Farizejska PravDA

Predsjednik nam je marljiv poput prave pčelice Maje, malo amo-malo tamo, malo 'desno'-malo 'lijevo', zuji on od cvijeta do cvijeta. Neki dan bio je na Peruči povodom 18. obljetnice oslobađanja brane kako bi se prisjetili ne samo njenog oslobađanja nego i dana kad je ta brana bila minirana s 20 tona TNT-a a sve po nalogu Ratka Mladića, oficira tadašnje 'Titove' JNA. Ratnog zločinca s lijepom 'titovkom' na glavi i crvenom zvijezdom na čelu.

A ubrzo nakon toga ponovno se družio sa 'svojim antifašistima' kako se ne bi osjećali zapostavljenima u odnosu na hrvatske branitelje. Jer, Bože moj, 'fumićevci' su itekako revno iskopali duboke jame te udarili solidne temelje moderne hrvatske države a branitelji su ih, eto, sačuvali - zločinačkim poduhvatom!

„Da imam ovlasti koje kao predsjednik Republike nemam, antifašistički borci bili bi izjednačeni s borcima Domovinskog rata, partizanski spomenici bili bi obnovljeni, a Zagrebu bi bila vraćena Ulica 8. maja jer 8. svibnja je važan datum u povijesti Zagreba", rekao je drugovima SABA-ovcima i inim 'antifašistima' Ivo Josipović na AF-'mitingu' povodom 70. godišnjice 'ustanka' i obljetnice osnivanja desetog zagrebačkog korpusa. Dakle, hipotetski rečeno, Josipović bi možda, samo kad bi mogao, promijenio ime i 'Jelačić-placu' u 'Trg Republike', skinuo i bana i konja te ponovno naćulio onaj reklamni partizanski slavoluk pobjede?

Zatim bi i 'Medvešćaku' valjda vratio ime narodnog heroja 'Moše Pijade', te 'Vukovarskoj Aveniji' stari naziv 'Ulice proleterskih brigada'. A kao što se iz njegova izlaganja vidi smeta njemu i ulica imena 'antifašističkog ustaše' Andrije Hebranga pa bi ga najradije još jednom komunistički 'likvidirao' a ulici vratio stari 'srpsko-hrvatski' naziv '8. maja'. Jer, „antifašizam je otac našeg Domovinskog rata", ne trepnuvši okom reče on.

Da se malo podsjetimo, nije na odmet:

Tog davnog 'osmog maja 1945. na ulicama Zagreba nije se moglo vidjeti previše lijepih partizanskih kapa (kako im tepa Ivo Josipović!), najvećim dijelom bile su to standardne četničke šajkače i šubare s kojih su preodjeveni i, po Titu u jesen 1944., abolirani četnici na brzinu skinuli kokarde i zašili crvene, komunističke zvijezde. Nije to nikakva izmišljotina, tu činjenicu navodi itekako mjerodavna osoba, Ivan Šibl, politički komesar 10. Zagrebačkog korpusa u svojim ratnim memoarima objavljenima još davne 1966., u djelu naslovljenom 'Ratni dnevnik', citat:

„Trebalo je da stignemo prvi, a stižemo posljednji u miran, slobodan grad..!? Jedinice 2. armije pod komandom Koče Popovića prve su ušle u grad. Čitava je istina da su 1. i 2. armija 'oslobodile' Zagreb"; a komandant prve Armije bio je crnogorski Srbin Peko Dapčević.

Dok se njegova (dakle, Šiblov X. Zagrebački korpus) postrojba odmarala negdje na puškomet od Zagreba, u području Sesveta i dalje na istok, a partizanke dotjeravale „šminku" pripremajući se za kasno-popodnevni svečani ulazak u hrvatsku metropolu, polit-komesar X. korpusa Ivan Šibl je 9. svibnja rano ujutro, kao logistička prethodnica, krenuo u (kako sam kaže) već oslobođeni, tj. od Hrvatske vojske i velikog broja civila, skoro napušten grad. Evo pravog opisa stanja koje on tog jutra zatječe u Zagrebu a taj ironični opis iz pera jednog hrvatskog partizana-antifašiste ne ostavlja ni malo dvojbe tko su bili 'osloboditelji' Zagreba 8.svibnja 1945. godine:

„Ulice su pune vojske. To su borci 1. i 2. Armije (Peke Dapčevića i Koče Popovića, nap. a.). Armije su 'provaljale'(!?) Srbiju i Srijem i putem mobilizirale sve što je bilo sposobno nositi pušku. Seljački momci uplovili su u brigade sa šajkačama, šubarama, prava narodna armija!" (Ivan Šibl, 'Ratni dnevnik', str. 422. ).

A 'provaljale' su i Zagreb, od zagrebačkih prostitutki pa sve do časnih sestara pobijenih u krvavim orgijama preodjevenih četnika-'osloboditelja' na Zagrebačkoj Gori, pod Sljemenom (Đoko Jovanić: 'Memoari') i ranjenika nasilno izvučenih iz kreveta po zagrebačkim bolnicama pa odvedenih na ondašnju 'Ovčaru' nedaleko Zagreba, u duboku jamu zvanu Jazovka.

Dok su se sve tranzicijske zemlje već davno riješile svojih diktatora-satrapa i u ropotarnicu povijesti odbacile totalitarni komunizam, u Hrvatskoj ta maligna boleština metastazirajući razara tkivo hrvatskog naroda a predsjednik te zemlje, 'samo da može', ponovno bi uskrisio sve te aveti krvave komunističke prošlosti koje su toliko zla nanijele hrvatskom narodu.

Farizejska neka PravDA!

Damir Kalafatić