Porez na štednju
Vlada je opet put najavila uvođenje poreza na štednju, vjerojatno kao prethodnicu ostalih poreza na imovinu (poput poreza na nekretnine). Unatoč opetovanim najavama poreza, stječe
CiljPrema dosadašnjem radu Vlade, možemo pretpostaviti da se s ovim porezom prvenstveno cilja puk, a ne banke. Iz toga dodatno možemo zaključiti kako se porez ne uvodi s namjerom da se reguliraju novčani tokovi (barem ne onih najvećih igrača) već iz najbanalnijeg mogućeg razloga - da se Vladi priskrbi više novca.se dojam da je porez nedovoljno promišljen i nedorađen. Iako je iz najave poreza jasno kako će porez oporezivati prinose (tj. kamate) štednje u iznosu od 12%, mnoštvo drugih stvari je nejasno. Na primjer, nejasno je uvodi li se ovaj porez samo za građene ili vrijedi i za tvrtke, odnosno hoće li biti oporezivani prinosi novčanih rezervi kompanija (pa tako i banaka), kao što nije jasno hoće li ovaj porez oporezivati samo kamate štednje ili će se oporezivati i kamate kredita - jer je to suštinski ista stvar samo u zamijenjenim ulogama.
Nažalost, prema dosadašnjem radu Vlade, možemo pretpostaviti da se s ovim porezom prvenstveno cilja puk, a ne banke. Iz toga dodatno možemo zaključiti kako se porez ne uvodi s namjerom da se reguliraju novčani tokovi (barem ne onih najvećih igrača) već iz najbanalnijeg mogućeg razloga - da se Vladi priskrbi više novca.
No, prema najavama, nejasno je na koji način Vlada misli prikupiti taj novac. Hoće li pojedinci sami uplaćivati porez na temelju vlastitog izračuna? Hoće li godišnji izvještaj poreznoj upravi biti obvezan sa sve koji imaju štednju, baš kao što je i za one koji imaju prihode od dvaju poslodavaca? Hoće li porezna uprava dostavljati račun za godišnji porez na štednju kao što se dostavlja za porez na motorna vozila? Ili će možda država uzeti svoj dio poreza u onom trenutku kad se kamate trebaju pripisati glavnici?
Pogodovanje osiguravajućim društvima?
Posljednji pristup je najsličniji načinu naplate poreza iz plaće, no zahtjeva suradnju banaka koje su svoje novčarske usluge navikle naplatiti. Problem s ostalim pristupima je što pretpostavljaju da represivni
aparat funkcionira, da dodatan trud represivnog aparata ne zahtjeva dodatnih troškova, te da je prosječnom Hrvatu nepotreban knjigovođa za prijavu poreza usprkos dodatnim promjenama koje se uvode, bez imalo informiranja o cjelokupnom procesu.
No čak i ako zanemarimo nejasnost provedbe i motive Vlade za uvođenje poreza, postoji još jedna stvar koja je duboko zabrinjavajuća. Naime, iako se uvodi porez na štednju, nigdje se ne najavljuje porez na osiguranje. To možda u prvi mah ne izgleda kao problem, no ako se sjetimo da postoje osiguranja, koja u slučaju ne nastupanja osiguranog slučaja, vraćaju čitavu uplatu uvećanu za kamate, jasno je gdje nastaje problem.
U ovakvom scenariju, pogoduje se osiguravajućim društvima i to nedugo nakon što je posljednje osiguravajuće društvo u vlasništvu države prodano. Konkretno, prvo se prodaja Croatia Osiguranja obavila za višestruko nižu cijenu [1,2], a sada bi ovakav prijedlog otvorio dodatno tržište osiguravajućim društvima. Zbog svega navedenog, ovakav prijedlog držim nepromišljenim. No, kada čitam optužbe kako se novac Croatia Osiguranja koristi za predizborne kampanje [3], možda nije riječ o nepromišljenosti. Na koncu, izbori su uskoro...
Hrvoje Kalinić
[1] T. Jelić: Kriminalna privatizacija Croatia osiguranja
[2] Naočigled javnosti: Odbacivanje, a ne prodaja Croatia osiguranja
[3] Prodaja Croatia Osiguranja
![]()
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.