Žrtvoslovno društvo

Sjećajući se poštovanoga profesora dr. Zvonimira Šeparovića, utemeljitelja one slavne i tragične 1991. godine Hrvatskoga viktimološkoga društva, tj. Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, (kojega vodi do 2016. kada Nekićpredsjednik postaje Ante Beljo), najprije mi pada na um kako stojimo pred trešnjevačkom Policijskom stanicom u koju je uveden časni gospodin predsjednik Šeparović. Privode ga na prijavu Vesne Teršelić. Prijavila ga je kao predsjednika Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta (što ga je također utemeljio dr. Zvonimir Šeparović 2014. godine) da je „ugrožena u RH“ jer je Vijeće HNES-a uvrstilo njenu osobu u djelatnike koji uništavaju RH pisanjem lažnih optužaba, izmišljenih zločina u prošlosti i sadašnjosti itd...itd. Mi ga ne želimo napustiti da se sam brani jer smo nas deset članovi toga stožera koji je donio takvu presudu o dotičnoj Teršelićki. Stojimo pred vratima i pitamo možemo li ući zajedno s profesorom. Ne. Ispitivala ga je jedna pristojna ženska osoba i možda joj je bilo i neugodno, ali morala je. Morala. Teršeličke nema. Njeno je da prijavi.

Danas HŽD vodi, kao što rekoh, Ante Beljo, neumorni i tvrdoglavi tragač za dokumentima koji svjedoče istinu o krvavoj hrvatskoj prošlosti 20. stoljeća. Etabliranim političarima i politikantima, nevladinim udrugama i ostaloj klateži nikako nije podoban. Stoga su sva istraživanja, kongresi s relevantnim znanstvenim referatima, monografije, otkrivanje i komemoriranje zapretanih jama punih još nepoznatih žrtava - nevoljko podržavani od mjerodavnih. Treba reći istinu: Ministarstvo znanosti daje svake četiri godine da se plate tiskarski troškovi za zbornike nakon znanstvenih kongresa, nešto malo daje Ministarstvo branitelja za prijevoz autobusima do mjesta komemoracija koje se održavaju nad mrtvim domobranima i civilima iz ova dva rata: Boričevac, Donji Mosti, Škabrnja, Voćin, Baćin kod Siska, Svibovec Toplički i drugdje.

Uglavnom se putuje vlastitim prijevozom na tih 25 mjesta do sada, a otkrivaju se stalno nova grobišta. Također se i skromni objed organizira o vlastitom trošku ili to učini , kao u Voćinu, domaće stanovništvo i gorke ti suze kapaju u tanjur gulaša koje naši Letničani i Janjevci daruju u ime poklanih u oba rata. Putuje se i u Bosnu i Hercegovinu, naravno na Bleiburg, a sve to nastoje razni habulini i teršelićke zapriječiti.

No najveća zapreka je novac. Svake godine Teršelićka i njena udruga koja se „kobajage“ bavi istraživanjem totalitarnih režima!!!, dobije od EU fondova 750 000 kuna!!! Toliko gebira i habulinska udruga kefalosa koji se bave dokazom antifašizma kao ikada najboljega idejnoga projekta - također od EU fondova 750 000 kuna. Lukavstvo se satoji od toga da se ne dobije ravnih 100 000 eura, nego 99 000 i još nešto! Đavao je lukav, nije mu uzalud ime otac laži. Ostale izvore dragih i marnih udruga ne možemo sasma dokazati pa šutimo. Slutimo. Nešto daje i Vlada RH. Inače, te su udruge uposlile svaka po tridesetak osoba, cirka, ne računajući one na terenu kojima ne znamo točan broj, pa se može lijepo živjeti i pisati protiv svoje države (jer to nije njihova domovina!), slati dopise urbi et orbi, putovati ovom Našom Lijepom koju mrze iz dna duše, glavinjati po regionu i dalje, preko oceana sve do Australije, ili Canade. U komšiluk često, ali na to smo navikli.

Monografije i zbornici imaju važno mjesto u radu HŽD pa se i ta mala sredstva kojima pokrivamo tiskare čine vrlo važnima (1998., 2001., 2004., 2007., 2010., 2013...), ali da nema donatora sa simboličnim sredstvima, uskoro bi se i ta djelatnost ugasila. Ugasila bi se i unatoč tome što mi koji pišemo priloge u tim publikacijama, nikada ne tražimo honorare. Sve je kod nas „dažba“. Rade ljudi do zadnjih snaga, rade i bolesni. Ne mislimo da je to herojstvo, samo se ne damo ponižavati bez odgovora i istine koja je posve strani pojam habulistima i ostalim istima.

U prošlogodišnjem osvrtu na djelatnost HŽD napisala sam sljedeće, ponavljam:

„Uz 75. obljetnicu Bleiburške tragedije 1945.-2020.“, Zagreb, HŽD, 2020., Biblioteka Documenta Croatica

Ali ne zaboravimo da nasilje ne živi samo po sebi i ne može živjeti samo po sebi. Ono može živjeti samo pomoću laži.“(Aleksandar Solženjicin prigodom primanja Nobelove nagrade za književnost.)

Svaki hrvatski istinoljubivi dom trebao bi imati ovu knjigu strašnih sažetaka naše povijesti Belji knjigadvadesetoga stoljeća pa sve do danas. Ona je povijesnim činjenicama obuhvatila prostor gotovo cijele Hrvatske i zadirući u pojedinačno stvorila sliku cjeline koja se izuzetno bolno osjeća i danas. Mnogi čitatelj naći će djelić svoje obiteljske povijesti u 32 poglavlja i 250 stranica velikoga formata bez obzira što nije poimenično navedeno njegovo ime. Vidjet će da poznaje mnoge osobe koje su bile i još su uvijek dio njegova, i mojega, života kroz dugi niz godina pamćenja, spoznat će da se te osobe, bilo žrtve ili zločinci, nalaze u gotovo istim pozicijama kao nekada: tko bi gori, osta gori, tko bi doli, osta doli. Ovo je parafraza riječi dragoga Gundulića.

Osim tekstova u spomenutim poglavljima donosi se dio dokumentacije iz britanskih arhiva - 40 stranica originala, kao i rezolucije i deklaracije EU o totalitarizmima XX. stoljeća.

Obilato je tekst potkrijepljen fotografijama likova koji su naši suputnici u životu od najranijega pamćenja: akademika koji su bili koljači tamo negdje po šumskim grobištima, ili trovači domobrana, pa do nježnih ženskih likova tipa Milke Planinc. Važna je fotografija, važna. Kad pored nje stoje zapisane istinite riječi koje je dotičnik izgovorio, odjednom se spaja antropološki izgled i karakter osobe u cjelinu. Ne samo karakter, nego i njegova djela pokazuju potpuni sklad s idejama koje su se rojile u glavi, ideje usađene u inverziji dobra i zla: teokracija je zgažena i vladavina sotonokracije počela je smjelo i raskošno oblivena krvlju, koju je u hotelu Majesticu ( u Beogradu, o.p.) u travnju 1945. izgovorio sažeto i gromoglasno dr. Ljubo Leontić: “ ...Hrvati moraju osjetiti i shvatiti da ne mogu biti ništa drugo nego Jugoslaveni! Zato treba likvidirati svaki pa i najmanji trag hrvatstva. Ono što nismo uspjeli za vrijeme Orjune i prvoga Pribičevića, moramo učiniti sada. Kao prvi korak mora se ubiti jednog biskupa, tako da narod izgubi svaki strah od Boga i od Crkve!“ Predlaže da se ubije splitskog nadbiskupa Kvirina Bonefačića. I to ispred crkve ili u samoj crkvi za vrijeme službe! Žanko pozdravlja takav prijedlog!“(Bogdan Radica - Svjedok vremena- strah, krv i bijeda u domovini.)

O mnogim događajima piše Ante Beljo, predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, čovjek čudesne potrebe za Beljopostavljanjem dijagnoze današnjega duhovnoga stanja u Hrvatskoj. Golemu povijesnu građu vodi kronološkim putem do ovoga klonuća koje je obilježeno i općim svjetskim stradanjima u pandemiji, a nama je stigao i potres.

Nakon pobjedničkoga Domovinskoga oslobodilačkoga rata opet smo u stanju beznađa, lažnih idola, prljavoga kopanja po kloaki izmišljenih hrvatskih zločina, poniženja duha i ponosa, prividne nadmoći raznih liberala, antifa, neradnika u nevladinim udrugama, urbanih nafrakanih feministica i snaha i zetova s beogradskim adresama. Opet nam neki nemanje i rade, ličine i predrazi, ninice i čedomiri određuju mjeru znanja i umjetničkih dosega, usađuju nam nove oštre šiljke u još nezaraslo tkivo, šiljke s krvave zvijezde s visokoga riječkoga krova da je ne bi možda netko devastirao!

Ta se dijagnoza ne može postaviti na istinite znanstvene noge bez anamneze povijesnih činjenica i dokumenata koje dokazuju te činjenice. Ante Beljo se ne može fatalistički pomiriti s odnosima koji danas još uvijek počivaju na strahotama pokolja 1945. kojega zločinci tumače kao dobro djelo i uglavnom ga ne priznaju. Kako bi rekao Solženjicin- sve počiva na laži- koju su smislili i zabetonirali u golemom spomeniku Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu, što su 4. srpnja 1966. godine otkrili s natpisom o 700 000 pobijenih u tom logoru.

Dakle od velikoga broja imena, događaja i dokumenata dotičem se samo jednoga zapisa: “Prava je poplava zloćudnih Srrrbantihrvatskih filmova koje financira Ministarstvo kulture, od filma 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj', preko filmova '15 minuta-masakr u Dvoru', 'Ustav Republike Hrvatske', 'Ministarstvo ljubavi', 'Kakva je ovo država', animirani film 'Chriss the Swiss'. Svi redatelji pozivaju se na umjetničke slobode, ali u svim tim filmovima jedino su Hrvati prikazani kao ubojice, fašisti, monstrumi.“

Nakon ovoga citata iz tuđe knjige, moglo bi mi se dogoditi nešto slično kao prije dvije-tri godine da me počne proganjati Povjerenstvo za sukob interesa! Na sulude optužbe nisam odgovorila jer nisam ja ni u kakvom sukobu interesa! Niti govorimo o sukobu interesa. Govorimo o raboti, kako bi drugovi rekli, raboti protiv vlastite države koja te hrani, koja od moje mirovine uzima da bi HAVC i Filmski centar Srbije-FCS, mogli snimiti ove gadosti uz pomoć moga hrvatskoga ministarstva. Samo za ovaj film o posljednjem Srbinu dalo je MK , ako piše istinu Ante Beljo, tri milijuna i dvjesto tisuća kuna!!!

Hoće li mi opet doći na vrata naša policija, ni kriva ni dužna, da me ispituje o TUĐOJ KNJIZI, koju sam samo komentirala?! (Bijaše to u svezi zločina u Tovarniku.) Ne znam.

Završavam citatom: “Hrvati se spašavaju od zombi-epidemije koristeći se serumom od srpske krvi i to sve dok i zadnjem Srbinu ne bude isisana krv.“(str. 183.) To je sinopsis koji stoji tri milijuna i dvjesto tisuća kuna. Čista umetnost.

Nema tu nikakvoga govora mržnje. Ma jok! Možda će spominjanje filma postati govor mržnje... hm...

Nevenka Nekić

 

Čet, 13-05-2021, 14:58:32

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.