bila je spriječena. "Genocid" u Oluji i masovni odlazak Srba nije posljedica progona s hrvatske strane, već odluka srpskih vlasti." Šibenski župan Goran Pauk je protiv bilo kojeg drugog obilježavanja Oluje izvan Knina. Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavljuje: "Budući na mimohodu neće sudjelovati ni neke druge savezničke države, nema razloga da na njoj sudjeluje Slovenija sa svojom vojskom." Tipična primjer poltronstva i/ili eu - sluganstva. I aktivisti Centra za mirovne studije su prosvjedovali protiv organiziranja vojnog mimohoda u metropoli. "Vojni mimohod je podijelio hrvatsku javnost i proizveo međunarodni skandal", izjavio je Gordan Bosanac iz CMS-a. Pitam ga je li veći skandal nedolazak i minoriziranje naše neovisnosti od tzv. "velikih igrača" svjetske diplomacije? Stranka ORaH podržava apel te Udruge "Rat je gotov, nemojte organizirati vojne parade" te u priopćenju za medije ističu da su "protiv rastrošne vojne parade u trenutku financijske krize države i očigledne polarizacije društva oko mimohoda."
Javnost i politika podijeljena oko vojnog mimohoda
"Proslava 20. obljetnice Oluje, treba biti održana u Kninu." Za tu opciju je bilo 51 posto građana. Da proslavu treba održati u Kninu, ali i u Zagrebu, smatra 35 posto građana. Proslavu samo u Zagrebu željelo bi 4 posto anketiranih. 10 posto građana ili ne zna ili pak misli da se proslava ne treba nigdje održati. Vladina odluka da se na taj dan organizira i svečani vojni mimohod podijelila je građane. Protiv te ideje je 48 posto građana, a njih 45 posto je za. HDZ-ovo biračko tijelo u većem je broju za proslavu obljetnice u Kninu, nego što su to birači Kukuriku koalicije. To su rezultati istraživanja agencije Ipsos pulsa iz travnja. Da organizacija vojnog mimohoda u Zagrebu ne zanima Šibenčane govori i podatak u anketi čitatelja portala ŠibenikIN. Šibenčani koji su glasali, centralnu proslavu oslobodilačke akcije vide u Kninu, a ne u Zagrebu što je bio prijedlog Vlade.
HDSSB, HSP i Konzervativna stranka su se izjasnili za vojni mimohod u Zagrebu. Obrazlažu to (i) činjenicom što se mimohodi oružanih snaga u svijetu u pravilu održavaju u glavnim gradovima. HDZ, HSS i HSP AS su ranije (prije političkog kompromisa) bili protiv vojnog mimohoda. "Taj dan mora biti dan pobjede, a ne podjele," prva je rezolutno medijima izjavila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Prije kompromisa s Vladom protivila se mimohodu.
Već tjednima pojedini mediji spekuliraju da je dio braniteljskih udruga spreman državnome vrhu prirediti situaciju sličnu onoj od 18. studenog u Vukovaru prošle godine. "To je prestrašno! Nešto najpodlije što se ljudima koji su obranili Hrvatsku može imputirati. Mi smo legalisti, poštujemo vlast koju je izabrao hrvatski narod i želimo da proslava u Kninu prođe dostojanstveno. Ljudi su osiromašeni, pokradeni, narod je u sluganstvu, a oni se međusobno svađaju – komentira Ante Deur, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, jedan od onih koji je u medijima istican kao mogući organizator izgreda. U Vladi su izjavili da iza ranijih i novih (možebitnih) izgreda stoji glavna oporbena stranka. Ipak, najpogubnije su podjele među braniteljskom populacijom, koja je potpuno razjedinjena. Hrvatski biskupi su više puta ponavljali da proslava treba poticati jedinstvo. "Žalosti nas to što se događa i podjele mogu štetiti svima ", izjavio je za medije nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić.
Zaključno
Za anarhiste domoljublje je prijetnja slobodi. Žalosno je da se po svojim djelima ponaša ova odnarođena vlast. Drugi se (ruko)vode diktatom moći i/li masa. Još je Siegmund Freud pisao kada se ljudi u gomili ponašaju drukčije od onih koje nije porobio diktat mase. Carl Gustav Jung skovao je izraz kolektivna svijest, Le Bon psihologiju mase objašnjava teorijom zaraze. On je jedan od začetnika propagande. Manfred Lütz, njemački psihijatar i teolog, u knjizi "Ludilo." Lütz pojašnjava zašto su najveći problem (bili i ostali) glupi i/ili suludo normalni ljudi! Oni promatraju, dopuštaju ili sudjeluju u nametnutim podjelama, ratovima, genocidu, ili o(p)stanku vladavine diktatora.
Suvremeni kolonijalizam sa strategijom globalizacije guši posebnosti nacionalnih entiteta i/ili suverenosti. Nacionalni interesi malih naroda podređeni su EU-u – bez (europske) vizije i njezine održivosti. U strategiji podjela cilj je stvoriti nemislećeg građanina koji vjeruje u dobre namjere "velikih." Mi euroskeptici umjesto vjere u napredak EU-a imamo sumnju. Umjesto snova u opstojnost neovisnosti Hrvatske imamo noćne more, očekujući bolno 'otrežnjenje' (za sada) šutljive većine. Pobijedimo noćne more zahvaljujući snovima koje smo imali kod stvaranja Hrvatske. Otac domovine Ante Starčević upozorava: "Narod koji uvijek traži zaštitnika nije vrijedan slobode." Ovdje vrijedi citirati ironičnu konstataciju književnika i publicista Stanka Bašića kako su "Hrvati u Europi u situaciji djeteta koje je na svijet došlo protiv volje svojih roditelja, a koje se uzaludnom upornošću trudilo zadobiti roditeljsku ljubav" (S. Bašić). Postajemo zarobljenici strategije vladara kaosa prepuštajući da nas se vodi kao "guske u magli" (Stjepan Radić). Dobro se ovdje prisjetiti upozorenja A. B. Šimića: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!"
Na kraju teksta se vrijedi podsjetiti zapisa Montesquieua: "Država može od mene tražiti da za nju poginem, ali ne može tražiti da za nju lažem!" Podsjećam na latinsku izreku Quem Deus perdere vult, dementat! (Koga Bog hoće uništiti, oduzme mu razboritost.) .
Zlatko Miliša