Na međunarodnoj pozornici igre oko priznanja kosovske državnosti na kraju su pokazale tko doista koliko vrijedi u međunarodnoj politici. Odluka zemalja Europske unije da slijede američku potporu kosovskim Albancima raskrinkala je i svu bijedu hrvatske političke elite, koja se nakon izbora 2000. godine priklonila tihom londonskom planu u obnovi Jugoslavije. Na domaćoj razini ta se politika pod nazivom detuđmanizacije provodila u rastrojavanju pobjedničke Hrvatske vojske, sudskoj gonidbi i izručivanju Haaškom sudu zaslužnih branitelja, likvidaciji sigurnosnoga sustava, labavljenju graničnoga režima prema Srbiji, demonizaciji hercegbosanskih Hrvata, različitim poticajima u novoj kolonizaciji Srba na područja, koja su sami opustošili prije bijega u Srbiju.
Svoj pak vrhunac takva je politika doživjela nedavno kad su Zoran Milanović (SDP), Vesna Pusić (HNS) i Damir Kajin (IDS) vabeći Srbe u svoj tabor ponudili dvostruko pravo glasa srpskoj manjini. U kojem je obliku mogla završiti takva politika, hrvatskoj eliti ovih je dana pojasnio predsjednik srpskih radikala Tomislav Nikolić, poručivši ucjenjivački Hrvatskoj, kako u slučaju priznanja Kosova, Srbija više ne će poštovati hrvatske međunarodno priznate državne granice. Naseljeni Srbi u još nedovoljno izgrađene kuće i stanove, na što se u Vijeću sigurnosti požalio i srbijanski predsjednik Boris Tadić, ne će se vise zadovoljiti autonomijom, nego će, kako je naveo Tadić, tražiti svoju državu.
Kako bi, u slučaju da im se doista pruži takva prigoda, izgledala uspostava nove srpske države u Hrvatskoj, najbolje svjedoči grafit ispisan na pročelju jedne kuće u Mirkovcima na engleskom jeziku: "Kolji Albance!" Tim su ispisanim poklikom vjerojatno neki mediji, kao i dio tzv. nevladinih udruga, napokon krenuli u realizaciju plana, koji se skrivao iza krilatice: "Vratite nam Srbe, evo vam Hercegovci!" Nu, Hrvatska će, ako bude trebalo, unatoč protimbi svojih političara, kao i volji glavnih medija, srećom kao suverena zemlja, nakon travanjskoga skupa u Bukureštu, vjerojatno pojedinačno ući u NATO savez i tako se na međunarodnoj razini napokon izvući iz zajedništva balkanskoga gliba, što su joj ga Britanci zdušno pripremali uz pomoć trećejanuarskih političara.
Zbog neslaganja članica Vijeća sigurnosti, kao i razilaženje zemalja EU-a glede primjene međunarodnoga prava u realizaciji kosovske državnosti, ovaj će proces na dnevni red postaviti također i pitanje Bosne i Hercegovine, za čiju su sudbinu, osim Srba iz Republike Srpske i muslimana, zainteresirani i hercegbosanski Hrvati. Kako su stajališta Srba uglavnom poznata, a njihov državnopravni položaj teritorijalno definiran, u slučaju otvorenih vrata, na vidjelo će isplivati dva ključ-na, ali i međusobno povezana problema. Zbog konfuzije među hrvatskim političkim predstavnicima, nedefinirane teritorijalnosti i raštrkanosti hrvatskoga naroda bit će teško odredivi njegovi istinski probitci. Stanovitu prednost u toj nevolji ipak im nudi teritorijalna povezanost hrvatskih područja od Drvara do Stoca.
Kako zapadnjaci smatraju da je unutar muslimanskoga korpusa prevladala vehabitska struja, ali i zbog općega straha od bošnjačke muslimanske države u Europi, bosanski muslimani, koji su tijekom prošloga stoljeća nekoliko puta mijenjali nacionalnu pripadnost, mogli bi se opet naći pred novim izborom - prijeći Hrvatima koje su, kako smatraju, već pozamašno pobošnjačili ili se sa strahom okrenuti moćnijim Srbima. U slučaju prosrpskoga smjera muslimanske politike, gotovo cijela bi Bosna došla pod srbijanski nadzor, što u ovom trenutku zaokruživanja novih geopolitičkih cjelina vjerojatno ne bi odgovaralo Sjedinjenim Državama.
Za opciju približavanja Hrvatima, koju su ranije pokušali ratom realizirati njihovim protjerivanjem, sad im pak brojčano nedostaje Hrvata, koji bi trebali postati stanovita protuteža bošnjačkom islamizmu, kojeg se zapadnjaci toliko boje. Prevelike razlike između triju naroda te srpska nastojanja da osnaže položaj svoje republike, kao i nerealni muslimanski državotvorni pokušaji, mogli bi na kraju završiti i podjelom Bosne i Hercegovine. Kakav će u tom slučaju status imati sadašnja Federacija, zbog isprepletenosti različitih interesa ponajmanje bi mogli odlučivati njezini narodi.
Mate Kovačević
Hrvatsko slovo
{mxc}