Hrvati i Židovi

Nikada nije postojala mržnja prema Židovima kao značajna dominantna oznaka odnosa Štefanhrvatskoga naroda prema davno sraštenom narodu, izabranom narodu, židovskom narodu koji je živio na ovim hrvatskim prostorima. Ako se pojavila igdje u svakodnevici, u političkom govoru ili literarnom zapisu, bila je iznimka. Mnoge obitelji u Hrvatskoj imaju i židovske pretke ili bar neke postotke u svojoj rodovskoj grani. Činjenica je da su našu baš hrvatsku političku misao predvodili često u novijoj povijesti Židovi, da su mnogi bili čelnici možda najosebujnijih hrvatskih stranaka, pa su prema njima dobivali od komunista nazive „frankovci“ kao pogrdu baš svi koji su se javno deklarirali Hvatima. Tako je bilo do II. svjetskoga rata. O položaju Židova u NDH i svim okolnostima kao tragediji pisalo se i pisat će se i nadalje.

Rijetki su zaslužnici u Hrvatskoj koji su spašavali Židove i dobili odlikovanje kao Pravednici među narodima. Među njima je draga i čestita osoba Ljubice Štefan, povjesničarke, koja je zajedno sa svojim ujakom dobila to odlikovanje. Ono što je napisala na osnovi izvora iz srbijanskih arhiva, te pri tom razotkrila zločine od strane npr. SPC i uopće Nedićeve Srbije prema Židovima, najprije su naši vrli historičari s prjezirom preskakali unatoč vrijednim otkrićima. Sada već i drugi ponavljaju njena otkrića koja je zabilježila u srpskim arhivima! izlažući svoj život opasnosti, da bi bijegom u Hrvatsku početkom Domovinskoga rata, spasila glavu.

Nije odlikovanje dobio ni Alojzije Stepinac. Samo jedan mali pogled na njegove zasluge i njegove pomagačice sestre milosrdnice izgleda ovako.

Alojzije Stepinac započeo je akcije spašavanja Židova 31. prosinca 1938. godine. Tada je u Zagrebu osnovao Akciju za pripomoć izbjeglicama s ciljem pružanja svekolike pomoći Židovima koji su potražili utočište u Hrvatskoj pred Štefannadirućim nacizmom u Europi. Akcija je Židovima pružala materijalnu pomoć, liječničku njegu, posredovala u dobivanju potrebnih dokumenata, omogućavala učenje stranih jezika i ostalo.

Sva ova nastojanja i stvarna kršćanska pomoć za brojne Židove i ostale, bila je zabranjena kao dokaz Stepinčeve nevinosti u montiranom komunističkom procesu. Doprinos sestara milosrdnica je nemjerljiv i u kasnijim ratnim uvjetima, mnogo se toga ne bi moglo ostvariti bez njihove pomoći. U do sada nepoznato poglavlje hrvatske povijesti spada spašavanje Židova u Vinogradskoj bolnici, tj. Bolnici sestara milosrdnica, o kojem je obilnu dokumentaciju zagrebački gospodin Marko Danon, Židov, (čijega je oca spasio upravo Stepinac), predao Postulaturi za proglašenje svetima sedam sestara milosrdnica strijeljanih poslije „oslobođenja“, kao i msgr. Jurju Batelji za proces beatifikacije Alojzija Stepinca.

Dugačak je niz imena spašenih Židova u Bolnici s. m. a među njima Viktor Berfest, svjetski poznati kipar i medaljer; Stjepan Deutsch, otac poznate djevojčice pjevačice Lee Deutsch; Leo Braff koji je bio skriven tri godine u Bolnici sestara milosrdnica; Salamon Hochstadter, Jakob Maestro, Oskar Scheiber, Margarita Bohm, Chaja Brandler, Berta Dorner, Zlata Frankl, Martin Freund i drugi.

Molbe bez liječničke uputnice redovito su potpisivali dr. Hugo Kon, predsjednik Židovske općine i dr. Miroslav (Šalom)Freiberger, nadrabin.

Do godine 1943. Židovska je općina snosila troškove boravka u bolnici. Tada su u NDH pristigli ssovci i Himmler s nalogom da se prostor očisti od Židova, jer NDH to nije učinila. Započelo je masovno uhićenje Židova, računa se čak do 1500 ljudi. Tada je Židovska općina prestala s radom, ali skriveni Židovi ostali su u bolnici a za njihov boravak troškove je preuzeo Alojzije Stepinac. To znači katolička Crkva. Nitko nije odveden iz bolnice, kao ni iz staračkoga Stepinacžidovskoga doma o kojem je također brinuo Stepinac. Među osobljem vladala je zavjera šutnje i pod lažnim imenima skriveni „bolesnici“ preživjeli su rat.

Na strašni način odvezeni su Židovi pomoću ssovaca i ubijeni u njemačkom logoru Auschwitzu. To ne znači da nije bilo žrtava u NDH i prije dolaska Himmlera.

Danas se odvedeni Židovi u njemački logor uglavnom vode na lažnom popisu u Jasenovcu.

Detaljan popis spašenih Židova u Bolnici sestara milosrdnica objavljen je u dokumentaciji Bolnice kao i u djelima msgr. Jurja Batelje.

Djevojčica Lea Deutsch jedna je od nekoliko milijuna ubijenih Židova od strane njemačkog nacističkog režima. Ona nije nikakav „kamen spoticanja“ , ona je moje dijete koje je stradalo od zločinačke ruke iste onakve kakva je pokosila više od 400 djece u Domovinskom oslobodilačkom ratu. Mila i pametna djevojčica Lea kakvih je bilo i u Francuskoj, koja je iz svojega područja predala uhvaćene Židove i bez Himmlera, i u Mađarskoj, Belgiji, itd... itd... da ne govorimo o Srbiji.

Nazvati ju „kamenom spoticanja“ umjesto simbolično zgaženim leptirom ili pticom, cvijetom, anđelom ili kakvom drugom lijepom riječi, mogli su smisliti oni koji žele da zaista bude kamen. Ona je sve samo ne kamen. Ona je sublimirana suza u oku svakoga dobroga čovjeka. Ne znam broj ubijene djece u cijelom dvadesetom stoljeću. Strašan je to broj jer se radi o nevinima, malim i prestrašenim dušama koje lutaju mojim tužnim srcem zajedno s ovih više od četiri stotine iz HDR.

Hajde da i mi postavimo znakove, ne „kamenje spoticanja“, nego uspomene s imenima ubijene djece u ovom Domovinskom ratu, postavimo u mjestima gdje su ubijena. Mnogi roditelji su još živi, mnogi drugi znaju ta mjesta beskrajnoga mraka i barbarskih cokula koje su stale na naša lica i još se nisu digle. Oni se, ti ubojice, nemaju kamo dići jer nemaju Boga, ni kajanja, ni straha od kazne.

Nevenka Nekić

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.