Slava Ukrajini!

Jeste li čuli za sudbinu novinara Anvara Rahimova? Ne? Pa isplati se, iako je to bilo vrijeme zreloga komunizma osamdesetih godina prošloga stoljeća. Možda će ova istinita priča objasniti i ovu današnju Nekićtragičnu sudbinu drage nam Ukrajine. Tada je sazrelo sve ovo otrovno i mračno, zlo i sotonsko koje nam je pokazalo lice Putina nadneseno s krajnjim cinizmom nad zemaljskom kuglom. Osobito Zapadom. Jer, Sotona dobro zna kako je trulež uhvatila duboke korijene u koritu obilja i izopačenosti upravo u tom sitom svijetu kamo smo i mi stupili.

Novac i užitak dva su poganska bogića koji prožimaju takozvanu demokraciju i globalizaciju. Dati sankcije-ali ne jasno i posve. Obećati oružje-ali na kapaljku. Dodijeliti mrvice svoga novca-ali polako. Da se ne pokidaju sve veze agresora i Zapada. Agresora i Istoka.

Francuski filozof devetnaestoga stoljeća Ernest Renan napisao je prije više od 130 godina i ove riječi u djelu “Život Isusov“: „ No kad se čovjeku daje sila, kojom on može upravljati svijetom i može uništiti znatan dio čovječanstva i kulture, tada postaje sve ovisno od duhovnoga i moralnoga stanja čovjekova, od toga u ime čega će on upotrebljavati tu silu – kakvog je on duha? Pitanje tehnike postaje neminovno duhovno pitanje, a na koncu konca religiozno pitanje. Od toga zavisi sudbina čovječanstva.“

Pa se sada, dok krvari Ukrajina, upitajmo kakvoga je duhovnoga i duševnoga stanja čovjek koji je to naredio? Stidljivo se spominje njegova shizofrenija, njegov boravak u zatvorenom liječenju skoro dvije godine, i prikazuju se diljem Europe filmovi iz kojih je razvidna umreženost SAD i Rusije kao i niza europskih zemalja u kojima su dionici ovoga zločina u Ukrajini i drugdje u svijetu, umiješani genseki ili oligarsi, kako vam drago, svih nacija i boja. Ona slavna G putinskupina, čijem broju i rodu ne znaš podanka, lomi i dovodi u pitanje sve: čast, lažna obećanja, tajnovite odluke o silnoj pomoći žrtvi, a ujedno gleda uništenje jedne pradavne kulture i procjenjuje svoj dobitak ili gubitak monete.

A hladnokrvni lijekovima napunjen sluga Sotonin, naduvenih obraza da bi izgledao mlađi, kao odsutan duhom i oslobođen duše još u davnim danima svojega odrastanja u komunama za uzgoj KGB podmladka, izdaje naredbe o likvidacijama.

Likvidirati je najomiljeniji glagol sveukupne komunističke ideje.

Već se onda naziralo sve što se zbiva iza silnih parola i slavlja na Crvenom trgu. Saznalo se u visokim sobama Kremlja da apartčici kraduckaju, članovi rajkoma kradu, središnji aparat partije gomila neviđene količine novca u obliku zdrave zapadne valute i dragulja, a svi iz republika uredno šalju valutu u epicentar toga mafijaškoga društva, kao obvezu, dakako. Sama vrhuška na čelu sa Gensekom (generalnim sekretarom CKKPSSSR) uživa u najvećoj tajnosti u snovitim prostorima daća i odmarališta, poput one na Krimu od nekoliko tisuća kvadratnih metara. Sve je bilo uređeno po strogoj nomenklaturi.

Ali, vidi vraga, neki od tih nomenklaturnih genseka i gensekica počeli slati manje negoli je određeno. Osobito oni iz udaljenijih republika kao što je, recimo, Uzbekistan. Za otkrivanje takvih odmetnika zadužena je odana i odlično KGBrasprostranjena organizacija KGB u kojoj tada upravo raste budući, a sada naš suvremenik, čudovište i zločinac iz najcrnje paklene jame. Upravo se ruga izopačenom Zapadnom svijetu o kojem je pisao Marx i pjevao pjesme kako ga treba zgaziti.

Ali vratimo se novinaru Rahimovu. Šalje njega KGB u taj boguizaleđa kraj u Uzbekistan kako bi na licu mjesta ustanovio kakav je to gensek tamo koji ne šalje u središnjicu dovoljno omiljenih darova. Sa sobom nosi podatke da se radi o članici CKKPSSSR drugarici Jadgari Nasridinovoj. Ona živi kao maharani iz davnoga kraljevstva: njena vila ne može se mjeriti ni s jednim objektom u dragoj republici. Okružena je visokim zidom što ga čuvaju mladi sokolovi dobro plaćeni. Za njih su unutar zidina sagrađene posebne zgrade. A dvorac ima sve što pristoji moćniku: golemi park po kojemu šeću i klikću paunovi, jezero s divljim patkama i labudovima, a zidine dvorca okićene su terasama s cvijetnjacima. Tu je i veliki plavetnim staklom natkriveni bazen koji se grije i zimi te se može liftom doći u njegove ljekovite vode. U posebnom jezeru žive goleme morune koje se love za posebne gozbe. Dvorac je pun dragocjenih predmeta – slika, posuđa, namještaja.

Odakle novac? Jadgara drugarica ima pravo pomilovati osuđene na kaznu zatvora ili na smrt. Cijena se zna. Sume dosežu i do sto tisuća rubalja. Ima pravo zaposliti djecu na plantažama pamuka kako bi obitelji preživjele. Ne mora im dati plaću, ali roditelji u tom slučaju mogu ostati u istom poslu. Ona otkriva uz pomoć organa vlasti neprijatelje vlasti i ima pravo uzeti cijelu imovinu. Od svake bušotine nafte dobiva svoj dio. I tako, skupi se.

A naš Rahimov krenuo junački ravno u rajkom i pokucao na vrata manjem genseku rajkomovcu drugu Mijazovu. Rusija UkrajinaOdonda ga više nitko nije vidio. Propao u zemlju. Pitali iz Moskve za njega, ali ovi iz dalekoga Uzbekistana kažu da ne znaju. Bio i otišao. I nikome ništa.

Ništa, dakle, što danas vidimo nije nastalo ovoga trena. Sve je sazrijevalo i sazrjelo tijekom dugoga niza godina: azijatska okrutnost i krvološtvo koji su se razjačali u komunizmu, a sada ju gledamo u očima poluludog i podivljalog genseka; laž doktrine komunizma koja je liječila nevjernike u golemim gulazima, a pristaše nagrađivala golemim privilegijama i ovlastima za koje nije bilo suda. Nekadašnje nikolajevsko carstvo imalo je bar neke elemente sudstva, postojala je još i vjera u Boga, postojale su tisuće crkvi. Kad se sve to urušilo, pa onda u komunizam, ostade u dubini skrovitog dijela društva, u korijenu ostade KGB, zrno zla koje danas obilato raste pod drugim imenom i obavlja tajne poslove: čas ubiju ovoga, čas onoga, ponovno se pune zatvori političkim neistomišljenicima, uhićuju djecu i oduzimaju majkama kao nedostojnim odgajateljicama, (pitam se gdje su sada crvenokose kriještalice feministice i aktivistice koje skviče po Hrvatskoj ?!), pa kad nemaju milosti prema svojima, kako se to tzv. Europljani nadaju da će imati prema Ukrajincima?

Sve smo to preživjeli u srazu s ruskom braćom Srbima. Isti scenarij, ista scenografija, isti akteri. Trebalo bi prikazivati upravo sada paralelno s prizorima uništenja ukrajinskih gradova, uništenje naših - Vukovara, Gospića i drugih naselja. Ta bi komparacija pokazala ljigavo lice političara iz Bruselja, bijelih eskadrona plaćenih promatrača iz hratnikEU, ufitiljenih u bjelinu svojih odora i sitih trbušina koje su posjećivale javne kuće po Bosni i ulazili u Mostarsku banku koju su opljačkali i nikada ne vratili novac. I danas bi se trebalo taj novac potraživati.

Ali u BiH nema tko.

Velika je Ukrajina, stara i patnička, opljačkana i ubijana svaki put kad je počinjao neki rat, a kretao iz Europe na istok i obratno. Naivno su mislili da ne moraju imati redovni ročnički rok, svoju ustrojenu vojsku kakvu ima u nekom obliku čak i jedna Švicarska. Čujemo da Švedska uvodi redovito služenje vojnoga roka. Ni mi nemamo svoju vojsku.

Tih nekoliko tisuća profesionalnih vojnika ne mogu sami braniti našu domovinu; nemamo ni civilnu zaštitu koja vježba jednom mjesečno kao u spomenutoj Švicarskoj koja nije ratovala skoro četiri stotine godina. Njih najbolje štiti bankovni sustav u kojem čuvaju svoje depozite svi svjetski genseki iliti oligarsi. Miroljubiv ukrajinski narod mislio je da ga nitko ne će napasti. Nadao se ulasku u EU i NATO.

Pa zar ijedan razuman čovjek vjeruje, a kod nas vjeruje, da će nas doći braniti itko iz strane zemlje u slučaju napada?! Upravo su znakovi odanosti krvavoj i razrušenoj Ukrajini dosegli vrhunac u zapadnim brižnim demokracijama protestnim povorkama, transparentima, sjedenjem na ulicama i potom odlascima na dobar objed u topli dom. Srećom je Ukrajina velika zemlja, prostranih njiva i šuma, rijeka, gradova i sela. Imaju čudesnu snagu i ljubav za možda najistinitiju zastavu svoga roda: zlatno polje nad kojim lebdi plavo nebo. Bogata je mati zemlja Ukrajina hrabrim Ukrajina zastavaljudima. Ne samo kako se to govori resursima. Ljudi - oni su najvrjedniji resurs. Oni će se vratiti na svoju zemlju, u svoj dom, u svoje sagorjele gradove i sela.

(Mi Hrvati imali smo u prošlosti mali komadić ozemlja s jednom utvrdom u Ukrajini. Bio je to Munkač nedaleko od granice s Mađarskom. U vlasništvu Jelene Zrinske, udovice Rakoczija, udane tada za Mirka Tekelija, branila je ovo mjesto od Habsburgovca Leopolda. Jelena je u našoj povjesnici (raznih markovina i klasića) zaboravljena, a bila je uz Ivanu Orleansku iz davnije francuske povijesti, jedina heroina koja je s mačem u ruci tri godine ratovala. Ne stojeći na zidinama i gledajući, nego vitlajući oružjem na čelu svojih četa, izlijetala je sedam puta za te tri godine u bitku, koju je s velikim brojem vojnika vodio general Carrafa u ime ružnoga i okrutnoga cara Leopolda. Rat je trajao 40 godina! Ne svaki dan, ali trajao je. Tada je pobijedio car, ali i njegovom je došao kraj.)

Obzirom na vrstu tehničkoga oružja o kojem smo govorili, takva se bitka danas vodi ubrzano. Više nema ni tridesetogodišnjih ni stogodišnjih ni četrdesetogodišnjih ratova. Sve se može potezom samo jednoga prsta satrapa, azijatskoga shizofrenika Putina-rasputina, završiti u nekoliko minuta: oblaci radioaktivnih čestica ubijaju polako i sigurno i njegove i tuđe. I to ne desetljećima, nego stoljećima. I to bi mogao biti kraj kojim bi završilo obožavanje scijentizma i tehnicizma.

To što Putin obilazi ostatke Crkve u Rusiji i ljubi ikone, nije znak njegove preobrazbe duha i duše. Za njega čovjek nije najveća vrjednota stvorenoga, ne, jer onda bi i vjera u Boga imala bar neku korektivnu ulogu u njegovim Putin Zelenskipostupcima. A nije ni on svemu kriv. Svi vi koji ovo čitate i možda vjerujete u zapadnu demokraciju bez ostatka, sjetite se našega kalvarijskoga puta. Onda pogledajte Ukrajinu koja gori u Putinovom paklu i kažite: u dubini svoje krhkosti demokracija je tolerantna prema mnogim izopačenjima naravnih uredaba koje smo dobili u svim zakonima od Boga. Ona je i indiferentna ako se ne tiče nje same, ravnodušna prema dobru i zlu. U sebi krije krajnji relativizam i negira sve što ulazi u apsolutno. Demokracija ne zna istine i zbog toga i prepušta na slobodnim izborima, ali samo naizgled, većini da rekne što je istina.

O, kako je zelen dragi prijatelj Zelenski, a opet tako snažan jer gleda istini u oči. Ta spaljena i razrušena zemlja je jedina istina. Možda će nastradati, ali u konačnici ostat će kao i naši sinovi koji su spašavali slobodu čovječjega duha noseći krunice oko vrata. Jer ništa nije samo stihija i kaos. Putinovi suputnici su satrapi i njihova tupa lica odaju kako su do užasa bez dara i na njihovim djelima leži pečat ogavnosti i čame s mirisom dalekih smrti u gulazima. Okićeni šarenim ordenjem za već počinjena zlodjela, tresu se i drhte u svojoj muškosti pred bolesnim odvjetkom pakla, mucaju i računaju hoće li sačuvati glave i glavnice. Ni imena im ne ćemo znati...

Slava Ukrajini!

Nevenka Nekić

 

Čet, 30-06-2022, 21:43:07

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.