Tko su hrvatski velmože?

Zatvaraju se vrata Hrvatskoga državnog sabora. Ova garnitura, oprostite na izrazu, naših zastupnika vjerojatno se više u istom sastavu ne će sastati. Žalimo li za njihovim licima, dobrim djelima, sjajnim govorima izrečenim lijepim hrvatskim jezikom, pristojnim ponašanjem ili brigom za državu Hrvatsku? Rijetko, prijatelji moji, rijetko. Neki su zaista pobudili naše nade i snove da će svojim obrazovanjem ujedno biti na strani pravde i istine, ali rijetko se to ostvarilo. Tako ima i onih s akademskom najvišom titulom, ali ih čujemo kako daju glas nekakvoj bolesnoj turskoj konvenciji koja proklamira najperverznije rodne teorije, a pod maskom zaštite žena. Isto tako odriču se mnogi pokroviteljstva nad Bleiburškim komemoracijama, a znaju da je pogled na samo jednu nepojmljivu dramu, onu Hude jame, dovoljan da se zauvijek opredijeliš protiv komunističke doktrine ako u tebi ima mrvica savjesti i morala, onoga vječnoga, zapisanoga u Mojsijevim pločama. Ali partija, ma kako se zvala, ima još uvijek prednost pred tvojim osobnim glasom savjesti. I ta okamina iz komunističkih partijskih vremena da si ti masa, a ne pojedinac, ostala je u mozgovima velike većine poslušnih članova.

U okvirima nastupa upravo vrlo obrazovanih zastupnika, koji imaju i doktorate, rijetko se čula neka inačica riječi hrvatski: hrvatski jezik, hrvatska čast, hrvatska povijest, ugled ili bilo što drugo. Teško izgovorljivi pridjev zamijenit će najradije izrazom naš, zajednički, regionski čak, a spomen na slavne dane i ime Domovinskoga obrambenoga rata, zamijenit će svakom inačicom samo da izbjegnu spominjanje imena hrvatskoga. Oni hrabri i rijetki, zauzeti za promicanje vjere i domovinskoga osjećaja, govore bi najčešće održavali pred praznom saborskom dvoranom. Narod hrli na kavu ili objed, mljacka u vrijeme tih briljantnih govora, a potom se pojavljuju za govornicom sablažnjivo neobrazovani, ali zato ljuti protivnici istoga retora i domoljuba i poništavaju bezočnom laži neke novijim povijesnim istraživanjima dokazane istine. Ta tko će čitati nove knjige o otkrićima jama i jama, ima ih na stotine, ne samo jama već i knjiga!

Bezočnost i niske strasti lete kao ružne olinjale rječetine često s obje strane, a bestidnost nekih je neviđena u povijesno svjetskim razmjerima: kaže tako jedan poznati kažnjavani ulični lopov-pokućarac da drugi „ako kradu tada i lažu“. Stoji on pun jetke mržnje i bestidno mršti ružne zgrčene crte lica bacajući otrovne strijele i na pokojne koji se više ne mogu braniti riječima. Sabor 24.10. 2Taj prednik nekada slavne i jedine velike stranke u našoj ne-demokratskoj prošlosti, izaziva velikoga Stipicu Radića, na čije je mjesto zasjeo potpomognut neviđenom sljepoćom njenih sadašnjih članova koji ne razlikuju razbojnički mentalitet od časnog djela, izaziva on Stipicu koji je dao život na oltar domovine. Nikada on nije pročitao djela braće Radić, vjerujemo da nije ni ikakvo drugotno štivo sociološko ili povijesno, a osobito religiozno, ušlo u njegov habitus, ostao je prazan, a u tu prazninu ušli su mržnja i licemjerje. Kako mogu duge noćne mržnje obogaljiti čak i vanjske osobine lica, izdubiti bore nalik na ponore u kojima su nestali naši bačeni junaci i sirotinja, nevini i ponizni! Čak se ovaj sitni lopov rugao imenu i uspomeni na Stipu Javora, seljaka, gorostasa hrabrosti kojega su srpski žandari i sudski službenici motkama lomili i tako ga na nosilima donosili u sudnicu. O kako se gadno poigravamo svetim ljudima i hrabrim duhovima!

O onima koji su zazivali nove hrvatske žrtve, jer nije bilo dovoljno ono pogubljenje u martiriju tzv. oslobođenja, ne ćemo ni govoriti. Ne zaslužuju da im ime zapišemo. Kao što ne zaslužuju ni oni neutralni i šutljivi, ravnodušni i samozadovoljni koji su mogli slušati bezočne sotonske laži i praviti se kako ih se ne tiču. Ipak možda su se najtužnije doimali oni koji nemaju dovoljno znanja i rječitosti pa čak ni čitati ne znaju dobro, a kamoli da hitrim i bogatim nastupom odbruse poganim umovima. Ponekad mi padne na pamet pitanje: kako bi ovi zastupnici razgovarali latinskim jezikom?

Istup jednoga ministra koji je odmah i napustio dužnost, upamćen je ponajviše zbog iskrenosti: bacio je neku igračku zrakoplova na bijednoga lašca koji mu je podmetao optužbe. Znao je ministar da to ne priliči, ali čast i savjest nije mogao zatomiti. Pa čak i takva reakcija je prihvatljiva i normalnija od šutnje i pomirenosti s bestijalnim glodanjem hrvatskih kostiju iz Hude i drugih jama koju priređuju ultralijevi. Jer moguće je u ovom Saboru ono posve nemoguće: rugaju se pletenicama djevojačkim iz Hude jame! Rugaju se mladosti našoj koja je zaglavila u bezdanima i profundama od alpskih obronaka do otoka i kamenjara velebitskih. A onda nakon pola stoljeća opet na ovčarama i drugim mučilištima.hs v Ono što se doima strašno je pomalo pretakanje užasa u neku rutinu činovnika-čuvara, neku bezličnost i hladnokrvnost bez strasti kojom se poništava najveći krimen nakaznih delija i raznih ptičurina iz vječno neprijateljske zemlje. Kao iz bajke u kojoj iz podzemlja vrebaju mračni i sablasni niskočelni bradati tragači za neuništivim ustašama koji se šuljaju hrvatskim ulicama.

A bilo je i čestitih ljudi u Saboru kojima bi zbog laži prekipjelo pa se sjećamo i davne scene kad se u mladom Saboru bacila jedna torba spisa na nekoga manjinca koji je bio član četničke organizacije. I to je prošlo i vjerojatno se ne će ponoviti jer ne spada u protokole, ali po snazi strasti i želje za istinom spada u one saborske vinjete poput noge u Gržetićevoj čizmi koja udara u stražnjicu bana Khuena.

Od različitih smutljivaca koji kliču u svakoj prilici da bi oni vlast, odmah i sada, osobito onu represivnoga aparata, ne očekujemo ni etičnost, ni osobita znanja u nekom području, a ni značajne programe. Kao jeftini novinski papiri lebde njihova obećanja nošena lijevim vjetrovima ponad sumnjivih mostova i ćuprija kojima, kažu, mogu prihvatiti razne ideologije. Ti prelivode ispod mostova išli bi i amo i tamo kao i neki rubni s krajnje ljevice, razmahane i zajapurene, revolucionarne, po svaku cijenu potpisnice onih misaonih tvorbi troskotovskih i grmojevitih, samo ako natrapaju na vrata na kojima piše: vlast je naša. Ne znam zašto im biračka masa ne vjeruje, ili nam se samo čini, zašto ne uviđa kako je vrh te stranke s dva doktorata garancija čestitosti?! Hm… A možda masa misli da sama obrazovanost ne garantira i čestitost? Možda je odavno gomila spoznala da se poznavanje impresionizma u slikarstvu nije poklopilo s etičnošću i plemenitošću u slučaju Goeringa? Čudno da ta rafiniranost poznavanja kolorizma i duktusa jednoga lirskoga pokreta i pogleda na ljepotu mimezisa, koja je oduševila demonsku dušu dotičnoga, nije bila sposobna sagledati svu paklenu zloću režima kojem je služila!

Sigurno da se ne može mjeriti ovim povijesnim uspomenama svako odudaranje obrazovanosti od etičkih vrlina pojedinca. Ali nesretne asocijacije ne spavaju. Bude nas noću i tragaju za snažnim osobnostima i časnim očevima i majkama naše stvarnosti. Bauljamo i zavirujemo u dubine onih obrazovanih i plićine onih koji sriču dok čitaju. Neki muškardini su izgubili vratove koji nestadoše u zadriglim spojnicama tijela i glave, neki su obnavljali tijelo da ostanu vitki i hercig. Neke dame su dovele svoje izgladnjele krhke blijede likove do lebdećih sjećanja na ledi Macbeth koja uporno nagovara na nasilje.Sabor sjednica Kao da je isplovila na magli iz proklete šume Kurosawine ona još ne pere ruke, samo zaziva ako treba i likvidaciju svih vlastodržaca koji su samo i isključivo izdajnici i kvislizni, nemaju ni zrnca dobrih djela. Bez imalo čestitih i iskrenih spoznaja jednih o drugima, oporba i vlast nasrću jedni na druge kao pomahnitali. Jedni nastupaju na trgovima kao aveti prošlosti, njihovi razvigoreni zazivi revolucije lete diljem razapete zemlje Hrvatske, ljudi tame stišću pesti, zazivaju kaos i rasap društva. Zaboravljaju da su odavno iznevjerili domovinu jer su im uvijek bili na umu neki drugi interesi, apstraktni i nevezani za vlastiti narod i državu Hrvata i da su autori one sablasne deklaracije na Prvom zasjedanju Avnoja u Bihaću u studenom 1942. koja nema premca u povijesti zlih nauma. Do danas se nitko od tih ljevičara i komunističkih sljednika nije odrekao te strašne i zle deklaracije. „Potrebno je stvoriti toliko mnogo beskućnika da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo paliti. Pripucat ćemo pa ćemo se povući. Nijemci nas ne će naći, ali će iz osvete paliti sela. Onda će nam seljaci koji tamo ostanu bez krova sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke brzo će se i sami priključiti nama jer ćemo im obećati veliku pljačku… Mi od njih moramo učiniti beskućnike… mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.“

Vladajući se osvrću na prigovore oporbe često s prezirom, frkću nosovima i okreću glavu od velikih vlastitih promašaja osobito u sukobu s vlastitim narodom koji čezne za čestitim ljudima na odgovarajućim mjestima. Čini se da je ideološka jasnoća kojom se vodi neko ministarstvo podbacila osobito u kulturi i školstvu. Službenici tih ministarstava morali bi biti svjesni da se ne može uporno i dosljedno ponižavati hrvatski narod, hrvatski auktor, istina o Domovinskom obrambenom ratu, povijest vlastitoga naroda, dajući novčane potpore i glas za razne bijedne umove i zlonamjerne agresorske auktore koji bez zastoja proizvode mračne produkte u svim mogućim oblicima i gaze ljudsko dostojanstvo naroda koji ih strpljivo plaća. Ministar bi morao imati vlastitu referencu, zasluge i vlastita djela iza sebe u trenutku kad dolazi na čelo takve važne ustanove. Nije li prežalosno da se pitamo tko je taj ili ta jer nikada nismo čuli ni za jedno postignuće, knjigu ili blistavu karijeru? A nismo čuli ni u tom nizu godina što ga on ili ona provedoše na čelu ministarstva za dobrobiti koje će ostati narodu iza njihova odlaska.

(O strahotama sudstva ne umijemo stručno govoriti. Stoga se usuđujemo obično laički zgražati nad nekom sudkinjom u Vukovaru koja otpravi oca s nekom molbom za dvojicu ubijenih sinova, riječima: neka se ide žalostiti u svoj podrum! Ili onoga koji je otpravio na šalteru u Vukovaru našega pokojnoga Š. riječima da nema posla za njega: tko mu je kriv što je bio na krivoj strani! Mislim da smo danas već svi postali svjesni kako smo uporno na krivoj strani.)

Naivno mislimo da će svi mudri izaći na izbore, pa makar neki novinar Vojislav piše da se Hrvatska ne može popraviti izborima, nego samo u krvi revolucije!

Može li nas utješiti urbana elita u Saboru? Elita se odijeva vrlo skladno i skupocjeno. Rupčić u džepu sakoa vrlo kongruentno odgovara kravati i košulji. Karirano još rijetko tko podastire oku ako ima pruge na hlačama. Doba Čaruge je prošlo, ali nije doba knjige Srbi svi i svuda. Zaista, kreni po vrhovima kreme vlasti, kreni po terenu, obrni se u kulturi, u nevladinim udrugama, u novinstvu koje urliče protiv Hrvatske, po mirovinskim pravima koja sežu do vremena Drugoga svjetskoga rata, po ideološkim čudesnim kljunašima što lelujaju raznim ustanovama i udrugama, po povijesnim pamfletima, svugdje ćeš ih naći brojne i nimalo potplaćene. Oni će sada graditi četrdeset kulturnih centara diljem Lijepe Naše, koja u jednim novinama uvijek lijepo gori. A povijest pamti preko sto trideset takvih centara prije Drugoga svjetskoga rata iz kojih se pojaviše slavna djela. Mi još uvijek komemoriramo ta djela.

Bilo je u Saboru srčanih, bilo je ratnika koji su se javljali u kriznim trenutcima da bi se onda izgubili na putu kojim ih drugi upućuju. Kao da imaju kratku sapu, uskoro se umire i sjede kao mrtvi na svojim sjedalicama. Više nitko ne razgovara, ne predlaže, ne izjavljuje ili objašnjava, ne, sada svi komuniciraju. To je sužavanje rječnika hrvatskoga jezika i ponekad se sva bijeda intelekta i morala skriva iza takvih tuđica jer hrvatski jezik ima jasnih jednoznačnih riječi kojima se može precizno izreći svaka misao.

U taj svjetski vrtuljak na hrvatski način spada i nezaboravna prisega sadašnjega Predsjednika RH. Preživjeli smo tu prisegu. Nije bilo lako jer ostali smo bez zraka kad se pojavio cvilež hrvatske himne, mrnjaukanje i grcanje u glisandu progutanih vokala i konsonanata; preživjeli smo gemitlih obiteljsku i komšijsku atmosferu kojoj su nazočili i neki prokrusti koji su upamćeni po zlim djelima što ih počiniše prema hrvatskom narodu; odgledali smo tu neformalnu prisegu, bez pravnoga protokola, kojom je dotični sve sam obavio, pa kao jedan car nestrpljivo uzeo krunu i stavio na svoju glavu.

Tako se dva silna egocentrika nađoše na dva brda. Bitka grubim riječima i prkosno osporavanje protivnika vrcali su svakodnevno. Narod je slušao, okretao glavu kao na teniskoj utakmici i nesvjestan kako se igraju delije nasred zemlje hrvatske. A iz komšijske zemlje su nam poručili: stižemo brzo dok ne bude dockan.

Nevenka Nekić 

Sri, 17-04-2024, 18:30:25

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.