Zdravko Tomac - In memoriam

Jučer, 10. siječnja 2020. oprostili smo se na komemoraciji od profesora političara, spisatelja i Tomacplemenitoga čovjeka Zdravka Tomca. Bio je to dan nakon pokopa na Mirogoju kojem su prisustvovali samo rodbina i prijatelji i na kojem je biskup msgr. Vlado Košić rekao nekoliko riječi o životu i radu profesora Tomca. Pritom je spomenuo pokojnikov životni put u kojem je na početku bila crvena zvijezda, a kasnije obraćenje i dodir s Gospodinom koji je usmjerio i pratio njegove korake do smrti. O tome je Zdravko Tomac pisao opširno i iskreno u nekoliko svojih knjiga, kojih ima ukupno dvadeset i sedam. Nikakvih drugih nagovora nije bilo. Stoga su prijatelji priredili ovu civilnu komemoraciju i hvala im na tome.

Oproštajni govori u komemoraciji bili su topli i istiniti, a spominjali su ukratko njegov život, rad i karakter. Ono što je istaknuto kao najznačajnije je kršćanski i demokratski pogled na svijet i promicanje tih vrijednosti; ljubav prema obitelji i hrvatskom narodu i napori da se stvori hrvatska država. Osobito su naznačene njegove zasluge tijekom Domovinskoga rata dok je bio dopredsjednik Vlade nacionalnoga jedinstva i iskreni prinos pomirenju raznih političkih struja kako bi se spasio razoružani hrvatski narod.

U osobinama njegovoga karaktera istaknuta je njegova tolerancija, smirenost i odsustvo svake mržnje prema bilo kome. Bio je čovjek dijaloga i strpljenja, razložnosti i mirnoga rasuđivanja, promišljanja budućnosti Hrvatske domovine na dugoj stazi i strastan političar, kako bi on rekao“emocionalni Hrvat“, kojega politika nije zaslijepila ni povela u društvo utilitarizma i materijalnoga blještavila. Skroman i jednostavan. Oni koji nisu čitali njegove ispovijedne knjige o obraćenju, ne će shvatiti sve te istine i upamtili su možda samo ono što ga može ocrniti, a to je ona tzv. crvena nit koju je davno napustio shvativši da je to zlokobna zmija koja uništava njegov narod.

Tragao je za Istinom

Tragao je za Istinom koja se piše velikim slovom i našao ju je. Nije uzaludna poslovica koja kaže da svaki čovjek traga u životu za onim što mu je u duši. Da je zbog toga doživljavao poniženja i grube riječi, pa i prijetnje smrću, svjedoci Trgsmo smo mi koji smo posljednjih šest godina bili zajedno s njim u Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu. Dovoljno je sjetiti se samo jedne scene: vraćamo se sa sastanka HNES-a i na kraju Praške ulice prilaze nam dvojica te prijete najgorim riječima nazivajući ga smradnim komunjarom, ustašom, itd... kojega je trebalo davno zatući, pljuju na njega i unose se u lice. On stoji i gleda ih mirno i šuteći.

Nakon dolaska na tramvajsku stanicu nekoliko žena zalijeću se prema njemu i grle ga sretne da postoji ... U tom oksimoronu živio je smireno i pun razumijevanja za nerazumne i polupismene ljude koji nikada nisu pročitali Bibliju, a kamoli došli do obraćenja, koji nisu sreli Boga nego samo svoju isključivost i mržnjom zadojene misli. Bio je, dodala bih riječ koja nije nigdje spomenuta, mudar čovjek što je puno više od pametnoga. To je više i od same tolerancije, danas tako polularne.

Kad sam mislila da moram nadopuniti ovu kratku oproštajnu noticiju o prijatelju i suradniku Zdravku, upravo je tih posljednjih šest godina zajedničkoga rada u HNES-u bio povod. U svakoj prigodi čekala se njegova završna riječ. SteNjegove su zaključke svi smatrali najvrijednijima, poštenima, a promišljanja su pokrivala ljudima moguću spoznaju o budućnosti. Bio je svjestan ljudskih ograničenja i emocionalno čist u ljubavi prema Domovini koja ga nije zaslijepila da ne vidi kamo vode loši potezi politike. Stoga se niz dokumenata kojima je HNES obračunao s prošlošću i sadašnjošću - od Lex Tito do Lex Pusić ili Lex Teršelič i drugima, može smatrati opasnim.Poradi tih dokumenata koji su objavljeni i taksativno obrazložili zla djela pojedinaca, neki su ovako poput profesora Tomca javno napadani, neki su pozvani u policiju na informativne razgovore, a nekima je policija došla u stan da ih ispita kao opasne članove ovoga demokratskoga društva. Sve što se napisalo od 2014. godine u HNES-u i objavilo bez zadrški, bilo je pročišćeno razumnim i pravednim mislima profesora Tomca.

Smatrala sam da ovo zaslužuje spomenuti u njegovoj javnoj biografiji jer se mnogi prave da HNES nije postojao, da nije svojevremeno odigrao nikakvu ulogu i da je to neformalno etičko sudište nepotrebno. Ne, u dvoranu Lisinski nisu mogli stati svi koji su željeli nazočiti našem javnom istupu. Mislim da se baš radom toga nepoćudnoga HNES-a potakla mnoga djelatnost u redovima povjesničara, javnih i inih djelatnika u hrvatskom društvu. Bez ikakvih dotacija, u suradnji s Hrvatskim žrtvoslovnim društvom obilazili smo Hrvatsku i dizali crne zavjese s mnogih tragedija iz prošlosti, kao što smo govorili i o suvremenim mrziteljima Hrvatske države. Ništa od ovoga nije spomenuto u komemoraciji.

27 knjiga

Tomac je i o tome pisao. Posljednja knjiga objavljena u trenutku teške bolesti“ KnjigaNarodna Predsjednica“ bilo je njegovo iskreno mišljenje zašto ostaje kod prijedloga da KGK bude i nadalje Predsjednica RH. Ne moramo se složiti, ali onaj tko pročita knjigu spoznat će da je pisana iskreno, bez zlobe i s puno razumijevanja za istaknutu funkciju koja nije samo tvoja i mora podnijeti znane i neznane pritiske. Ono što je zamjerio, nije smatrao da je veće od onoga što je pohvalio. Iskren i dosljedan.

Njegovih je nastupa bilo mnogo. Postoje snimke tih nastupa. Posljednji je bio nedavno na TV Laudato u emisiji „Moja Hrvatska“ Nade Prkačin. Ostavio je dojam smirenoga i mudroga, kako rekoh, čovjeka, neobuzetoga amokom bezglave jurnjave, pravednoga i pomalo skeptičnoga. Ipak, opći dojam bio je nada da će hrvatski narod izabrati onoga na predsjedničkim izborima, koji ne nosi ružne stigme, koji se teško mijenja i ne kaje za svoja nedjela. S tom je vjerom završio svoj život. Na spomenutoj komemoraciji trebali smo vidjeti i čuti bar nekoliko minuta njegovoga nastupa, ali to se nije dogodilo. Organizatori znaju tko je zakazao.

Znam da se oni koji kokodaču o svemu i svačemu kao vrsni poznavatelji ne će dohvatiti njegovih 27 knjiga, kao što se nisu dohvatili ni mojih 42 pa me pitaju na ulici zašto ne pišem. Ti će sveznadari prosuđivati o pisanim djelima koja ne poznaju i o čovjeku čiji život ne poznaju. No, oni ostaju u svojoj anonimnosti, a profesor Zdravko Tomac uzdigao se u uspomeni svoga naroda imenom i prezimenom kao jedan iskreni domoljub i vjernik.

Nevenka Nekić

 

Sri, 29-01-2020, 10:27:07

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.