Zaigrale delije kolo stambolsko

Nema se mnogo dodati na tekstove s portala HKV koje su ispisali Ljubić, Dujmović i Šterc. Obuhvatili su gotovo sve aspekte društvenih zbivanja u našoj gotovo skršenoj Hrvatskoj koja ostaje lebdjeti kao lijepa uspomena i san mnogih generacija. Ne samo u tijeku modernih vremena, nego i onih iz davnih stoljeća. Sada nam ostaju ruševine dvorova slavnih rodova, avionski snimci velebnih planina i rijeka, jezera i pustopoljina koja su nekada naseljavali brojni Hrvati.

Eno tamo Kosinja pod vodom, poplava je i davi se nekoliko desetaka nevoljnih kuća i ostarjelih domaćinstava, a nekada frankopanskoga središta kulture i znamena knjige kao vrhunca. Tko od ovih novinarskih fićfirića zna o tome išta? Eno Čabra pod snijegom, a nekada sjedišta Zrinskih i kovnice novca hrvatskoga. Tko od ovih kokica izvjestiteljica s terena zna o tome išta? Eno ruševine skradinskih Lapsanovića, šibenskih Kačića i tako redom, brzim letom preko tirkiznih rijeka, snijegom pokrivenoga Velebita, pa skokom na sjever u milu zelenu i opustošenu Slavoniju, neutješni Vukovar, sramotne slike nedovršene preuredbe Matoševe kuće u Tovarniku itd... itd. ... Eno bubnjara koji udara po bubnju pred Gustlovom kućom i izvikuje da se prodaje na bubanj, pa tko želi. Kaže komšija - mi ćemo, treba nam za dom Vuka Karadžića!

Evo i slavnoga Zagreba, Sabornice i Banskih dvora, izlaze i ulaze u te prostore više nedostojni nego dostojni. Bijedne i turobne figure nedoučenih likova, sumnjive prošlosti, ništavnih zasluga, izmijenjenih imena, da im se OneOne strastveno brane sve devijacije, pederastiju, lezbijstvo, pornografiju, „različitost“ do krvničke točke. Jer svatko ima pravo ubiti nerođeno i rođeno, to je sloboda! Ponešto brane i zlostavljane žene, ali ne od svoga novca koje isisavaju iz našega života.korijen izgubi; eno poluinteligenata i raznih braniteljica ženskoga roda kojima ne smiješ prebrojavati krvna zrnca! One strastveno brane sve devijacije, pederastiju, lezbijstvo, pornografiju, „različitost“ do krvničke točke. Jer svatko ima pravo ubiti nerođeno i rođeno, to je sloboda! Ponešto brane i zlostavljane žene, ali ne od svoga novca koje isisavaju iz našega života.

Nikada nismo čuli da brane žrtve žena zlostavljačica kakvih nažalost ima - eno jedne nemajke koja ubija nedavno svoga maloga Denisa u Puli, (o tome sam pisala), eno jedne demonice i jednoga demona u Splitu o kojima piše potreseni Branimir Lukšić u knjizi „Svjedok (ne)vremena“ 20. siječnja, 1997.: “Grad pod Marjanom još uvijek potresen tragedijom male Valentine, djevojčice od godinu i pol. Majka ju je dugo zanemarivala, a očuh zlostavljao. Jedno ju je popodne on svukao do gola i stavio da kleči na soli. Razlog: dijete je plakalo. Potom ju je svezao za madrac na podu, i kad se ona ipak odvezala i zaplakala, on ju je udario šakom u sljepoočnicu i išamarao. Ponovno je zatim privezuje za krevet na podu gdje djevojčica tijekom noći umire u krvi i mokraći. Majka cijelo to vrijeme niti ne pokušava braniti svoje dijete. Nekoliko mjeseci ranije isti taj bračni par guši svoje tek rođeno dijete i u vrećici ga za smeće baca u tuđu grobnicu.“ (str. 179., Valentina ne plače više).

Ne sjećamo se uzbune u tzv. babetinama, dokumenticama, teršelićkama, radama i radojkama, likovima koji nisu ni deda ni baba, uhranjenim tipovima koji više ne mogu dohvatiti vezice na cipelama, ili bilo kakvim zaštitaricama i čuvaricama staračkih domova i dječjih pravobraniteljica i branitelja. Sada su to ministrice i pazite što govorite!!!

Istanbulska travestija

Pa konačno, ionako ne znamo je li mala Valentina bila djevojčica ili ONO, kako će se zvati nakon Istanbulske travestije. Jer ONO nema spola, ONO je neki neodređeni rod, sasvim je svejedno ubiješ li ga prije ili poslije rođenja!!! To je svejedno ljubiteljima novonastale konvencije tamo negdje na dalekom Zapadu ili Istoku, gdje nikada nismo ni spadali. Abortus ili eutanazija – pitanje je sad? Grickaju pristaše Istanbulske Konvencije dotacije, donacije, plaćene(i) da propagiraju u sav glas filozofiju smrti, gadosti svake vrste.

To se zove zaštita žena, liberalizam, sekularizacija, segregacija KreatureNikada nam nije Sabor bio napučen bjednijim kreaturama, uz časne iznimke, nigdje traga Gržetićima i njihovim čizmicama. Otpor maloga dijela časnih ljudi, odbija se i u onoj strani koja bi trebala braniti hrvatski narod koji je u agoniji.onih koji ne misle tako, globalizacija i ravnopravnost. Ubij ako ti smeta i ograničava osobnu slobodu! Ali nemoj dirati sudstvo! Ni policiju. Osobito sudstvo - mi imamo zakone koji su posve jasni u pogledu zlostavljanja, ali sudovi i razni bajići i cvitani ne provode odredbe zakona. Koga briga za uistinu zlostavljane žene?! Za zlostavljanu djecu? Briga je jednoga Marka Glogovića koji moli i kleči pred bolnicama, moli za život, ljubav, dobrotu i DESET ZAPOVIJEDI BOŽJIH. Otvara kuće za zlostavljene i traumatizirane žene, pomaže koliko god može i zato smeta!!! Ograničava pravo na smrt, traži pravo na život.

Oni, ti globalizatori, imaju pravo na sva krvna zrnca, a osobito je cijenjeno jedno krvno zrnce. Mi ostali medicinski smo fenomeni - imamo samo jednu vrstu krvnih zrnaca – U. Ono nije poznato u znanosti, ali postoji. Oduvijek. Od kada ima Hrvata. Zato se u Saboru i drugim vladajućim stožernim ustanovama cijeni ono nespomenuto krvno zrnce, a prezire ovo U.

Nikada nam nije Sabor bio napučen bjednijim kreaturama, uz časne iznimke, nigdje traga Gržetićima i njihovim čizmicama. Otpor maloga dijela časnih ljudi, odbija se i u onoj strani koja bi trebala braniti hrvatski narod koji je u agoniji. Odlijeva se golema rijeka krvi iz tijela hrvatskoga naroda, otječe u svim smjerovima diljem svijeta, mlada svježa krv koja ne će imati poroda u domovini, ne će uzviknuti - za domovinu spremni, ne će sagraditi životnu zajednicu na starim temeljima gdje već danas pauci pletu mrežu, a demoni plešu novo kolo - zaigrale delije kolo stambolsko.

Nevenka Nekić