Miljenik i miljenica

Vidim, dragi moji, da se miljenik lijevo nagnute crvene zastave vratio na prvi program HRT-a. U elitni večernji termin. U tišini i dobro organiziranom marnom radu slobodoumnika ima on svoje mjesto, iako je onomad nekako izgubio povjerenje pa se snalazio po rubnim televizijskim kućama i kućercima, ali pazeći da nikada ne iščezne iz vidokruga javnosti. Vidimo da je taj pupoljak postao golema masa koja mudro mršti čelo pa između dva mrštenja priupita ponešto sugovornika, jer biti zamišljeno namršten, odaje čovjekovo dubinsko razmatranje i poznavanje pitanja o kojima se raspravlja. Kao u špici kakva bondovskoga filma pojavljuje se važno koračajući i donekle oponašajući još jednoga bonda, ali jedne sporedne televizije. Uvažene goste ne zanima njegov pedigre, ni nas ne zanima. Ali zavraga čovjek ima sjećanje i nikako da zaboravi neke njegove čudnokljunaške emisije u ono vrijeme njihove vlasti.

Tako jednom pozove procvali miljenik jednu važnu žensku osobu u svoju emisiju. Ona je već tada bila obilato procvala, okićena zlaćanim šiškama i poznatim prezirom prema ovoj državi koja ju obilato hrani. Ne samo nju, nego i njene pretke već sto godina. Razgovor je tekao tako da on kao dobar i oportuni novinar ne pita ništa što bi moglo izazvati nelagodu u gošći. Sva dobra djela treba predstaviti javnosti, zlodjela prešutjeti, javne mrlje izbrisati.

Ali ima ljudi koji saznaju i ono što većina raje ne zna. Tako smo imali u Europskom parlamentu prijatelja Republike Hrvatske koji se još od 1990. trsio da svojim nastupima i činjenicama pomogne svjetskoj javnosti spoznati istinu o ratu i okolnostima tragedije u kojima se našao hrvatski narod. I taj prijatelj B. P. (stavljam inicijale iz pristojnosti jer je i dalje u EP), bijaše na međunarodnom sastanku s miljenicom koja je gost kod dragoga novinara.Ona je tada obnašala važnu državnu dužnost poradi čega je imala i sastanke s predstavnicima drugih europskih država pa i onima koji su u EP.

Prilikom dolaska u RH naš branitelj B. P. inače Nijemac, član i naše organizacije, ispripovijeda kako se uzrujao na tom sastanku jer je gospođa sa šiškama zaprepastila sve nazočne, a osobito njega, koji je dobar poznavatelj naše političke i ine situacije, jer je cijelo vrijeme svoga govora kudila svoju vlastitu državu. Te rastu desničarske tendencije, te koristi se pozdrav Za dom spremni, te nazivaju se ulice po ustaškim zločincima, te stavljaju se ploče na grobove umrlih branitelja s nacističkim tekstovima i sve u tom tonu. Onda je gospodin B. P. ustao i rekao gospođi da će napustiti sastanak jer to nije istina a i nikako ne razumije da ona blati vlastitu državu.

Sve mi to bijaše palo na pamet u trenu dok gledam ljupki divertimento novinara i nje nedodirljive. Kako je to bila emisija s javljanjem gledatelja, uključi se i jedan naivni gledatelj koji priupita gošću tko je bio krivac za pokolj na Jelačićevu trgu 5. prosinca 1918., je li to njen djed?! Ona s tračkom ironije u smiješku odbije činjenicu da je to njen djed. To je bila istina. Nije bio njen djed. A da ne bi zaostao, ispali dragi novinar pitanje naivnome gledatelju: Kakav pokolj? O čemu vi to govorite? Gledatelj poče mucati da je ubijeno dosta ljudi koji su bježali pred metcima, a novinar će sarkastično: Ma hajte! Krv je tekla do Frankopanske!! I tako otpile gledatelja.

Znala je ona da je krv zaista tekla do Frankopanske jer je mnogo ljudi bježalo u tom pravcu i ranjeno ostavljalo iza sebe krvavi trag. Ali šuti ona mudro, a novinarče se iskazalo: ili ne zna o tome ništa, ili laže. Prije će biti ono prvo.

Ne gledamo više emisije miloga sveznadara. Vrijeđaju razum i osjećaje. Samo vidjesmo da se u velikom stilu vraća na veliki ekran državne televizije. Kakav je to znak? Kaže mi uvažena književnica M. P. M.: Nigdar ni bilo da nekak ni bilo, parafrazirajući dragoga Krležu. Sjetim se i jednoga vica: razgovaraju optimist i pesimist. Optimist kaže da zna kada će na hrvatskoj televiziji vratiti pismene novinare i domoljube. Na sudnji dan! A pesimist mu odgovara: Da, ali tek popodne! Ipak se priklanjam kraćem vremenskom roku.

Nevenka Nekić