Izbori 2016.

Što se dogodilo sa strankom našega Stipice Radića, uzdanicom narodnom, našim HSS-om? I svi na to pristaju? Što je s časnim nestalim članovima HDZ koji su vjerno služili hrvatskom narodu, mahom visokoobrazovani, a sada ih više nema ni kao savjetnika, ne samo sada, nego od 2000.? Umjesto njih netko u inače lažima prožetim tzv. velikim novinama poziva u HDZ kumrovečko-pančevačke odaliske pa i njoj slične (koja mijenja kože i broševe po potrebi). A upravo pod njenim rukovodstvom uništen je svaki ugled vrha HDZ!

Kako se može dogoditi da agresivni komunistički propagatori izjavljuju da im odgovara Plenković, ali ne i HDZ? Što to znači - da treba uništiti HDZ? A na to se mlako odgovara?! Kako se može dogoditi da se naša najveća stranka sabije na predstavljanju u predvorje-predsoblje-forcimer Mimare kao da se boji velike dvorane Lisinski? Jesu li godine starosti razlog ili neki drugi da se ugledni članovi utemeljitelji ne nalaze ni na rubnim angažmanima u toliko potrebnoj utakmici s crvenim silama? Pa nisu svi časni i odani utemeljitelji onemoćali starci! Zar samo mladost može garantirati uspjeh na izborima? Mladost koja, istini za volju, ne zna mnogo toga pa ne može ni odgovoriti na izazove koje su vrlo perfidno i promišljeno postavili drugovi iz tzv. narodne (Bog neka im oprosti!) stranačke koalicije. Zar nitko ne vidi kako su opasni hi(gi)jeničari prislonili uho na bilo naroda i izvrsnim lažima opet stvaraju svoje pogodno vrijeme?

Tko je donio odluku da HSS ide u lavlju jamu onih koji su redom ubijali svakoga člana HSS stranke ne samo u Drugom ratu, nego i kasnije? Imali su drugovi pomno sastavljene popise žrtava. Sada njihova dječica «brane» hrvatski narod, a kad bi mogli, oni bi «hapsili»! Ne samo «hapsili», oni bi kad bi mogli otvorili nove Hude jame, pozatvarali biskupe, osudili intelektualce iz Hrvatskoga nacionalnoga etičkoga sudišta (njihov fiksni lider izjavljuje: to su glave za Lepoglave, jer taj sud je jedini počeo veliku epohu lustracije koja ne će biti ni laka ni kratka!).

A već su mrzitelji tzv. desnih tj. rodoljubnih udruga i pojedinaca prije ovih izbora pokušali provaliti u stan kao npr. danas pokojnom akademiku Slobodanu Novaku; napali na ulici dr. Zdravka Tomca; saslušavali dr. Zvonimira Šeparovića; lomili ruke dr. Ružici Čavar; pretresali stanove književnicima Mariji Peakić Mikuljan i suprugu Miru; ušli s nalogom u stan književnici Nevenki Nekić; provalili bračnom paru povjesničara Mrkoci, koje su usput premlatili; ponižavali jednoga velikoga književnoga barda Ranka Marinkovića, pljunuli ga na ulici; Petra Šegedina su čak htjeli izvaditi iz groba; potrudili su se da unište Društvo hrvatskih književnika (koje ni danas nema ploču na ulazu na kojoj bi pisalo čije je to društvo!), organizirali sliku kukastoga križa u Splitu... itd...itd. Sada krvavom bojom svoje mržnje premazuju kip jednoga mladića Jeana Nicoliera u Vukovaru. Drugovi, rukopis se poznaje: kombinacija SDP- četničko-orjunaške grafološke vještine.

Provalija iz koje nema povratka

I sada jedan lik koji ima strast prema otvaranju tuđih automobila vodi našu staru uglednu stranku HSS i to u provaliju SDP iz koje nema povratka. Tko će od pravih HSS-ovaca glasovati za toga opskurnoga i nedostojnoga nasljednika Stipice Radića, za taj neprirodni brak? Ima li neka Marijana koja će to podržati? Tko je glasovao za brak SDP i HSLS onomad 2000. godine? Naivni moj prijatelju Dražene Budišo, ono je bila «maša funebra» za tvoju stranku, kao i nadobudnoga Vladu Gotovca. Samljeli su vas. Nema vas više u ozbiljnom političkom svijetu. Sablasni i prazni tipovi klipsaju danas po naručenim globalističkim povelikim stranicama raznih jutarnjih ili večernjih i podnevnih novina, otužno, moj prijatelju Vlado Gotovče, jer nisu naučili ni ponovili lekciju koju si izrekao pred vojnom upravom onoga kobnoga dana 1991. godine.

Ali, što je s HDZ-om? Treba biti uglađen, pristojan, mlad i dostojanstven, ali na upereni revolver begovoga bjesnila kulturni gospodin Plenković išao je ljubaznošću jednoga granda, odgovarao sabrano, a na svaki izazov i podlo podmetanje zapjenjenoga kokota - taksativno i određeno. To se druga Slučajnika nije puno ticalo. Duhovnu prazninu i drskost pokrivao je grijesima partijskih apartčika koji su se davno uvukli u HDZ i još su uvijek moćni. Imaju dokumentaciju kojom mogu i danas ucjenjivati. SDP ne vraća dokumentaciju iz udbinih vremena! A narod je umoran od njihovih partijskih laži, narod se još nada da će PlenkovićAli, što je s HDZ-om? Treba biti uglađen, pristojan, mlad i dostojanstven, ali na upereni revolver begovoga bjesnila kulturni gospodin Plenković išao je ljubaznošću jednoga granda, odgovarao sabrano, a na svaki izazov i podlo podmetanje zapjenjenoga kokota - taksativno i određeno. To se druga Slučajnika nije puno ticalo. Duhovnu prazninu i drskost pokrivao je grijesima partijskih apartčika koji su se davno uvukli u HDZ i još su uvijek moćni.netko razgrnuti zavoj koji cijedi sukrvicu i reći istinu o mnogim stvarima koje su se dogodile i u tom HDZ, kao i drugim strankama. Narod se nada da će ta ista tobožnja «narodna»družina otvoriti svoje tajne crvene arhive, javno obznaniti janjičarska imena sadašnjih velikih vođa, njihovih alaj-čauša i svih doušnika krvnika kojima se sada jedva uspjelo suditi u Muenchenu. Ako ikada stignu u Hrvatsku na odsluženje zatvorske kazne, bit će im kao i jednom drugom pajdašu s dobrim pedigreom koji se naigrao golfa na svježem uzmorskom zraku.

Kad se Stipica Radić vratio iz zatvora nije htio priznati što su mu braća Srbi radili u tom zatvoru. Dostojanstveno je šutio, prihvatio se i ministarske službe misleći da će to olakšati život hrvatskom narodu. Prevario se.

Svi su se prevarili koji su to već sto godina pokušavali. Hajde vi koji ste na popravcima iz povijesti padali i opet padate, naučite to jednom! Ne očekujemo to od onih kojima su prsti umočeni u pekmez, ni od onih kojima su ruke do lakata umočene u krv. Očekujemo to od onih koji imaju hrabrosti koja je preduvjet slobode. Od onih koji su čisti od svake podlosti, lopovluka i prijetvornosti. Očekujemo to od časnoga i europski profiliranoga gospodina pravnika i političara Andreja Plenkovića. Sve što je pokazao na sučeljavanju, koju polupismeni novinarčići s HRT nazvaše debata kao da naša riječ nije dobra i dostatna, bilo je dignitetski suvereno, taksativno točno, smireno i dostojanstveno.

Skokovi pjetlića zamućenih očiju koji mu se unosio u lice, njegovu biografiju trpao u svoju, ponižavao gospodina Plenkovića tvrdnjama gotovo u svakoj rečenici kako dotični ništa ne zna, dosegao je kao najniže poniženje u udarcu po majci koja je odgajala gospodina Plenkovića. Jer, kaže zajapureni pjetlić, moja porodica i vaša majka. Kao taj oca nije ni imao! To je bio gadljivi vrhunac njegove nemoći da izađe iz zamršenih i njemu nejasnih labirintskih povijesnih hodnika kroz koje je prošla njegova partija. Gledajući njegovo ušmrkavanje i trzanje, agresivnost i frazeologiju, sjetili smo se svega gore navedenoga iz najnovijega razdoblja njihove vladavine koja je svakim danom postajala sve sličnija razdobljima prije 1990. godine.

Strast

Onako kako je gospodin Plenković stajao te večeri pred nasrtajima, davalo je nadu da će primjereno, ali oštro smjestiti drugove na njihovo mjesto, odgovoriti na drske izazove, vjerojatno vratiti neke časne ljude u HDZ, a hrabre i ponižene poput Hasanbegovića, Brkića i drugih zadržati u svojoj blizini u statusu koji im jamči utjecaj u stranci. Oni su to zaslužili svojom iskrenom bitkom u kojoj nisu poraženi što će se vidjeti. I sada postavljamo ono vječno pitanje: tko su savjetnici?! Tko vodi kampanju? Vođa, državnik, mora imati strast koja povede narod, uz taktičnost koje gospodinu Plenkoviću ne manjka. Ima li strasti u riječi vjerodostojno? Lijepa i naša riječ, ali ne objašnjava većini glasača, ne dira ih dovoljno, ne vodi, možda čak nehotice dovodi u zabunu. Ona je poput vibriranja na tankoj žici koju izvodi pelivan držeći u ruci dugački štap koji se sastoji od riječi vjera i dostojanstvo. To su imali i Kvaternik, Starčević, Strossmayer, braća Radić i mnogi drugi, to je njihovo nasljedstvo koje gospodin Plenković zna. Ali uz to postoji i druga ostavština za slobodnu Hrvatsku: plameno srce koje juriša da bi sagorjelo toj borbi, ponosno izricanje gole istine u Hrvatskom saboru, polaganje života na oltar Domovine za koju su svi bili spremni. Tako i njihovi sljedbenici –branitelji naši. Kud su se razišli? Zašto sada svi koji tvrde da su njihovi sljedbenici ne priđu ujedinjeni k tom istom takozvanom centru (bljutava riječ liberalnih činovnika koji ne priznaju metafizičku dubinu naroda) centru kojemu se ime dobrano oglodalo i otrcalo, koji u suštini hadezeovskoj, onoj iz vremena dvaju Franja, želi i treba biti duša hrvatskoga naroda?

Zašto to ne osjećaju ti mali i marginalni koji još nisu uspjeli StarčevićStarčević se znao odreći svoje saborske plaće i većinu darovati siromašnim studentima, ostaviti za lulu duvana; Kvaternik je znao položiti glavu i biti proboden zrnima kupljenih plaćenika; Stipica naš Radić ustaje iz groba na Mirogoju i luta u nevjerici pitajući se što se to događa: tisuće i tisuće svojih sljedbenika promatra velikim tužnim očima o kojima je Ivan Goran Kovačić napisao najljepšu pjesmu, pa i to je razlog što su pjesnika u šumi ubili.ostaviti iza sebe ni djela ni dileme svojih tobožnjih liberalnih skokova amo-tamo? Mnoge smo probleme sveli na četiri slova LGTB i tome sličnih parola, dok umiremo u praznim kolijevkama. Svaki od vođa tih stranaka i strančica, sada pred izbore za naš nedržavni Sabor namnoženih, okruženi su s nešto izbezumljenih ali i čestitih ljudi, ali još više nakinđurenih mačista i oblajhanih kokica poodmakle dobi, bez ikakva traga u hrvatskoj ozbiljnoj javnoj djelatnosti, sada želi zadovoljiti taštinu, ego, svoje golemo ja bez obzira na turobnu sliku duha i duhova koji lutaju Hrvatskom. S njima lutaju ponovno otrcana i nadali smo se konačno politički mrtva lica starih lažljivih udbinih sinova, zatvorskih šefova, izdajnika domovine, potkazivača i tragično nepismenih kamarilskih pratitelja, od kojih svaki očekuje neku fotelju. (Mnogi bi pali na maloj maturi, a kamoli na velikoj!)

To je ta nesposobnost odricanja i prihvaćanja poniznosti u ime svoga naroda. On, taj narod, uistinu ponižen stoji pognute glave, ponekad zaplače pa onda ušuti čekajući neki znak, poklič.

Starčević se znao odreći svoje saborske plaće i većinu darovati siromašnim studentima, ostaviti za lulu duvana; Kvaternik je znao položiti glavu i biti proboden zrnima kupljenih plaćenika; Stipica naš Radić ustaje iz groba na Mirogoju i luta u nevjerici pitajući se što se to događa: tisuće i tisuće svojih sljedbenika promatra velikim tužnim očima o kojima je Ivan Goran Kovačić napisao najljepšu pjesmu, pa i to je razlog što su pjesnika u šumi ubili. A sada rebeli vode njegove lakovjerne uspomene. Sinovi Kate Šoljić s prostranstava naše ravnice slavonske gledaju i ne mogu vjerovati.

A znaju li ti lutalice i tobožnji sljednici HSS-e svi zajedno tko je bio Stipe Javor? Ne? Eto, vidite moji jakovine, budaci i ostala bratija, njega nema ni u jednom povijesnom udžbeniku. Zašto? Bio je radićevac, seljak obični, seljak kojega su u zatvoru braća onomad između dva rata toliko tukli, da su mu sve kosti slomili pa su ga morali nositi na sudska saslušanja. Na kraju su ga ubili. Kao i tisuće drugih. Još prije Drugoga rata, prije one sveopće nikada oproštene krivice hrvatskoga naroda. Pa onda poslije toga rata dugih pedeset godina, a da o Domovinskom iz 1991. nismo rekli ni riječi jer bi ta riječ postala rijeka tuge koja je prekrila grobove naših još tisuće neznanih mjesta smrti, nad kojima lavež pakla nije uminuo. I nakon svega nosimo u toj povorci i Stipu Javora, u tom hodočašću kojim tragamo za velikim državnikom, vođom. Imali smo ga jednom i dobili svoju državu.

Čistke

Još čuvam Jutarnji list 6. travnja 2000. godine i u njemu objavljen «Obvezni naputak šestorke». Tu se preporuča likvidacija bacanjem na ulicu četrdesetak veleposlanika, šezdesetak urednika HRT, a ljupka Neda R. piše jednoj značajnoj književnici da se otpušta s HRT «zbog neprihvatljivoga svjetonazora»...dok Pajo Kanižaj saznaje da se njegovo radno mjesto ukida, a njega trpa u mirovinu, koje ukidanje naravno nije učinjeno, samo je netko drugi zasjeo bez obzira na kvalitetu...itd. Onomad i dragi Žarko Puhovski traži lustraciju protiv nacionalista iz 90-tih, a svi zajedno traže »na sve funkcije žurno postaviti ljude prema partijskom ključu». To se odnosilo na : Hrvatski fond za privatizaciju, MIORH, HŽ, Hrvatske šume, MUP-ove policijske uprave, MORH, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Hrvatsku poštu, Croatia osiguranje u svim filijalama, Državno pravobraniteljstvo, Sveučilište, Ministarstvo vanjskih poslova, zdravstvo, školstvo, bolnice, domove zdravlja... Smijenjen je i dr. Ivo Padovan «zbog nesposobnosti»... Skidaju križiće oko vrata, tko milom tko silom. (O svemu tome možete saznati na Googlu pod nazivom»Velika čistka na HRT», a iz pera Marije Peakić Mikuljan na portalu HKV-a.)

Dakle, ako tome dodamo čudovišna poniženja hrvatskih generala, otvaranje dokumenata stranim špijunima i novinarima, lažna svjedočenja u Haagu, raskide suradnje vanjskih suradnika visoke stručne spreme u okvirima HRT, ukidanje cijelih redakcija itd...itd... dobit ćemo sliku prave čiestke, ali i propasti HDZ. Potom slijedi kao i uvijek u povijesti: odaliske i liske preuzimaju stranku i vode ju prema ponoru. Oni koji su ubijali Stepinca bestidno govore kako su ga nježno vodili u zatvor...itd. Medijski moguli nameću estradu i skandale, rimska arena nudi gole i snažne gladijatore, a prave vitezove treba, kažu, locirati, uhititi i transferirati.

Povijest se mora znati, ona je jedna štaka za hodanje kroz sadašnjost, a druga je razum. Dopustili smo da nas iz iste jame zmija ujede tri puta, razoruža naš narod, podmuklo ga okleveće pa onda tvrdi da će ga voditi u slavnu budućnost. Taj koji je to učinio zaista mora biti podao i nevjerodostojan.

Bože daj nam razuma, srca i snage da prepoznamo zlo i odvojimo ga od dobra. Nikada stvarnost nije crno-bijela, ima najviše sivih zona, dopusti nam da progledamo, da budemo spremni za teški uspon do vrha staze koja vodi u mir i dobro. Ponesimo na tom putu svoje povijesne velikane, ali nadam se da ćemo od sadašnjega rukovodstva HDZ dobiti vođu i državnika.

Nevenka Nekić