Čudovišta nasred Hrvatske

Potpuna sam neznalica u poljima tehničkih nauka. Nikada ne pišem o tim sve brže razvijajućim i toli hvalećim dosezima ljudskoga uma. Ne da bi ih prezirala, ne da bi se zbog neshvaćanja prestala diviti rasponima do kojih smo stigli (već poprilično razapeti između slave i oholosti), jer također mi ponekad zastaje dah kad gledam koliko koristi ima u ponekom tehničkom izumu, kao što su medicinski pomagači u dijagnostici i sličnim prilikama, a koje ljudska ruka obavlja puno lakše i sigurnije nego ikada. (Primjer koji me je zadivio je suradnja liječničke ruke i uma s tehnikom kod razdvajanja blizanki 2. ožujka 2019. godine. Operaciju koja je trajala 15 sati izveo je herojski tim 14 liječnika iz bolnice Rebro u Zagrebu, a bilo je čudesno čuti skromnu izjavu jednoga od njih, dr. Dražena Beline, koji kaže da je bilo moguće razdvojiti srca koja su stajala 2-3 milimetra blizu!)

Za takva velika djela trebala bi stići i zaslužena priznanja u kojima ima udio i tehnička strana medicine.

Ipak, često imam nelagodan osjećaj kad se velika tehnička djela pretvaraju pred nama običnim smrtnicima u posve nerazjašnjena i čudovišna otkrića koja nam daruju nemir i sumnju, postavljaju pitanja na koja nemamo odgovor.  

Ne čudite se mojem neznanju i mojem svojevrsnom otklonu od tehniciziranosti našega doba i znanjima u toj oblasti, jer ne čini mi se da smo postali bolji, plemenitiji, ljubazniji, druželjubiviji, duhovitiji, smireniji ili pažljiviji jedni prema drugima. Možda gadno griješim, ali ne mislim da je mudriji čovjek koji sjedi na tridesetom katu nebodera i udara u tipke nekog tehničkog stroja, od Aristotela koji plovi na drvenoj grčkoj lađi dok vjetrovi napuhuju jedra…To je prispodoba koja će možebitno izazvati porugu, ali riskirat ću.

Od svih vijesti s toga tehničkoga polja dvije su mi izazvale veliku nelagodu i otpor u mom nevještom umu. Najprije su se pojavili „pilićarnici“. Farme pilića, kokoši i svega ostaloga peradarskoga svijeta, pogoni golemih razmjera u brojkama od milijuna, dapače najveći pogoni u Europi opremljeni tehnikom najnovijega metodološkog uzgoja i klanja, najmodernije uzgojena perad kojoj će pomagati tisuće radnika itd… Pokazali investitori iz Ukrajine? maketu toga mega-čudovišta u nekoj pitomoj dolini obrasloj šumarcima i bujnom travom na brdima, pjevom ptica i šumom pitke vode u potocima.

Hm… ne znam što sve mora imati takva farma pilića ako sve bude tehnički automatizirano, a sva je prilika da će tako biti, od strojeva za uzgoj do onih za klanje. Pri tom se uzgoju ostvaruje golema količina otpada, jer pilići i koke kakaju, a kad ih zakolju, odbacuju se milijuni crijeva, perja, kljunova i kandžica i itd. Pa onda, dodaju se u hranu za brzi uzgoj razni antibiotici i slični sastojci, a bez toga može doći do bolesti pa se crkotine moraju također pohraniti u zemljicu hrvatsku. Sve to i još mnogo meni nepoznatih sastojaka tone u zemlju, pa u vodotokove koji više nisu pitki. Iz farme se širi nepodnošljivi smrad i rastjeruje stanovnike kao i ptice, pčele, leptire i drugu nama dragu faunu, a vjerujem i floru.

Tko će tu profitirati, možda kratko vrijeme, znamo: investitor i onaj tko mu je dao dozvolu za takav naturocid. Jer to bez mita ne funkcionira. Takvi se čudovišni divovi, kažu znalci, još nisu pojavili u Europi, a mi, ovako mali za razliku od Ukrajine, Francuske ili Španjolske i Njemačke – udri da budemo prvi!

Ipak, najstrašnije će stradati naši uzgajivači pilića. Od onih najmanjih do većih jer ne će moći podnijeti konkurenciju ovoga čudovišta. Ono će pojesti svu vodu, svu travu, sav zrak, naše preostale farme, a tko zna što još. O mogućem iseljavanju ljudi ili kakvom zaraznom epidemijom zaraženih nesretnika u blizini čudovišta da ne govorimo.

Drugo čudovište je raspametilo najpametnije znalce tehnike okupljene u Dubrovniku. Kazao bi Marin Držić: eto ljudi možda ne baš nahvao, ali pomanitalih svakako. Oni bi gradili Pantheon kraj lječilišta Topusko! I to najveći centar ove vrste u Europi! Krasno, skup mozgova s najvišom stručnom spremom, zaposlenih vjerojatno izdaleka jer u samom Topuskom nema stotine visoko obrazovanih fizičara, matematičara ili još kakvih znalaca, jednostavno nema. Znači izdaleka. Odakle? Hoće li putovati iz velikih centara ili čak iz inozemstva? Ne znam. Možda sagrade novi grad da se tu kao u znanstvenom „pilićarniku“ rađaju i nastanjuju najpametniji u Europi. Ne znam.

Neki mali piskutavi glasić spomenuo je potrošnju struje i vode u takvom čudovištu. Tišina. Netko je spomenuo zračenje u takvim čudovištu. Tišina. Netko je spomenuo ceste i tisuće kamiona koje će trebati za ta dva čudovišta. Tišina. Ima tu još pitanja oko održavanja i djelovanja oba čudovišta, pa konačno i pitanje sudbine našega turizma kojega smo doveli do suludih visina nauštrb poljoprivredi, stočarstvu, voćarstvu, maslinarstvu, cvjećarstvu, ribarstvu, brodogradnji, itd…

Evo kako zanovijeta, reći će neki. Tko? Oni koji će se obogatiti na račun ta dva čudovišta. Tko će se obogatiti? Možda radnici, stočari ili seljaci koji još uvijek sade taj nesretni krumpir pa makar i samo 40% od naših potreba? Dok je Egipta, bit će i krumpira! Sve će biti blistavo kad ova dva čudovišta zasjednu u središnju Hrvatsku i progutaju energiju i sve što smo spomenuli pa i ono što nismo spomenuli! A tek kad se roboti uhvate sadnje povrća i voća, uzgoja prasadi i pilića u milijunima, gdje će nam biti kraj! Izvozit ćemo na sve strane, zato već sada naši lete na Daleki istok!

Progoni me misao da možda ipak nisam u pravu, možda nema nikakvih popratnih užasa oko tih najmegalomanskijih ikada viđenih projekata u RH, možda će nam sve procvjetati jer ćemo bar u nečemu biti prvi!

Nevenka Nekić