In memoriam: Kata Boljkovac

Meni je štit Bog, koji spašava čestita srca. (Ps 7, 11)

Koliko li je slavnih ljudi koje ispratismo velikim govorima i spomenusmo njihove zasluge za narod, državu, umjetnost, šport, razne pothvate. S pravom slavimo i naše branitelje i žrtve kroz burnu povijest.

Mali čovjek umre u tišini, čovjek koji nikada nije ničim ovjenčan stajao na javnoj sceni. A on je, kao i drugi na njega nalik, besmrtno Božje remek-djelo. Stvoren bogomdanom željom da bude pošten, dobar, milosrdan, trudan od rada, pun ljubavi za bližnje, likom čestit, pun osjećaja za pravednost, tih u poniženju i skroman u zahtjevima. Teta Kata nije iznevjerila Boga.

Kata Boljkovac N. Nekic

Kata Boljkovac, rad Nevenke Nekić, ulje na platnu

Rodila se teta Kata prije gotovo stotinu godina, biće nalik na naše ostarjele bake i majke, i proživjela jedan ljudski vijek pun nevjere i laži, trpnje i nepravde, ali i ljubavi i snova, odmotavajući svoj rotulus života sve uspravnija, sretnija jer sav je majčinski dar ljubavi ostvarila: dijete je bio njezin san, njezin bitni sadržaj života, njezino utočište i razlog, čežnja za njegovim dobrom njezin smisao života.

Koliko li je samo taštine prštalo oko njezina skromnoga života, koliko se ljudske drskosti naginjalo na nju, hrabru i jednostavnu ženu i majku; koliko je nemilosrdnih strjelica izvukla iz često ranjenoga srca, a pri tom pokazala dostojanstvo i ponos.

Mogla bi teta Kata biti jedan od onih simboličnih i alegorijskih likova majki prema kojem bismo trebali snimiti film u amarkordovskim tonalitetima. Nosi otisak svoga vremena kao auru – prošla je purgatorij u zaboravljenoj ulici u Karlovcu, dane nalik na one iz Dickensonovih romana, potom u Glazbenoj školi, ne tražeći ništa što joj ne bi pripadalo. Njezino najveće djelo bilo je i ostalo njezino dijete, ono koje će joj pružiti toplu i nježnu brigu u starosti. Sve što je tepala u skrbi nad kolijevkom, vratilo se kao nadnaravno na čudesnim krilima one ljubavi koju nam je darovao Bog. Nezatajene, nepotrošene, svakodnevno raskošno darovane.

Obje strane vage koja se zove Svrha od života izravnale su se u vremenu i vječnosti, i obje ljubavi. Ljubav koju je teta Kata crpila za svoju djevojčicu u djetinjstvu i životu izravnala se s Ivankinom ljubavi kojom je okrunila majku, sve do zadnjega udisaja, gledajući kako kopni one posljednje noći. Njih dvije kao svemir sastavljen od stvarne i nestvarne Svrhe od života.

Velika hrvatska književnica Ivana Brlić Mažuranić zapisala je jednom kako su se otvorila blistava svjetlosna vrata onom koji je teškom mukom došao do njihova vrhunca.

Nevenka Nekić

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.