Scriptamanent

Kao u nekom zanosu Nakladnička kuća P. I. P. Pavičić objavljuje velikom brzinom sjajne knjige KnjigeNovi naslovi koji čine svojevrsnu sadržajnu trilogiju povezuju cijelo dvadeseto stoljeće, oba rata kao i ideološke krugove totalitarizama nastalih na globalnom planu. Evo naslova tih noviteta iz nakladničke kuće Pavičić: Prvi svjetski rat/Dvostranileksikon/ hrvatski i srpski pogled (glavni urednik Josip Pavičić),; Ustaški put u socijalizam/ u teoriji i praksi NDH/zbirka rasprava i članaka nikad objavljenih poslije 1945. Priredio Nikica Mihaljević; Vladimir Mrkoci: Kratka povijest komunizma/ (za nekomuniste).iznenađujućih naslova i sadržaja i već nekoliko godina pruža mogućnost spoznaje druge vizure povijesnoga lica, posve suprotnoga od onoga što smo ga imali u školskim knjigama stotinu godina. Da, upravo će se ispuniti vrijeme od stotinu godina kad smo upali u maglu u onom noćnom vlaku koji je jurio prema Beogradu vozeći zaluđene guske. To, što će se kasnije te guske prebacivati u drugi vlak, kajati i oplakivati svoju naivnost, ne će spasiti hrvatski narod potpisa na čizmama satrapskim.

Novi naslovi koji čine svojevrsnu sadržajnu trilogiju povezuju cijelo dvadeseto stoljeće, oba rata kao i ideološke krugove totalitarizama nastalih na globalnom planu. Evo naslova tih noviteta iz nakladničke kuće Pavičić: Prvi svjetski rat/Dvostranileksikon/ hrvatski i srpski pogled (glavni urednik Josip Pavičić),; Ustaški put u socijalizam/ u teoriji i praksi NDH/zbirka rasprava i članaka nikad objavljenih poslije 1945. Priredio Nikica Mihaljević; Vladimir Mrkoci: Kratka povijest komunizma/ (za nekomuniste).

Na gotovo 1200 stranica ponegdje gusto i sitno ispisanoga teksta otvaraju se nova tumačenja i do sada sakrivena dokumentarna građa lista prvi puta otkrivene činjenice. U svakako golemom trudu uloženom da se oblikuje i čestito iznese dva gledišta o istoj povijesnoj građi Dvostrani leksikon zadivljuje samim naporom da zaista bude leksikon: mlađi povjesničari hrvatske i srpske strane objašnjavaju 233 ista pojma i donose vizure koje i danas pokazuju da se izostavlja ono što nije povoljno srbijanskoj povjesnici, a nepobitno je. Uzmimo za primjer samo nekoliko referenca. ODESA donosi u hrvatskom stupcu točan opis i onih događaja koji su 1916. strašnim pokoljem nad Hrvatima, Slovencima i Muslimanima pokazali srbijanske namjere nad istim dragovoljcima. Hrvatski stupac donosi i te podatke, opisuje i navodi izvor. Nema možda svih podataka jer to je tip leksikona, pa tako se ne kazuje da su Srbijanci ne samo strijeljali one dragovoljce koji su htjeli pod jugoslavensku zastavu i obilježja, a ne srbijansku, nego i glave rezali mačevima, pa se potom leševi bacaliu more. O tim puno veći brojkama ubijenih od samo 13 spomenutih, nema kao ni o samom događaju ni spomena u srbijanskome stupcu.

Pilar i sarajevski atentat

Isto se događa i u referenci PILAR IVO. Hrvatski stupac opisuje i njegovu smrt, ostavljajući na koncu laganu dvojbu: službena verzija samoubojstvo, neslužbena političko umorstvo. Naime 1933. naručeni ubojice prostrijelili su mu glavu, što je neosporno dokazano pa se čak znaju i imena ubojica. U srbijanskome stupcu to se nikako ne spominje. Kao da je preminuo u blagoslovljenom miru.

SARAJEVSKI ATENTAT završava „čudnovatim kljunašem“ Tinom Ujevićem koji je i sam bio spreman pucati na Ferdinanda bar u hrvatskom stupcu! Možda je to negdje izjavio, ali ipak je ovo apsurdno uvrstiti u takvu referencu kao značajni podatak! Sigurno je značajniji podatak da se već pripremljena razularena pljačkaška grupacija vojske spustila s crnogorskih planina u Kotor i počela haračiti nad imovinom i životima Kotorana, o čemu imam obiteljska iskustva. Ovo blaćenje Tina Ujevića podsjeća na odnos prema istome pjesniku kojega je mrzio Krleža i bilježio njegovo ime samo inicijalima kao beznačajnu muhu iz afričke močvare. Strpati ga u taj stupac- to nisu učinili ni srbijanski povjesničari. Inače kod njih je u zatvoru „preživeo“ samo Vaso Čubrilović, a propuštaju kazati da oni drugi, tj. Gavrilo Princip nije mučen ni ubijen, nego je umro od tuberkuloze jer je bio otprije bolestan.

Još samo jedan referentni različak iz ove nadasve zanimljive leksikonske građe: PROSINAČKE ŽRTVE (1918.) U ZAGREBU. Slično ali ne isto tumačenje koje daje naslutiti kako se neki povjesničari naginju još uvijek na srbijansku stranu. Nisu se srbijanske postrojbe nalazile u vojarnama, nego su okupirale grad Zagreb i pravile izgrede, o čemu svjedoče razni izvori. I nije baš izmjereno je li bilo petnaest mrtvih ili tridesetak, kako svjedoče drugi nazočnici, jer su i neki ranjenici umrli kasnije u bolnici gdje su prevezeni. Dobro, to su pojedinosti. A krv je zaista tekla sve do Frankopanske što je zanijekano više puta u novijoj našoj povjesnici. Čestitije i točnije opisuje srbijanski povjesničar tumačeći tko je tada bio vlast u Zagrebu!

Pa konačno još samo RADIĆ STJEPAN koja referenca je nešto opširnija u srbijanskoj interpretaciji, jer im je valjda važniji nego nama Hrvatima. Istina je da naš povjesničar preskače glavne uzroke sukoba u Beogradskoj skupštini kao i činjenicu da je Stipica bio zatvoru i tamo mučen takvim metodama, da o tome nije od srama htio govoriti. To isto preskače i srbijanski stupac. U našem stupcu Stjepan Radić od 1918. do smrti 1928. nema nikakve osobite napomene osim jedne rečenice da je bio nacionalni tribun i vođa hrv. naroda.

Bilo kako bilo ovaj leksikografski povijesni pokušaj može biti zanimljiv i to ne samo znatiželjnim čitateljima, nego i povjesničarima. Hoće li ga oni koristiti, ne znamo. Možda će postupiti kao i s vrlo korisnim otkrićima Ljubice Štefan koja je prekopala beogradske arhive, ali se rijetko citira.

Ustaški put u socijalizam

Druga knjiga koju ćemo isto tako sumarno prikazati Ustaški put u socijalizam na početku donosi Načela hrvatskog TekstoviSvi su tekstovi pouzdani u izvorniku, a njihovi sadržaji mogu i ne moraju biti prihvatljivi, osobito zagriženim protivnicima svega što je nastalo u NDH, pa i Enciklopediji koja nije nažalost nikada dovršena. Polemički tonovi s marksizmom, a suglasni sa zakonima fašizma i nacizma, mogu se naći na stranicama ove pogoleme građe i poslužiti znanstvenicima za rasprave. To bi bilo poželjno.ustaškog pokreta. Prvi puta imamo priliku uvida u taj tekst koji nije friziran. Načela sadrže 17 točaka i njihova analiza pokazuje da se govori o pravu na vlastitu državu na osnovi povijesne, pravne i političke utemeljenosti. Sadrže i socijalna i klasna određenja zaštite, temelje odgojne i druge politike.

Knjiga sadrži oko 500 stranica tekstova objavljivanih u raznim publikacijama NDH. Istaknuti su auktori Stjepan Zimmermann, Ante Ciliga, Čedomil Veljačić, Aleksander Seitz i još dvanaest tekstova uvrštenih autora. Tekstove je priredio Nikica Mihaljević i opremio informacijama o autorima i drugim sadržajima potrebnim za razumijevanje. Tematski se radi o krupnim ekonomskim, sociološkim, filozofskim, ideološko-političkim temama koje su dominirale u NDH, ali i u čitavoj Europi pa i svijetu. Čistoća misli, ozbiljnost navođenja izvora, seriozni uvodi u tekstovlje koje priređivač donosi putem bio-bibliografija auktora, čini knjigu znanstveno prihvatljivim izvorom unatoč pomalo ironičnom diskursu naslova knjige.

Posebno je začuđujuća biografija Čedomila Veljačića kojega pamtimo kao citiranoga auktora i u Drugoj Jugoslaviji. Začudo. Svi su tekstovi pouzdani u izvorniku, a njihovi sadržaji mogu i ne moraju biti prihvatljivi, osobito zagriženim protivnicima svega što je nastalo u NDH, pa i Enciklopediji koja nije nažalost nikada dovršena. Polemički tonovi s marksizmom, a suglasni sa zakonima fašizma i nacizma, mogu se naći na stranicama ove pogoleme građe i poslužiti znanstvenicima za rasprave. To bi bilo poželjno.

Kratka povijest komunizma

Treća knjiga zatvara svojim pokušajem jednu od najproblematičnijih ideologija dvadesetoga stoljeća. Auktor je Vladimir Mrkoci: „Kratka povijest komunizma (za nekomuniste). Posveta je uistinu prikladna kad znamo tko danas predaje povijest na fakultetima: Mojoj unuci kojapriprema ispit iz povijesti. Auktor Mrkoci na 230 stranica jednostavnom naracijom pripovijeda povijest nastanka, trajanja i smrt komunizma. Oni koji su preživjeli gotovo cijeli život u komunističkoj diktaturi, mogu se uvjeriti u točnost opisa profesora Mrkocija. Navodi činjenice, ali i tumači njihovo značenje kao i namjere komunista tijekom vladavine u svim zemljama njihova područja. Ne štedi ni političke igre Zapada koji se pravio gluh i slijep, jednako kao i u slučaju nacizma i fašizma, gledajući izdaleka gulage, konclogore i zločine. Činjenicu da je komunizam ubio sto milijuna ljudi i time znatno nadmašio ona dva druga totalitarizma, pomno je objasnio i utvrdio činjenice koje su već vrlo poznate, ali od mnogih neprihvaćene. Tako se raspravlja i o slučaju Hrvatske koja je razmjerno broju stanovnika platila veću cijenu od drugih mnogo brojnijihnaroda. Tako je Velika Britanija imala 326000 vojnih žrtva, SAD 259000, a Hrvatska...?

Knjiga je pisana gotovo hitrim žurnalističkim stilom, bez znanstvenih bilježaka, a završava poukom: „Zadaća historiografije nije samo ustanoviti istinu o prošlosti, nego i identificirati tvorce laži. Jer laž je u znanosti kriminal“. Opskrbljena je imenskim kazalom koje olakšava potragu za onim što zanima čitatelja.

Silan napor uložen je u samo ove tri knjige Naklade Pavičić, a takvih ima veći broj. Čini se da širenje istine ostaje upravo na manjim nakladnicima kojima zahvaljujemo i na ovim novitetima.

Nevenka Nekić