Nove znanosti

Jeste li se ikada zapitali - Kako nastaje jedna nova znanost tj. znanstvena disciplina? I što je sve potrebno da bi se ona utemeljila? Nastaje li nova znanost onda kad se posredstvom neke "velike ideje" neočekivano dosegne dotad nepoznata, ali vrlo značajna "znanstvena prespektiva", ili kad se, zahvaljujući velikim istraživačkim naporima, u okviru već postojeće znanosti, otvori toliko široko "novo područje", da postaje prikladno i praktično tretirati ga pod novim imenom, ili kad je problem, koji se stjecajem određenih okolnosti pojavio u znanosti, takve prirode da ga je potrebno proučavati unutar nekih novih okvira? I što je za utemeljenje jedne nove znanosti uopće potrebno? Nadahnuće? Ideja? Znanje? Trud? Neka praktična potreba?

Prema svemu sudeći u ovom današnjem vremenu nove znanosti ne nastaju na ovakve i slične načine. A za njihov nastanak, ni nadahnuće, ni ideja, ni znanje, ni trud, uopće nisu važni. Sve što sutlje bitno jest potreba. Ali ne stvarna potreba nas ljudi da nam život bude lakši i ljepši, da budemo slobodniji, zdraviji, obrazovaniji, humaniji, itd. nego potreba određenih centara moći, primjerice potreba korporativne oligarhije da zaradi još više novca. Ova pojedinost i inače objašnjava upravo zabrinjavajuću neučinkovitost suvremene znanosti u rješavanju realnih problema s kojima se ljudska civilizacija danas suočava.

Na ovakav je način, očito, nastao cijeli niz "novih znanosti", uglavnom "društvenih", premda se neke tretiraju i kao "prirodne", za koje običan čovjek i ne zna da postoje, a kad se spomene njihov naziv, nije mu jasno radi li se o šali ili je to za ozbiljno. Tako je nastala i ta famozna "seksologija" o kojoj se danas u nas puno priča iz dobro poznatih razloga. A da je to s nastankom "novih znanosti" (ili barem "seksologije") zaista tako, na određeni je način priznao i vrhunski naš autoritet na ovome području dr. Aleksandar Štulhofer u razgovoru sa svojim imenjakom Stankovićem u emisiji "Nedjeljom u dva" emitiranoj pred Novu godinu.

Spomenuo je tada doduše samo "istraživanja za potrebe farmaceutske industrije", zaboravivši pritom na industriju "seksualne zabave" (pornografije i prostitucije), a sigurno i još neke druge važne stvari. Primjerice da se ovdje ne radi samo o "empirijskim istraživanjima", nego i izgradnji ideologije na osnovi koje će razne "njihove" ideje (recimo one vezane uz "seksualnost") postati najprije "društveno prihvatljive", a kasnije, ako "bude sreće", i sastavnim dijelom "svjetonazorskog standarda", tj. "common sensea" koji vlada u društvu (što uz ostalo dokazuju i citati iz knjiga nekih Štulhoferovih prijatelja koji ovih dana kruže u našim medijima). Zamislite samo koji bi to bio dobitak za spomenute "industrijske grane", kad bi se ovakav jedan scenarij ostvario "u potpunosti".

Proizvodnja potrošača

Sve ovo o čemu upravo govorimo ima dakako veze sa aktualnim prijeporima oko tzv. "Kurikuluma zdravstvenog odgoja", zbog kojega ovaj tekst i pišemo. No, da bismo na pravi način shvatili bit i VezeInače, u ovom je smislu vrlo indikativan recimo podatak, iznesen nedavno u javnost, o vezi aktualnog ministra obrazovanja s farmaceutskim lobijem. A također je indikativna i pojedinost iz intervjua dr. Štulhofera "Jutarnjem listu" od 22. veljače 2012, koju je naveo dr. Slaven Letica u svom (sjajnom) tekstu "Druga 'znanstvena' pedofilska ofenziva" (ili "Pedofilija u Ministarstvu obrazovanja"), kako taj naš vrhunski znanstvenik u mladosti nije baš volio čitati knjige, pa da tako nije uspio pročitati ni one tri koje su trebale za prijemni ispit iz sociologije (na kojemu je ipak uspio "proći").principe te povezanosti, potrebno je cijelu ovu priču promatrati u njezinom pravom "kontekstu". A taj kontekst čini tzv. "marketinška paradigma suvremene ekonomije", koncepcija koja u najznačajnijoj mjeri upravlja životom ljudske civilizacije danas, a unutar koje je, kako smo to već naučili [1] pojam "proizvodnje" (robe) proširen tako da osim "materijalne", obuhvaća i "duhovnu dimenziju", pri čemu se na tom drugom planu više ne odvija samo "proizvodnju potreba potrošača robe", nego i "proizvodnja" samih tih potrošača (kao robe). S obzirom da škola predstavlja potrosacigotovo idealno mjesto za odvijanje "proizvodnje" ovakve vrste, eto nam razloga za uvođenje "seksualnog odgoja" u naše obrazovanje. Ili, bolje rečeno, za uvođenje "vrlog novog obrazovanja" za "vrli novi svijet".

Inače, u ovom je smislu vrlo indikativan recimo podatak, iznesen nedavno u javnost, o vezi aktualnog ministra obrazovanja s farmaceutskim lobijem (vidi primjerice tekst "Zdravstveni odgoj je u interesu farmaceutskih lobija za koje je ministar Jovanović radio do 2008." objavljen na portalu "Dnevno" pred dva tjedna). A također je indikativna i pojedinost iz intervjua dr. Štulhofera "Jutarnjem listu" od 22. veljače 2012, koju je naveo dr. Slaven Letica u svom (sjajnom) tekstu "Druga 'znanstvena' pedofilska ofenziva" (ili "Pedofilija u Ministarstvu obrazovanja"), kako taj naš vrhunski znanstvenik u mladosti nije baš volio čitati knjige, pa da tako nije uspio pročitati ni one tri koje su trebale za prijemni ispit iz sociologije (na kojemu je ipak uspio "proći").

Dobro, možda je čovjek zaista genijalan, pa mu knjige nisu (bile) ni potrebne da bi nešto znao. No sad nam na pamet padaju još neki slični primjeri, danas istaknutih znanstvenika koji se u mladosti nisu baš isticali marljivošću ili uspjehom u savladavanju gradiva. Kao što rekosmo, to kakvi su bili u mladosti ne mora značiti ništa, no zanimljivo je da upravo takvi postaju glavne poluge određenih mehanizma putem kojih se, a sve pod krinkom "znanosti", neke vrlo negativne, za društvo možda i pogubne tendencije (seksualizacija društva, GMO i sl.), vrlo sistematski podržavaju i promiču. Da bi sve to teško moglo biti slučajno, upozorava i dr. Letica u spomenutom svome tekstu.

Nove znanosti – pribježište za one koji ne čitaju

Ono o čemu bi se ovdje zgodno bilo zapitati jest zašto spomenuti centri moći igraju baš na kartu "znanosti" ("znanstvenosti"), odnosno zašto im je potrebno da se djelatnost onih koje uprežu u svoju "mašineriju" predstavlja kao "znanstveno istraživanje na novim područjima" (što onda dovodi do komplikacija s umnažanjem broja znanstvenih disciplina, koje smo spominjali na početku). ZnanostNastojanje da se ideologija, iskonstruirana na opisani način, prikaže kao nešto utemeljeno na "znanstvenim činjenicama" zasigurno je motivirano seks odgojokolnošću da je znanost danas, ipak, još uvijek pojam prema kojemu se ljudi odnose sa određenim (straho)poštovanjem, tako da pod tom etiketom stvari lakše "prolaze".Ovi razlozi su zacijelo praktične prirode. Nastojanje da se ideologija, iskonstruirana na opisani način, prikaže kao nešto utemeljeno na "znanstvenim činjenicama" zasigurno je motivirano seks odgojokolnošću da je znanost danas, ipak, još uvijek pojam prema kojemu se ljudi odnose sa određenim (straho)poštovanjem, tako da pod tom etiketom stvari lakše "prolaze".

Vjerojatno se tako lakše mogu kupiti i ljudi koji će se prihvatiti rabote oko njihovih interesa. Uostalom, "nove znanosti" koje, kako rekosmo, nastaju kao rezultat ovakvih nastojanja, prema svemu sudeći predstavljaju vrlo lijepo i ugodno pribježište za mnoge od onih kojima se "ne da čitati knjige".

Mogli bismo reći kako bi znanost tj. znanstveni sustav sam trebao raščistiti s ovakvim devijacijama koje se događaju "pod njegovom kapom", jer će inače i nadalje gubiti na svojoj vjerodostojnosti, koja je već i ovako prilično poljuljana (napomenimo da se danas kojekakva "afere" i "slučajevi", pojavljuju čak i na području jedne tako "egzaktne" znanosti kakva je matematika). Međutim, čini se da znanost, više nema ni volje ni snage za jednu takvu reakciju, što je zapravo još jedna indikacija "potrošenosti" znanstvene paradigme, ovakve kakva je ona sada.

Ova "nemoć" znanosti danas postaje razumljiva ako se ima u vidu da gore spomenuti centri moći kontroliraju najznačajnije dijelove njezinog "sustava", tako da bi svaki pokušaj suprotstavljanja njihovim interesima, koji bi došao iz same znanosti, mogao jednostavno i brzo biti zapriječen.

Stoga se u ovom smislu može djelovati jedino "vansistemskim sredstvima". Smatramo da je takvo djelovanje potrebno provoditi u sklopu mnogo širih aktivnosti na suzbijanju i svih drugih vidova "pokvarenosti sistema" u okviru kojega se odvija život naše civilizacije. Radilo bi se zapravo o jednom sveobuhvatnom projektu povratka moralnim vrijednostima kojima se u ovom današnjem svijetu sustavno zatire svaki trag (kako eto vidimo čak i kroz obrazovni proces), a u koji bi trebale biti uključene sve organizacije, udruge i pojedinci kojima je stalo do općeg dobra.

Pokvarenost bitka

Zametke ovakvog projekta možemo vidjeti recimo i u akcijama "Okupacije Wall Streeta" i tzv. Facebook prosvjedima, no očito je da njihova slabost leži u nedostatku kohezijskih elemenata koji bi pokretima ove vrste dali potrebnu povezanost i jasno usmjerenje, a prije svega prikladne i dobro definirane ciljeve. Mišljenja smo da bi ovu koheziju Pokretu mogli dati neupitni vrijednosni principi oko kojih se bi se sve moralo "vrtjeti", a koji bi se ustanovili i realizirali kroz podršku i uključivanje svih vjerskih organizacija, kao jedinih preostalih moralnih autoriteta na ovome svijetu.

Treba jasno reći da je najveći uzrok krize koja mori suvremeni svijet zapravo "pokvarenost bitka" [2] možda i većine naših suvremenika i navijestiti nužnost da se to popravi, jer takvo stanje vodi sizifu propast, danas čak i onu "ovozemaljsku" i još "globalnu".

Nema sumnje da izlaz iz "tunela" u kojem se, uz ostala, nalazi i naše društvo, može pronaći kroz afirmiranje ljudske solidarnosti, poštenja, mudrosti, predanosti, časnosti, vjernosti, ljubavi, razumijevanja među ljudima, te kroz sasvim novu organizaciju života društva, pa na određeni način i života svakog pojedinca. Pritom treba naglasiti kako suština problema nije u tome što ljudi nisu "takvi kakvi bi trebali biti" - dakle ni solidarni, ni pošteni, ni mudri, ni predani itd. već da je uglavnom sasvim suprotno - nego u tome što se sasvim suprotne "vrijednosti", iz gore opisanih i još mnogih drugih razloga, sustavno promiču, i to, kako vidimo, čak i kroz obrazovanje naše djece.

Suprotstavimo se zbog toga takvim tendencijama i prihvatimo se duhovne obnove. Nema veze što je taj termin tobože kompromitiran, bitno je što on prikladno izražava suštinu naših potreba i naših perspektiva. Istina, mnogi će reći da se ovdje radi o Sizifovom poslu i to, u ovom trenutku, zaista tako i izgleda. No, i Sizifov posao je nekakav posao, i bolje je baviti se i njime, nego sjediti skrštenih ruku i gledati kako civilizacija, u koju smo nekad vjerovali i u koju su svoj život ugradile generacije naših predaka, a na koncu i mi sami, polako tone u ponor barbarstva.

Zdenko Kremer

[1] Vidi tekst pod naslovom "Populistička virtualna ekonomija" od istog autora, objavljen na ovom portalu u svibnju prošle godine.

[2] Ili jednostavnije rečeno, život u neskladu s Božijim zapovijedima.

Pon, 22-10-2018, 21:46:16

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).