Kako je prošao Rahimov?

Sada je aktualno pitanje postoji li Putinova palača na divnim obalama Crnoga mora ili ne? Čije Nekićli je ono divot-zdanje, onaj klasicistički zatvoreni volumen u obliku kontroliranoga i dobro čuvanoga mjestašca odmora usred guste i ljekovite šume? Možda nije samo jednoga vlasnika? Možda je tamo odmaralište za radni ruski narod? Ha?

Sjetim se u trenutku ovoga otkrića jedne provjerene i dokumentirane sličice iz sovjetskih vremena. Napisao kolega iz daljine I. Bunič dobru knjigu o vrlinama toga doba koje neki, ne samo naši, nostalgičari prizivlju. Možda imaju i noćne spiritističke seanse?

A evo kako je prošao kolega Rahimov, nekada novinar u dragoj zemlji socijalizma, u potrazi za istinom.

U zemlji čuda i dobrote...

U tom ikada najpravednijem društvu na svijetu od postanka, živio i on, mlad i razbarušen, novinarski početnik, odan svojoj živućoj partiji (SKPB) i marnome NKVD čiji je član. Partija više nema Oca naroda J.V. Staljina, nego dragoga i brižnoga L. Brežnjeva. On je povelike glave i time sugerira i goleme moždane, a čuva sve tekovine one već vrlo stare revolucije.

Tako je tamo negdje u toj zemlji čuda i dobrote još u mojoj mladosti otkriveno da apartčici kraduckaju, članovi staljinrajkoma kradu, središnji aparat partije gomila neviđene količine novca u obliku zdrave zapadne valute i dragulja, a sama vrhuška uživa u najvećoj tajnosti u skrovitim prostorima. Tako se Prvi odmara u Nici na Azurnoj obali, a troje njegove djece, tri galupčika, kao uostalom i druga djeca visokih nomenklaturnih moćnika, školuju se na stranim odurnim zapadnim sveučilištima. Uglavnom se mlado jato pripremalo za diplomatske službe.

Odjednom je Prvi uvidio: ovako drpajući vlastitu državu ne će moći dugo. Okružen šačicom najodanijih čekista (po naravi) dobivao je izvješća iz kojih je bilo razvidno: uskoro će se država naći u stečaju. Novac curi nevidljivim kanalima u daleka egzotična i tajanstvena mjesta izvan zemlje. Prvaci na svoja osobna imena stavljaju šifre u zatvorenim računima sigurnih banaka kapitalističkoga Zapada.

Kako i odakle novac kad je zemlja toliko opljačkana da se za najosnovnije namirnice čeka u repovima? E, pa ima raznih načina: prodaje se nafta, izvozi sirovina, uzimaju se malene uštede od svakoga u kojeg posumnja stroga čuvarica država osobno, pa se skupi.

I odjednom je Prvi naredio: lavina uhićenja tisuća apartčika i njihovih gospodara, pretresi i otkrivanje nevjerojatnih skladišta zdrave neotpremljene valute u svežnjevima; u visokim su sferama vladajućih pronađene trolitrene staklenke pune blistavih dragih kamenova!, komadi zlata i platine, omiljene novčanice dolara na kojima su otkrivene sijede kovrče, čipkasti žaboi i surovi lik kapitaliste Georga Washingtona. Stvarnost se onda krila u podrumima Butirke i Lubjanke, gdje bi se nakon mučenja puštao na slobodu onaj koji je sve svoje otkrio i usput naveo još nekolicinu prijatelja. Bila su to lakša vremena.

Gdje su novci?

Tada se i novinaru Anvaru Rahimovu učinilo da ima podršku najvažnijega, a tihoga NKVD i on je počeo kopkati po imenima i lopovluku u nešto udaljenijem Uzbekistanu i susjednim prostorima.

Onaj tko misli da je Rahimov hrabar i glup i da je vjerovao kako se već može progovoriti o tamo nekoj čudesno bogatoj članici CKKPSS, građanki i drugarici Jadgari Nasridinovoj, čak predsjednici Prezidijuma Vrhovnoga Sovjeta novacSSR iste republike, gadno se vara. Nije bio toliko naivan. Bio je član NKVD i nadao se da će ga oni na neki način zaštititi jer ga i šalju u tu svetu domovinsku misiju.

Ono glavno pitanje koje mu je stavljeno u zadatak glasilo je: saznati kako je dotična drugarica postala toliko bogata, a nije slala u središnjicu dovoljno zelenkaste monete?

Sjedne tako mudri novinar Rahimov u vlak i ravno u taj boguizaleđa kraj. Već je bilo moguće odsjesti u pristojnijem hotelu, ali uvijek s dokumentima koji su se tajno i brzo provjeravali na onom, vi već znate kojem, mjestu.

Tako su i njegovi osobni i novinarski dokumenti dospjeli na stol lokalnoga moćnika i stavljeni pod povećalo. Dotični građanin i drug, predsjednik rajkoma, bio je zadužen za „strance“. On se, dakako, nije morao dugo domišljati što li taj već poznati novinar Rahimov radi u ovoj zabiti. Neobično razvijeni njuh i sluh, intuicija i čekistička ostavština i inteligencija, opominjale su ga da je ovaj sumnjivac nečiji miljenik, a to nije dobro. Nikako nije dobro. I sam predsjednik rajkoma dobivao je dio onoga nevidljivoga blaga drugarice Jadgare jer dijeliti se uvijek moralo. Zakon šutnje obvezuje.

Stoga je predsjednik rajkoma drug Mijazov odlučio da stvar prebaci na Jadgaru. On će još večeras do nje da se dogovore o daljem postupku. Jer taj Rahimov ima sigurno samo jedno pitanje: gdje su novci?

Drugarica Jadgara Nasridinova

E, sada dolazimo do najvažnijega dijela ovoga staroga izvješća. Jadgara živi kao princeza iz bajke „Tisuću i jedna NKVDnoć“. Vila se ne može mjeriti ni s jednom u Uzbekistanu. Okružena je visokim i vrlo udaljenim zidom što ga čuvaju mladi i sposobni sokolovi kojima su sagradili kuće na imanju. Dvorac ima sve što pristoji feudalnom moćniku: golemi park, jezero s divljim patkama, terase s cvjetnjacima po kojima šeću i klikću paunovi šireći blistave repove u lepeze; uza samu stazu koja se simetrično širi izgrađen je velikim plavetnim staklom natkriveni bazen koji se grije i zimi te se može liftom doći u njegove ljekovite vode. Posebno je izdubljeno jezero s trometarskim morunama, koje plivaju u svijetlotirkiznim vodama i love se za posebne velebne gozbe. Dvorac je nalikovao na kombinaciju gotičkih i renesansnih razmaženih oblika: tornjići, povijuše, penjačice voća i cvijeća, a unutrašnjost je izazivala zavist - antikviteti, slike, kristalne vitrine pune stranih pića. Nije to s razloga što Jadgara ima otmjen ukus, ne, nego se živi na razini iste nomenklature kao i u drugim krajevima.

A otkuda novac? E, pa ima ona pravo pomilovati osuđene na smrt - za svako pomilovanje uzima ovisno o plaćevnoj mogućnosti čak do sto tisuća rubalja; ima pravo zaposliti po slovu zakona djecu na plantažama pamuka, i ne mora im platiti za rad, a za uzvrat ostavit će roditelje u nekom radnom odnosu; može uzeti sve zaplijenjeno od narodnih neprijatelja, koji su mimo zakona uštedjeli nešto viška, a susjed dojavio; a dobije Jadgara od svake bušotine nafte zagarantirani dio. I tako...skupi se.

Gdje je nestao Rahimov?

A što se dogodilo s novinarom Rahimovim?

Ravno iz hotela uputio se drugoga jutra ravno u rajkom drugu Mijazovu. On se osjeća važan i zaštićen. Ulazi pokraj stražara i nestaje. Nestaje zauvijek.

Međutim na stolu druga Mijazova stoji važni telefon i zazvoni nakon nekoliko dana. Nepoznati glas pita Mijazova gdje je novinar Rahimov? On se čudi i poriče da je ikada takvoga sreo. Ali siktavi glas s druge strane žice opominje: neka se ne pravi blesav, oni su ga iz NKVD poslali pa zato postoji!

Sada se i on sjeća da je vidio sličnoga, ali je ovaj otišao drugarici Jadgari i tu ga možete potražiti. Onda prijetnja i Putinprekid veze. Poslije se jedva raspetljao sudbinski put Rahimova: Jadgara odgovorila da je bio i otišao drugu Karimovu, konačno on je sekretar KP.

Puno godine kasnije kad je sistem komunizma propao, izašla je nekakva istina o sudbini razbarušenoga mladca Rahimova, koju ćemo ukratko iznijeti: činjenica je da je Rahimov ušao u zgradu rajkoma, uhvaćen od već posložene straže, zavezan i strpan u kola na kojima piše “Hljeb“. Odvezen je u jedan od zatvora kojih je bilo, ne ćete vjerovati, na ovakvim imanjima visoke nomenklature, i tu je bačen u podzemnu tamnicu, okovan, s trupcem oko vrata. Nikada se ne će saznati što su mu sve učinili jer je poludio u tom istom podrumu.

Kad je sistem potonuo, pušten je: slijep, pomračena uma, bez nekih dijelova tijela, bez zuba, bez kose, nokata i ponekih rebara. Netko je propjevao, a I. Bunič zapisao.

I sada se neki čude i pitaju: je li moguće da Putin, koji je tada živio kao dio NKVD, ima takvu vilu?

Nevenka Nekić

Sub, 8-05-2021, 15:52:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.