Nasilja koja ne prestaju

Ludilom, bjesnilom obuzetu, beštiju valja liječiti, kako stari spisi kažu, otrovom, vatrom i željezom. Ako ni to ne pomogne, zna se i što preostaje. Zemljica čarna, trava zelena“.

Beštija je u ovom slučaju dr. Šreter, a savjet je dao Goran Babić, kako se nitko iza toga postupka ne bi usudio rabiti hrvatske riječi. On, ta beštija, dr. Šreter završio upravo tako kako je savjetovao pisac, a pronio se odmah i glas da su ga četnici i raskomadali te pokopali ili bolje rečeno bacili u razne jame. (Upravo se ovih dana otkopava jedna takva jama koja je služila za dovoz smeća tamo negdje oko Vukovara.) Jer i te nesretne žrtve bile su beštije koje ne zaslužuju grob. I njih je zatekla sudbina mnogih likvidiranih četničkom rukom iz svih krajeva Hrvatske. Divljoj raspojasanosti četničkoga zasužnjenoga uma rečenoga pisca G.B. ne čudimo se. Ubijao je on ne iz puške i nožem, nego riječima mnoge hrvatske književne i javne glasove pa zato i danas uživa blagodati gostoprimstva na HRT, izvjesnoga Nuhanovića, koji će ugostiti, čini se, i crnoga vraga ako mrzi Hrvatsku. To je osnovni kriterij da uopće ostaneš na HRT, a posebno u dijelu programa koji se bavi kulturom za koju svaka luda misli da ima sposobnosti i znanja.

Vratimo se ključnom pitanju: takva žrtva kao dr. Šreter ubijena na tako stravičan način uzdigla se nad masom bezimenih žrtava koje i danas nemaju ime i grob. Kako? Njegovo se ime sačuvalo zahvaljujući ne samo dobrim ljudima i njihovim nastojanjima da se njegovi tjelesni ostatci pronađu i dostojno pokopaju (o čemu se danas brine udruga koju je pokrenuo Stipe Mlinarić), nego i podlim lažljivcima koji se ne odriču zlih djela onda ni sada.dr. Sreter1 Neiscrpna je količina zla koju takav um može smisliti i bezbrojni su načini da ih se provede. Onda, u Domovinskom obrambenom ratu, zlooka irudica lagala je, uvijek je laž temelj za zločin, a danas se presvukla u pravednika na čelu nekog nakaznog odbora za ljudska prava. Svi već prepoznaju Pupovca koji je u ratu imao zadaću da pođe svojim prijateljima četnicima te nađe zarobljenoga dr. Šretera i potom ga zamijeni za dva Srbina. Ne samo da je bio tamo i saznao kako je ovaj na okrutan način likvidiran i gdje mu je jama i zelena trava, jer nema ni jednoga razloga da mu to njegovi nisu rekli, nego je izmislio laž o nekom obavljanju liječničkoga posla…itd. Laž prikriva zločin, zločin se prikazuje kao dobročinstvo, čuvar zločina postaje njegovim dionikom, suzločinac postaje dobročinitelj. Stavljen suludim odlukama na čelo nekog na pravu i pravednosti zamišljenoga odbora za ljudska prava, nepomućen grižnjom savjesti i danas laže i obmanjuje javnost. On i dalje zastupa misao beogradskog stanovnika Gorana Babića, olinjaloga i neraskajanoga duhovnoga satrapa i štiti nedjela svojih prijatelja četnika.

Njemu se, tome Pupovcu, ne može reći da je četnik, kažu neki plitki znalci naše povijesti, on nije nosio pušku. Zaista, to je istina. Ali kako se zmijski rep otrovnice, koja psiče SDSSssss, stranke četnika koljača, stranke čiji je on član, koja je žarila i palila, klala i ubijala na sve načine po Hrvatskoj, po našoj zemlji, nije taj zmijski rep ukliještio i zašto se nije glava toj otrovnici satrla, ne zna se, ili se ipak dobro zna zašto se nije zgazila i zabranila ta krvoločna stranka u današnjoj europskoj Hrvatskoj? Milorad Pupovac Kako ta stranka može postojati svojim članovima u Hrvatskom državnom saboru? Kakve veze može imati ta stranka s ljudskim pravima kad je neviđeno i neznano da je ikada poštivala ljudska prava, osobito Hrvata i naravno muslimana? Kako je moguće da se nije organizirao neki bojkot posvemašnjega rada HDS od strane svih stranaka koje imaju iole osjećaja za istinu, pravo i pravdu, a ne izabrati istoga manipulatora svim i svačim, na čelo odbora ili kako se već zove, za ljudska prava? Nije li to sprdačina i ironija? Zašto nema nikakvoga bojkota protiv činjenice opstanka te četničke tvorevine u RH? Ta je stranka i njeni protagonisti u zametku i poslijeratnih zločina koji nisu samo fizički. Zar to nisu oni koji pale hrvatske zastave, grade četrdeset bunkera po Hrvatskoj, koji organiziraju prebijanje hrvatskih mladića, uživaju materijalna dobra svake vrste, koji plaćeni našim novcem izdaju novine kojima blate Hrvatsku, šute o skrivenim grobovima, drsko napadaju u HDS? Još opakije promiču ideje o trulosti i razbojničkom ustaškom karakteru svake hrvatske ideje, tradicije i prava na život. Oni duhovno zagađuju i zagorčavaju svakodnevni život naše svekolike stvarnosti. U tome se slažu s Jugoslavenima koji u toj sprezi zauzimaju sva važna mjesta u javnim ustanovama i određuju prava hrvatskih građana, osobito se ističući u ponižavanjima branitelja, književnika, glazbenika, znanstvenika i akademskih ustanova.

Kako su ideje SDSS preživjele i osvježene nabujale u posljednje vrijeme, kako su poimence poznati lažovi i mrzitelji Države Hrvatske, njih nekoliko stotina koji glođu kosti naših pokojnika i nas živih, opstali na dobrim sinekurama? Među njima ima silno utjecajnih i pitamo se jesu li zaista „suho zlato“? Kakvo će stanje nastati pojavom Domovinskoga pokreta u izvršnoj vlasti? Hoće li moralni gnjev i entuzijazam biti dostatni da slome i maknu s pozicija luksuza i komfora kojekakve sajbere, štetočine i kafanske intelektualce? Kako ćemo riješiti zabrane hrvatskih insignija iz DOR-a? Novosti11Kako se smije kažnjavati legalna zastava HOS-a i njen čuvar? U podrumima duboke države, kao iz filma Krste Papića “Izbavitelj“, štakori okupljeni oko krcatoga stola, nagrizaju ne samo mrsne obroke, nego i nadu u miran i dobar život u ovoj državi.

Sve jasne i nedvojbeno zločinačke i izdajničke djelatnosti spomenutih prepoznate su po njihovim munjevitim reakcijama na bilo koji domoljubni čin, pojavu ili nedajbože stranku kakva je DP. Uništiti, zabraniti ili potkopati npr. ideju Muzeja komunističkih zločina, onemogućiti pravo otkopavanje i pretragu terena u Jasenovcu kako bi se konačno došlo do istinitih podataka o žrtvama, braniti pravo na javne nastupe na HRT jednom Igoru Vukiću, ometati dodjelu potrebnih sredstava za snimanje filma Jakova Sedlara ili bilo kojega hrvatskog čestitog i vrsnog redatelja, zabraniti rad Turudiću, to osobito, po svaku cijenu sačuvati protuhrvatske kadrove na HRT, podržavati smeće koje se uvozi iz Srbije i sličnih prostora a u liku pevaljki i pisaca (bez ovih zadnjih nema značajnih programa na nacionalnoj razini), ne dopustiti revidiranje nepravednih presuda iz prošlosti itd…U toj šumi vampira kumrovečkih, brezovičkih zombija i gradskih prikaza u kratkim suknjicama, prikaza koje mašu krvavim zvijezdama na svojim svečanostima, ima i onih postarijih koji su izdali nalog da se pogube mnogi nevini kako bi uhvatili i jednog krivca. Izdali nalog i potpisali vlastoručno, a datumi su ne samo stari, nego i noviji, iz DOR-a.

Kad se već spominju nepravedne presude u doba komunizma, valja se sjetiti onih izrečenih u Australiji. Da ironija bude veća, donio ih je isti sudac koji će poslije suditi u Haagu – Graham Blewitt. Tako će žrtve iz 1980. u Australiji i one iz 2004. u Haagu biti osuđene po istom sudcu koji je u oba slučaja sudio pristrano i uništio živote žrtava. Nakon lažnih optužaba za zločine, koje je pripremila i podmetnula UDB-a, suđeni su na dugogodišnje robije i to sa znanjem sudaca kako su dokazi lažni! Nepoznato je da su hrvatski doseljenici počinili neke istinske zločine u toj Australiji, nepoznato je da su krali ili varali, ubili i pljačkali. O tome bi se pisalo naveliko. Ali znalo se da nisu izdali domovinu iako su ju morali napustiti. Napustiti na povijesnom valu rankovićevštine, brozovštine, partizanštine i četništva, nasilja koje je trajalo i nije popuštalo. I ništa nekima nije vrijedilo što im je rod bio u partizanima – bili su Hrvati i morali su na robiju. Na poticaj novih članova Hrvatske zajednice u Australiji od godine 2023. skupljaju se donacije za sudsku reviziju slučaja. Jer ta su HRVATSKA ŠESTORICA pušteni 1991. godine iz zatvora, ali pod izlikom da su se dobro ponašali, a ne da su nevini! Podlost australskih sudova nije jenjavala do nedavno, a sada se nadamo da će Vrhovni sud NSW-a u Sydneyu nakon obnove procesa osloboditi krivnje nevine doseljenike. (Nezaboravna je moja emisija o tim sucima na Laudato TV, kada se jedino ta emisija nije mogla vidjeti u Australiji pa su ljudi prenosili preko mobitela i drugih tehničkih čuda!)

A taj sudac Blewitt koji je kasnije sudio i Šestorici Hrvata u Haagu, osudio je među njima i Slobodana Praljka, čovjeka vjere u slobodu i pravdu, gorostasa intelekta koji bi trebao biti čuvar naših sjećanja na posljednji rat za ostanak u našim domovima. Ostati spremni za obranu domova.milenekic

Naših rođenih više nema, otišli su na najdulji put u životu, nesretni nakon kratkoga života kojega su velikim dijelom proveli u Blewittovom zatvoru (11 godina), a potom u obrani Hrvatske (Mile Nekić). Oni koji su sudili sjedili su potom u sjenatim hladovinama i pili popodnevni čaj na nekoj točki zemaljske kugle, na stolu je fino pecivo, kanapei i namazi, a djeca se igraju i vesele poklonu koji je donio. Povijest je okrutno božanstvo.

I sada, nakon svih iskustava i milijunskih žrtava, ne samo ovdje navedenih nepravdi, ne možemo smoći snage da se repovima tih udbaških potomaka, jugo-bagre i četničkih odvjetaka usidrenih u SDSS-u uklješti jezik i zabrani život na našim leđima.

Samo da nas ne obuhvati ravnodušnost, ta najogavnija osobina koja se rasprostrla ne samo ugojenim Zapadom. Tko zna kakve bi razmjere dostigla ova nasilja kad bi svi šutjeli i smatrali da ih se ne tiče naša hrvatska zajednička sudbina. Staljin je nasuprot poznatoj poslovici kako diktatori dolaze i odlaze, a narodi ostaju, rekao sarkastično da narodi dolaze i odlaze, ali zemlje ostaju pa shodno tome “Litva to budet, no Litovcov nje budet“.

Nevenka Nekić

 

Sri, 17-07-2024, 12:16:03

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.