'Vrhovni sud za ratne zločine-Beograd'
(Ispostava Zagreb)
Nakon svih ovih događanja vezanih uz mučno 'spašavanje vojnika Purde' a shodno naslovu ovog napisa, eto, upravo tako bi trebala glasiti 'zvanična ploča' na ulazu u zagrebački 'hram pravde'. Zašto? Sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda Krešimir Devčić kazao je kako će 'srpsko-hrvatski' zapisnici o saslušanju Maslova i Janjića po hitnoj proceduri biti dostavljeni navedenoj Zg-ispostavi kako bi ih, iz usluge, zagrebačka filijala proslijedila u beogradsku centralu, jedinu nadležnu za sve ratne zločine počinjene u 'regionu':
„Zapisnik se dostavlja u Beograd, obzirom da se tamo vodi kazneni postupak, i na njihovim pravosudnim tijelima je da odluče - nakon što su provedene sve ove radnje - hoće li i dalje nastaviti s istražnim postupkom i inzistirati na izručenju (nedužnog) Tihomira Purde", kapitulantski je kazao 'sudac istrage' Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić.
Prema ovim njegovim riječima beogradski sud bi trebalo nazvati adekvatnim imenom: Vrhovni sud za ratne zločine u 'vascelom regionu'!
Dakle, 'predmet Purda' prepušten je sudu (dojučerašnjeg) agresora da po svom nahođenju odluči hoće li, bez obzira na dokaze izvedene na sudovima u Osijeku, Zagrebu i Vukovaru, i dalje progoniti hrvatske branitelje zbog navodnih zločina priznanje kojih je izvedeno metodama daleko okrutnijim od 'rafiniranih' metoda srednjevjekovne inkvizicije!?
Očekivati da Srbija odustane od daljnjeg progona jednako je očekivanju da na vrbi rodi grožđe odnosno jednako je utopijskom očekivanju priznanja Srbije da je započela četiri agresorska rata tijekom devedesetih!
Povijesne činjenice
Temeljem Ćosićeva plana detaljno razrađenog u 'Srpskoj Akademiji Nauka i Umetnosti' - skraćeno SANU iz 1986.g., ratno-huškačkom najavom Slobodana Miloševića na Gazimestanu 1989.g., Srbija je oružanom silom a po Moljevićevu načelu 'Srbi, svi i svuda' pokušala stvoriti Veliku Srbiju, ratovima kako slijedi: 'Operetnim ratom' na Sloveniju, krvavim ratovima na Hrvatsku, zatim na Bosnu i Hercegovinu te na 'Kosmet'.
Unatoč agresiji a nakon ratovanja, Srbija se drsko 'samoproglasila' jedinom nadležnom odlučivati o meritumu pravde glede počinjenih 'ratnih zločina' na tlu triju bivših Republika; jasno, izuzev Slovenije! Iako je Srbija izvršila grubu ( i do danas nepriznatu!) agresiju na tuđe - tada neovisne zemlje - unatoč bjesomučnim razaranjima tuđih domova i ine imovine, srpski agresor je zarobio desetak tisuća (hrvatskih) branitelja uključivo i mnoštvo civila, odveo ih nasilno u svoju zemlju, te ih zatočio u unaprijed-od strane JNA-pripremljene (ali i do danas nepriznate) koncentracione logore diljem Srbije.
Zatočenike je protupravno izložio neljudskim torturama ishodivši na taj način priznanja koja i danas služe kao corpus delicti navodnog ratnog zločina počinjenog, eto, od strane branitelja nad agresorom! Apsurdne li pravde, ratnim zločinom zvjerskog mučenja zarobljenika (vojnika bez oružja!), dakle civila, pribavljeni su 'meritorni dokazi' njihova počinjenja navodnog ratnog zločina!?
Hipotetski, nakon što je hrvatska vlada 'učinila sve' glede 'spašavanja vojnika Purde' možda se neprikosnoveno srbijansko pravosuđe i smiluje te odustane od progona Purde i inih hrvatskih branitelja. U tom, doduše tek, hipotetskom slučaju bilo bi i pravedno i logično da nemušto hrvatsko pravosuđe Dražena Bošnjakovića, u suradnji s jednakim mu Bajićevim DORH-om, odmah pokrene kazneni postupak protiv poznatih nalogodavaca, isljednika i zapovjednika srbijanskih konc-logora zbog evidentnih ratnih zločina zlostavljanja, mučenja i ubijanja zatočenika tih logora.
O tome postoje tisuće dokumenata logoraša s detaljnim opisima mučenja i zlostavljanja, perverznih iživljavanja i silovanja a postoje vjerojatno i 'službeni' zapisnici tih logoraških događanja potpisani od strane srbijanskih isljednika. U tu 'hipotetiku' o srpskom milosrđu teško je povjerovati pa stoga preporučujemo našem pravosuđu da se umjesto pravdom počne baviti benignim 'javnim bilježništvom', da uredno evidentira i ovjeri sve te dokumente pa ih dostavi predsjedniku države Ivi Josipoviću a on neka ih priloži kao 'aneks' tužbi za genocid i proslijedi Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strassbourg!
Konačno, sam se predsjednik 'na sva usta hvali' kako je upravo on najviše sudjelovao u sastavljanju te tužbe od koje bi danas, kukavni jadnik, najradije i odustao!? Sve u svemu ne možemo se oteti dojmu kako nam je i državni poglavar tek programirani 'daljinski upravljač' u rukama 'druga' mu, Borisa Tadića.
Damir Kalafatić