U povodu novih internetskih stranica Jeronimskog društva

Vjerojatno je malo onih kojima je poznato da se u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima, jednoj staroj i pomalo zaboravljenoj instituciji hrvatske kulture, već duže vrijeme odvijaju značajne promjene, u prvom redu kadrovske, ali i one koje se tiču njegove izdavačke i javne djelatnosti. Zapravo, vjerojatno niti nema mnogo onih koji znaju da Jeronimsko društvo uopće postoji, s obzirom da se u našoj široj javnosti o ovoj kulturnoj ustavovi kršćanskog (katoličkog) predznaka govori vrlo malo, gotovo ništa (spomenute promjene da i ne spominjemo).

Tu i tamo se po nekim tiskanim odnosno internetskim publikacijama može naći pokoji prikaz ili kritički osvrt na novi broj jeronimske književne revije Marulić ili neko drugo jeronimsko izdanje, no taj je publicitet zanemariv ima li se u vidu značaj koji je Jeronimsko društvo nekada imalo i koji bi trebalo imati za našu kršćansku kulturu, kao i za hrvatsku kulturu uopće. Nema sumnje da bi se o djelatnosti Društva, njegovim izdanjima, pa i problemima s kojima se ono susreće u svome radu (a ti problemi proizlaze u najvećoj mjeri iz činjenice da se radi o instituciji pozicioniranoj podalje od "državnih jasala") trebalo pisati i govoriti mnogo više.

Tradicija koju je potrebno osvježiti

Autor ovoga napisa, kao višegodišnji suradnik Marulića, donekle je upoznat sa stanjem u Jeronimskom društvu i stanovitim peripetijama koje su u vezi aktualnih promjena u Društvu nastale (nova uređivačka politika Marulića koja nije naišla na odobravanje javnosti, ostavke nekih čelnih ljudi i sl.), no smatra da bi ovu problematiku trebali "obraditi" oni koji je bolje poznaju. Ovdje bih se htio osvrnuti samo na jedan nimalo zanemariv detalj u Sjajna prošlostZa očekivati je naime bilo da ove stranice predstave Jeronimsko društvo internetskoj javnosti u njegovom pravom svjetlu (kad to već nije bilo učinjeno ranije), kao instutuciju sa gotovo stoljeće i pol dugom tradicijom, koja je u periodu između dva svjetska rata predstavljala najveće okupljalište hrvatskog katoličkog laikataovoj priči, a to su nove internetske stranice Društva koje su se pojavile tokom proteklog ljeta (u kolovozu).

Treba reći kako je ranije jeronimske internetske stranice kao staromodne, presiromašne i neažurne, svakako trebalo mijenjati, tako da se izrada novih, u određenom smislu može smatrati "korakom naprijed". Nažalost, i te nove (koje se nalaze na istoj web adresi - www.hkd-sv-jeronima.hr), i dalje su ostale presiromašne, nedovoljno informativne i izrazito neadekvatne instituciji koju predstavljaju. Za očekivati je naime bilo da ove stranice predstave Jeronimsko društvo internetskoj javnosti u njegovom pravom svjetlu (kad to već nije bilo učinjeno ranije), kao instutuciju sa gotovo stoljeće i pol dugom tradicijom, koja je u periodu između dva svjetska rata predstavljala najveće okupljalište hrvatskog katoličkog laikata, bila jedan od najvećih nakladnika na južnoslavenskim prostorima, te koja je uz Akademiju i Maticu Hrvatsku spadala među tri najvažnije kulturne ustanove hrvatskog naroda. Međutim, toj je tradiciji posvećen tekstuljak od jedne i pol kartice, postavljen na naslovnu stranicu.

Teško je razumjeti zašto se i putem novih jeronimskih stranica nije pokušala oživjeti uspomena na nekadašnju ulogu i značaj Društva, kao i na velike ljude hrvatske kulture koji su u okviru Društva djelovali, te uopće na hrvatsku katoličku književnost ili književnost kršćanskog nadahnuća koja se u prvoj polovini 20. stoljeća uglavnom i razvijala kroz jeronimska izdanja, a koja od 1945. pa sve do demokratskih promjena početkom devedesetih, nije imala pravo "građanstva" u našoj kulturi, nego se svim silama nastojalo zatrti je i zaboraviti (u čemu se, koliko vidimo, uspjelo u velikoj mjeri). Umjesto toga, jeronimske su stranice uređene kao internetska trgovina (web-shop) preko kojega se mogu kupovati knjige. Istina, logično je da jedna od svrha ovih stranica bude trgovanje knjigama koje izdaje, odnosno prodaje Jeronimsko društvo, no ona, po skromnom mišljenju ovoga autora, ne bi smjela biti ni glavna, a kamoli jedina.

Bolje iskoristiti Internet

Zanimljivo je ovdje primijetiti da su i revija Marulić i kalendar Danica i sva ostala izdanja ovdje predstavljeni samo kao artikli koje treba ubaciti u košaricu, i to čak bez navođenja njihovog sadržaja i drugih detaljnijih informacija (kako je to ranije bio slučaj). Zašto recimo Marulić nije predstavljen kao ugledan književni časopis koji ima neko svoje mjesto u hrvatskoj kulturi i društvenom životu i to (uz sadržaj), barem svojim uvodnikom, ako ne i pokojim tekstom, kako bi neupućeni čitatelj mogao steći uvid o čemu se tu radi? Ovako se čini kao da odgovorni jeronimski djelatnici uopće nisu zainteresirani za javnu promociju odnosno "reklamu" svojih izdanja. Ili možda ne shvaćaju ulogu interneta u današnjem svijetu, posebice onom "poslovnom"? U svakom slučaju koristilo bi im da malo kreativnije iskoriste internetski medij, ali i da obrate pozornost na pojavu elektronskog izdavaštva, koje će razvojem i uvođenjem u primjenu elektronskog papira Digitalizacija arhivaNema sumnje da bi se poduhvat digitalizacije određenog dijela dokumentacije Jeronimskog društva, kao i ponovno tiskanje najznačajnijih jeronimskih izdanja, predstavljao i značajan doprinos reafirmaciji hrvatske književnosti kršćanskog usmjerenja, te na određeni način potakao njezin dalji razvoj i napredak. U suprotnom, prijeti opasnost da napori hrvatskih katoličkih intelektualaca koji su se profilirali kroz djelatnost Jeronimskog društva, kroz ovih skoro 150 godina njegovog postojanja, budu zaboravljeni, izbrisani iz kulturnog pamćenja ovoga naroda i ove zemljezasigurno postati dominantno, a možda i posve istisnuti ono "klasično".

U ovom bismo kontekstu mogli iznijeti i jedan prijedlog čija bi realizacija mogla biti od koristi ne samo za Jeronimsko društvo, već i za hrvatsku kulturu uopće. Sigurno je naime da Društvo posjeduje golemu arhivu, tj. dokumentaciju koja je od velike važnosti za poznavanje hrvatske književnosti i publicistike, posebice one kršćanskog (katoličkog) usmjerenja. Stoga bi bilo dobro da se barem dio te arhive učini dostupnim javnosti preko interneta, recimo pregled svih izdanja Društva, informacije o autorima, razni vrjedniji i važniji tekstovi objavljivani u njegovim publikacijama (recimo oni iz Marulića, Danice, a možda i iz nekih starijih izdanja), kao i tekstovi o samom društvu i kritički osvrti na njegova izdanja, koji se mogu naći na raznim drugim mjestima na internetu. Uz to, bilo bi korisno na primjeren način predstaviti ljude poput Josipa Andrića, Ljubomira Marakovića, Milutina Mayera, Velimira Deželića st. i ml., Luke Perinića, Petra i Radovana Grgeca, koji su svojim predanim radom podigli ugled i značaj Jeronimskog društva, te kao književnici, književni kritičari ili kulturni djelatnici ušli u povijest hrvatske kulture.

Nema sumnje da bi se poduhvat digitalizacije određenog dijela dokumentacije Jeronimskog društva, kao i ponovno tiskanje najznačajnijih jeronimskih izdanja, predstavljao i značajan doprinos reafirmaciji hrvatske književnosti kršćanskog usmjerenja, te na određeni način potakao njezin dalji razvoj i napredak. U suprotnom, prijeti opasnost da napori hrvatskih katoličkih intelektualaca koji su se profilirali kroz djelatnost Jeronimskog društva, kroz ovih skoro 150 godina njegovog postojanja, budu zaboravljeni, izbrisani iz kulturnog pamćenja ovoga naroda i ove zemlje.

Na kraju ćemo još reći kako je istina da u ovom vremenu besparice koje posebno teško pogađa izdavačku djelatnost nije jednostavno pokrenuti bilo kakav novi projekt, pa ni onaj u svezi redizajniranja i nadupunjavanja internetskih stranica, tako da se propusti odgovornih koji se tiču "jeronimskog weba" mogu razumjeti, no treba ponoviti kako Jeronimsko društvo, već s obzirom na svoju tradiciju i svoj negdašnji značaj za našu kulturu zaslužuje da na internetu bude predstavljeno na puno primjereniji način nego je bilo predstavljano do sada. Nadamo se da će se u tom smjeru nešto promijeniti u što skorije vrijeme.

Zdenko Kremer