Izvadak iz teksta: B.Molak: Što se u Hrvatskoj događa s naftom i plinom?, Ekonomija (Rifin) god.12, br.2, studeni 2005., 357-368
3.Usporedba cijena plina i kupovne moći-plin je u Hrvatskoj prekomjerno skup
Na slici su (zvjezdicama) prikazane cijene prirodnog plina (pretežno metana) za domaćinstva u zemljama za koje su bili dostupni podaci. Stupcima (žutim) su prikazani omjeri koliko puta više ili manje plina mogu kupiti stanovnici navedenih zemalja u odnosu na stanovnike Hrvatske za ono što godišnje privrijede. Za Hrvatsku je omjer godišnjeg privređivanja i količine (energije) plina koji za taj iznos mogu kupiti stanovnici označen indeksom jedan.
U analizi su korišteni najnoviji dostupni podaci o cijenama prirodnog plina za domaćinstva u 2002. godini američkog ministarstva energetike DOE. Za pojedine zemlje za koje nije bilo podataka za 2002. korišteni su podaci za prethodnu godinu. Cijene (gornja skala) su u američkim centima za 10 milijuna kalorija ogrjevne vrijednosti plina. Kubični metar plina u različitim zemljama može imati različite ogrjevne vrijednosti. Stoga je usporedba cijena napravljena s obzirom na istu količinu energije. Prema službenim podacima državne administracije u Hrvatskoj 1 m3 prirodnog plina sadrži ogrjevnu vrijednost 33,34 milijuna Joula ili 7,963 milijuna kalorija, a prosječna cijena jednog m3 je u Hrvatskoj 2002. godine bila 1,94 Kn ili 24,7 USc (prema prosječnom tečaju 2002. god. 1 USD=7,864 Kn NBH). Stoga je te godine 10 milijuna kalorija plina za domaćinstva imalo cijenu 31,02 Usc (10 milijuna kalorija plina ima zapremninu 1,256 m3). Kao mjera privređivanja stanovnika korišteni su najnoviji dostupni podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za 2003. godinu. Za ono što je te godine privrijedio (10.610 USD) prosječan stanovnik Hrvatske je mogao kupiti plina ukupne ogrjevne moći 342 milijarde kalorija ili 42.949 m3.
Iz podataka je vidljivo da je u zemljama niže kupovne moći stanovnika niža cijena plina nego u zemljama više, a ima i iznimaka. Stanovnici 25 analiziranih zemalja mogli su za ono što privrijede u istom vremenskom intervalu kupiti više plina, a stanovnici 5 zemalja manje plina nego u Hrvatskoj. To pokazuje da je plin u Hrvatskoj u usporedbi s drugima previše skup i da mu treba cijenu sniziti. U pojedinim zemljama mogli su kupiti čak za faktor 6 ili više puta plina nego u Hrvatskoj, a u nekima tek oko 70% onog u Hrvatskoj (donja skala). Danas (svibanj 2005.) je cijena plina u Hrvatskoj još viša (u Zagrebu npr. 2,08 Kn/m3), a i zbog smanjena tečaja dolara prema kuni (sa 7,864 u 2002. na 5,705 danas) još je osjetno viša (u USD) nego 2002. i npr. za stanovnike Zagreba iznosi 46,79 USc za deset milijuna kalorija plina ili 36,46 USc za m3 (što je 51% više nego što je bila 2002.). Za usporedbu s cijenama prikazanim na slici – samo u 6 zemalja plin je bio skuplji, a u 24 čak jeftiniji nego što je danas u Zagrebu. Zanimljivo je da unatoč golemom padu vrijednosti USD prema Kn trgovcima plinom niti jednom nije palo napamet da snize prekomjernu cijenu plina, a cijenu naftnih derivata su tobože vezali za tečaj USD (dakako, samo kada vrijednost USD prema Kn raste).
S obzirom na prikazano, sve tvrdnje o jeftinom plinu za domaćinstva u Hrvatskoj su bez svake osnove, a odraz su nastojanja trgovaca plinom da što dublje zavuku ruke u džep potrošača. U tim nastojanjima se često služe neistinama. Kako se u “dokazivanjima razloga” za daljnje poskupljenje plina služe neistinama može se posumnjati i u ogrjevnu vrijednost plina isporučenog potrošačima. Iskustvo pokazuje da se ponekad vrlo teško može zagrijati voda ili stan ili skuhati ručak, a brojilo za plin se vrti li i vrti. Nema mogućnosti da takvo ponašanje distributera plina potrošači kontroliraju, tako da ih se vrlo vjerojatno i na taj način pljačka.
Previsoke cijene plina za domaćinstva u Hrvatskoj rezultat su i brojnih promašaja u energetici Hrvatske, a naročito prodavanja domaćih rezervi nafte i plina strancima u bescjenje.
U svakoj organiziranoj državi vlast brine o ovim činjenicama (cijenama monopolista i njihovoj usklađenosti s kupovnom moći stanovništva, potkradanju potrošača, rasprodaji nacionalnih dobara...). Može se postaviti pitanje zašto to ne čini i u Hrvatskoj?
Napomena: Na ovu analizu potaknula su me učestala uvjeravanja trgovaca plinom da je u Hrvatskoj tobože nužno poskupjeti plin za domaćinstva, ali i svečano obilježavanje povećanja isporuke plina iz hrvatskog podmorja Italiji.
4. Usporedba cijena benzina i kupovne moći
Na slici su (zvjezdicama) prikazane cijene benzina – supera na benzinskim crpkama u europskim zemljama za koje su bili dostupni podaci. Stupcima (zelenim) su prikazani omjeri koliko puta više ili manje benzina mogu kupiti stanovnici navedenih zemalja u odnosu na stanovnike Hrvatske za ono što godišnje privrijede. Za Hrvatsku je omjer godišnjeg privređivanja i količine benzina koji za taj iznos mogu kupiti stanovnici označen indeksom jedan.
U analizi su korišteni najnoviji dostupni podaci o cijenama benzina na benzinskim crpkama 10. prosinca 2002. godine njemačkog izvora GTZ. Cijene (gornja skala) su u američkim centima za jednu litru bezina - supera.
Kao mjera privređivanja stanovnika korišteni su najnoviji dostupni podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za 2003. godinu. Za ono što je te godine privrijedio (10.610 USD) prosječan stanovnik Hrvatske je mogao kupiti 11.921 litru benzina.
Iz podataka je vidljivo da je u zemljama niže kupovne moći stanovnika niža cijena benzina nego u zemljama više, a ima i iznimaka. U 22 europske zemlje stanovnici su plaćali jeftiniji benzin nego u Hrvatskoj, a samo u 15 skuplji (u Švicarskoj je cijena benzina bila ista kao u Hrvatskoj). Stanovnici 30 analiziranih zemalja mogli su za ono što privrijede u istom vremenskom intervalu kupiti više benzina, a stanovnici 8 zemalja manje benzina nego u Hrvatskoj. To pokazuje da je benzin u Hrvatskoj u usporedbi s drugima previše skup. U pojedinim zemljama mogli su kupiti za faktor 2-3 (a u jednoj zemlji čak za 6) puta više benzina nego u Hrvatskoj, a u nekima tek oko 30 – 50 % onog u Hrvatskoj (donja skala).
Na slici su prikazani podaci Svjetske banke o GNIppp (gross national income) prema kupovnoj moći po stanovniku za 2003. godinu.
Očito je da je Hrvatska po visini tog parametra relativno niska na ljestvici europskih zemalja. Stoga bi stanovnici mogli imati problema s mogućnostima kupovanja mnogih proizvoda čije će cijene porasti s eventualnim uključivanjem u zajednicu bogatih zemalja europske trgovačke unije. Vjerojatno se to neće dogoditi s benzinom jer je u Hrvatskoj cijena benzina već dosegla razinu cijena u bogatim zemljama. Samo u 15 od 38 zemalja cijena benzina je bila viša nego u Hrvatskoj, a GNIppp je bio viši čak u 27 zemalja nego što je u Hrvatskoj.
Tako je to zbog činjenice da je u “famoznoj” formuli za formiranje cijene u Hrvatskoj jedino mjerilo cijena naftnih derivata u bogatim zemljama Mediterana. Način određivanja cijena benzina i naftnih derivata u Hrvatskoj sasvim je eksteritorijalno rješenje gdje je jedna gospodarska grana po cijenama već u EU, a sve ostale su izvan, što je loše za cjelokupno gospodarstvo i nema nikakve veze s tržišnim određivanjem cijena naftnih derivata, ali niti s cijenama nafte na svjetskom tržištu.
Dr.Branimir Molak