Život u apsurdu

Pomalo zastrašujući likovi ponovno su na sceni političke javnosti i nude se bestidno za gradonačelnika Zagreba. Klikću sokolovi: Ja ću najbolje unaprijediti Zagreb, ja sam najbolji, ja sve znam! Kao u dječjim danima - čiji je tata bolji? Onda su još tate bili nešto, sad oni takoreći ne postoje. Samo su mame, a i one polako postaju roditelj I. ili roditelj II.

Varamo se ako zamišljamo da su neki od natjecatelja samo tašti i umišljeni, hajkači otvorenoga nastupa protiv svega što je hrvatsko, ili pak pritajeni, prodani i lukavi „domoljubi“ kakvima se prikazuju. Ima tu gustoga mraka koji će Zagreb izborinastupiti u posve crvenoj boji s četiri S. Jer nama nema života bez krvnih zrnaca S ili J. Ili Srbin ili jugoslaven, jugosloven!

Jedni bi odmah dali svima novčane dodatke, odakle – ne zna se, drugi bi odmah otpuštali s posla jer imaju u glavi osmišljenu kvotu koja je dostatna za upravljanje ovoga grada koji je ipak glavni grad svih Hrvata, i onih koji žive u domovini i onih izvan domovine, a isti ponuđači su mladunci šinjeliranih i epoletiziranih tata, nisu nikada ništa radili već su se bavili urlikanjem po ulicama, ali to se zove mnogo ljepše - aktivizam! Takav ima podršku javnih državnih medija. Treći bi brzo zamijenili nazive ulica i trgova, vratili stanje u doba izvjesnoga Ranogajca, ubojice o kojemu postoji sablasna dokumentacija koliko se zagrebačke i ine krvi nasrkao, pa zato danas ima ulicu u hrvatskom glavnom gradu. Tko te udari po jednom obrazu, okreni i drugi. (Zaista nam je svekoliko biće prožeto vjerom našega Gospodina i zato nam razbojnici vladaju.) Neki su stručnjaci za kanalizacije i ostale komunalne sektore, parkirališta i tome slične probleme. Da se uspostavi ravnoteža imamo i ženskadije - ne znaš jesu li obrazovanije, ljepše, dostojanstvenije ili hrvatskije.

Planovi i programi su im slični kao jaje jajetu. Nažalost umro im je glavni protivnik pa je sada punina programa umanjena za pogano pljuvanje po istome, a prava istina o mnogim tajnovitim zlatnim skrovištima, tek će za pedesetak godina doći na red. (Pročitati knjigu Igora Buniča: Partijsko zlato!)

Ipak, čak i najgluplja masa htjela bi čuti osobnu povijest istih natjecatelja za to očito primamljivo mjesto gradonačelnika: tko su im roditelji, kakve škole su završili i gdje, kakva su djela iza njih: jesu li to duge godine rada u nekom društvenom ili privatnom sektoru gdje su se osobito istaknuli znanjem i vrsnošću, koliko tih uspješnih godina rada imaju iza sebe, možda su ostavili pisana djela, projekte i dugoosmišljavane planove kako stvoriti Zagreb koji će Zagreb potresimati fasade bez prljavštine, bez razbijenih i prašnih izloga, oljuštene žbuke i boje; kako će se vratiti imovina otetima, kako osnažiti male trgovine i obrtnike u središtu grada koji je sve pustiji, kako zaliječiti rane od potresa, kamo smjestiti otpad i kako, (recimo da je Beč to nekako riješio), a nitko još nije postavio pitanje: gdje i kako naći radnike za obnovu grada, radnike koji su napustili ovu obećanu zemlju, kako uvjeriti „izabrani“ narod da se vrati i gradi kuću iznova, itd... itd. Traže se zidari, keramičari, parketari, krovopokrivači i mnogo takvih vrijednih radnika, ali njih više nema. Svima se savjetuje da se bave kompjuterima i tome sličnim tehničkim otkrićima, a jedan mudri lokalni natjecatelj za gradonačelnika na Banovini, koja stenje na pustopoljinama u limenim „čardacima“(s malim nogarima), čak je izjavio da treba ljude odvratiti od poljoprivrede! Jer ona nije unosna! Svi neka sjede za računalima, neka se bave bilo čime, a hranu ćemo uvoziti. Pusta polja nastanit će oni koji dolaze kao i uvijek s istoka.

Ne možemo sve izreći čime bi Zagreb, kojega svi kandidati vole do besvijesti, osovili na noge da sliči bar na Graz. Potres je dobro došao onima koji vape da se uklone crkve iz njihovoga naprednoga globalističkoga plana - eno im se ostvarila želja: srušile se crkve, pa sada vjernici nešto starije dobi ne znaju kada će opet vidjeti Katedralu ili Baziliku Srca Isusova, Svetu Katarinu, a ako baš žele mogu u crkvu Svete Margarete koja je prodana u 19. stoljeću, ima novo ime, ali može se razgledati. Ništa zato, kazuju ateisti, turisti će poći razgledavati novi Zagreb. Vjernici mogu moliti i doma ili preko TV.

Sve ovako preko reda i u roju misli smiješalo se u klupko tuge i jada kad pogledamo tko su natjecatelji za gradonačelnike. Stoje uspravno, smiješak im ne silazi s usana, osim onoga iz „Stranke apsolutnoga napretka“- kraće SAN. U tom su klupku svi oni koji viču možemo, znamo, hoćemo, naše je; glas-oviti i ponositi radenici. Ako se pojavi netko sa strane koji ne tvrdi da je Zagrepčanin (a ne Zagrebčan) nego jednostavno Hrvat iz provincije, ali živi u Zagrebu desetljećima,(kao recimo Starčević!) i to ne na teret države, nego o svom poslu, pa on bi, kaže, uzeo vrsne HRT logosavjetnike koji bi znali što treba u svim tim silnim poslovima i bili pravi stručnjaci za svaki od njih, eeee tome kandidatu treba iskopati oči jer nije dostojan. A k tome je obrazovan i pristojan. Ne obećava brda i doline. A opet ne znamo kakav bi bio? Nekako djeluje mekano i suviše uljudno...Sumnja je prvi potez nečastivoga.

Ne znamo mi, rajo moja, ništa. Pletu se konci negdje izvan našega dosega, kao i uvijek. (Sada se tek otvaraju neki arhivi koji su sedamdeset godina čuvali tajne takve vrste.) Kao da nemamo snage za djela, pa se dopisujemo kao djeca u pubertetu: pišemo jedni drugima pisma da se smijeni vrhuška HRT, umjesto da načinimo poput Čeha. Blenuli smo, i to samo obaviješteni, nad činjenicom da nam je medijski prostor uglavnom u rukama srbijanskih magnata, da nismo dobili cjepivo, a najviše su zabrinuti oni koji stalno demonstriraju na ulicama protiv cijepljenja! Život u apsurdu je valjda posljedica „Frankfurtske škole“ gdje su učeni započeli svoj globalistički hod. Ili možda ipak ranije, onoga dana kad se rušila francuska kraljevina...

Zgražamo se da nemamo zrakoplova, ali sve je tajna pa i razlog zašto ih nemamo. Neki misle da znaju, a nisu sigurni da komšije naočigled bruse nokte šaljući nam izravne poruke kao i onomad. Ne samo da su tada ostvarili svoje namjere, nego duboko zaorali naše mrtve, unakazili žive, urušili svaki kamen u dosegu svojih aviona, i onda lijepo ostali na položajima do danas. Sada im prijetimo dodjeljivanjem zasluženim novčanim redovitim davanjima preko 3000 kuna! Oni se ne odupiru, neki profitirije zove braću Srbe natrag u ovu za njih opaku državu. Čudimo se Stepinackako nas se ne boje! Evo, neki vrlo ugroženi njihov, čiji je predak prodavao šerbet, ima samo sramotnih 700 000 kuna godišnje da sirotinjski živi na otoku bivšega mogula, koje on zove Brioni, a mi raja, Brijuni. Život je lijep jer je patnik našao svoju Itaku. Ali „voleo“ bi on da je ta Itaka u Velikoj Srbiji, a ne „negde ovde“ u hrvatskoj zabiti.

A mi se dopisujemo, neki naši crkveni velikani čak poručuju da nikako ne smijemo tražiti kaznu i naknadu, da moramo po svaku cijenu oprostiti bez njihova kajanja i molbe da im oprostimo. Naprotiv, njegov kolega, njihov bradati i pravedni, traži našu ispriku i kaznu još i za onoga tamo nekakvoga Stepinca, koji je kad se sve laži zbroje - ipak zločinac. Taman su vrsni „istoričari“ profitirijevci pronašli tajna pisma iz kojih je razvidno kakav je strašni zločinac bio taj Alojzije Viktor. Toliko su tajna, da ih nikome ne mogu pokazati.

Ali ima toga još. Hrvatska drhti hoće li pobijediti suluda ekipa s Pantovčaka ili s Griča! Tko će biti na vrhu vrhova svih sudova? Morao bi imati tatu sa šinjelom, ispravna krvna zrnca tipa S, jedinstvena u svijetu, koja ne smiješ spomenuti; mora biti na braniku jugoslavenskih očuvanja tekovina, i poželjno je da bude žensko. Bio je u igri i jedan mali zeko, ali on je glasno zavijao čak i po hodnicima o svojoj čežnji za jugovinom, da je studente i kolege na uglednom fakultetu plašio pa nije zgodan na tome visokom mjestu. Predugačke pandže nije pametno pokazivati. Inače je odgovarao u svim bitnim točkama. Zašto ga ili nju u tom slalomu bez skija netko toliko gura naprijed, nije više tajna. Donesena je odluka na tajnom mjestu da to mora biti zrnce S, i sa svih strana uprle se sile. One iz regiona i one iz nama odvajkada sklone, iz Londre puste.

Neprijatelje i preziratelje ove države hrvatske oplakujemo, a zakone protiv sebe donosimo. Ima li na svijetu slučaja da narod svjesno plaća svoga neprijatelja, onoga koji ga je ubijao i likvidirao, kako to komšije vole reći?

Draga moja rajo, rekli bi u nekada hrvatskoj Bosni i Hercegovini, mi smo bili i ostali raja. Gazimo sami, bez age, vrijedne ljude, bacamo na ulicu inteligenciju (Hrvatski studiji), rušimo jedni druge kao na šahovskoj ploči. U zraku lebdi otrovni plin: mješavina gluposti, lijenosti, neznanja, sluganstva, poslušnosti nečastivima i duhovnim nakazama. Gori od onoga iz beogradskih „dušegupki“.

Raspravljamo „de lege lata“ (o zakonu koji je već donesen), Gaudeamus igitur! (Dakle, radujmo se!) Ostanimo doma kad se bude glasovalo, onda lijevi imaju veće šanse, nemojmo slučajno promišljeno dati glas vrijednome i čestitome!
A što se tiče najvišega vrha naše Crkve, onoga u Rimu, molimo da se prosvijetli i ugleda nevidljive dokaze protiv Stepinca! Molimo da mu hrvatska zemlja ne vonja do aeroplana, da ga pouče nama silno skloni talijanski majstori vjeronauka, kome pripada Hrvatska - Italiji ili Srbiji. Neka se konačno dogovore.

Nevenka Nekić

Sri, 21-04-2021, 06:16:59

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.