Hrvatska bezuspješno trči za EU

Izjava EU-komesara Hannesa Swobode o predvidivom datumu konačnog pristupa EU opet je potresla naš politički vrh, ovaj put 'paradoksalno': Za predsjednicu hrvatske Vlade Jadranku Kosor ta izjava je sjajna dok je za predsjednika hrvatske države Ivu Josipovića ta ista izjava duboko razočaravajuća. Uistinu proturječno! Doduše, nije to ni prvi put da se njih dvoje ne slažu oko trenutno najvećeg zadatka naše politike, ulaska u EU, pa se i Predsjednikovo razočaranje može protumačiti kao opetovano nezadovoljstvo radom (i njegove) Vlade.

Za protivnike hrvatskog pristupa Europskoj uniji ta je izjava uistinu sjajna, jer, koliko god ona bila realna da će Hrvatska tek 2014.g. ući u EU nakon ratifikacije svih njenih članica, 'eurofobi' poučeni desetgodišnjim iskustvom sigurni su da će se u međuvremenu, kao i uvijek dosad, naći neka nova zapreka koja će prolongirati taj, za Hrvatsku 'povijesni trenutak'. Sjetimo se samo 'Bobetka', 'ZERPA', 'Gotovine', Brammertzovih topničkih dnevnika, povrata stanarskih prava 'raseljenih', friških sudovanja Amnesty Internationala...

Bilo kako bilo taj beskrajni cirkus 'otvaranja i zatvaranja poglavlja', kolinja, sira i vrhnja, ocjena i procjena konačnog datuma pristupa, za sve građane ove zemlje - bili oni 'eurofobi' ili 'eurofili' - poprimio je karakter sramotnog ponižavanja tim više što je namjera 'svjetskih moćnika' - premda neizrečena - više nego očita: Zemlje takozvanog 'Zapadnog Balkana' trebaju pristupiti EU u 'čoporu', sve zajedno! Cijela ova perfidna politikantska trakavica oko hrvatskog pristupa u biti je paradoksalna te neodoljivo podsjeća na znanu 'priču' o Ahilu i kornjači. Paradoksi ili proturječja su postavke koje imaju čak i teoretsku-matematičku realnost ali su u praksi neizvedivi, apsurdni, nerealni, jednom riječju paradoksalni.

Ahil i kornjača

Zenon iz Eleje (oko 490. pr. Kr. - oko 430. pr. Kr.) bio je grčki filozof 'predsokratovac'. Pripadao je elejskoj školi, koju je osnovao Parmenid. Aristotel ga je prozvao izumiteljem dijalektike, ali je on najpoznatiji po svojim zanimljivim paradoksima. Jedan od takvih je svakako i ona 'priča' o Ahilu i kornjači s kojom smo se 'mučili' u srednjoj školi e da bi je shvatili:

„U utrci, najbrži trkač nikada ne može prestići najsporijeg, zato što gonitelj prvo mora doći do točke odakle je gonjeni pošao, pa prema tome najsporiji uvijek ima prednost." (Aristotel, Fizika VI:9, 239b15)

Zamislite da Ahil trči protiv kornjače!? Ahil trči 10 puta brže od kornjače, ali počinje od točke A, 100 metara iza kornjače koja je u točki K1 (kornjači koja je sporija dana je prednost). Da bi prestigao kornjaču, Ahil mora prvo doći do točke K1. Međutim, dok Ahil stigne do točke K1, kornjača je prešla 10 metara i došla do točke K2. Ponovo Ahil trči do K2. Ali, kao i prije, dok on prijeđe 10 metara, kornjača je metar ispred njega, kod točke T3, i tako dalje. Prema tome, Ahil nikada ne može prestići kornjaču. Eto, poput Ahila, tako i Hrvatska nikako stići staru kornjaču - Europu pa i paradoks Zenona iz Eleje kao da postaje turobna hrvatska realnost.

Kakva je Europa kojoj stremimo?

Daleko bi nas odvelo nabrajati sve njene članice koje su preduboko potonule u 'financijski ambis' težak više stotina milijardi Eura, poput vječnog dužnika - Grčke, kritično inflatorne Mađarske, kratkotrajnog 'gospodarskog čuda' - Irske, danas 'teške' 100 milijardi, pa pred rubom financijske kataklizme, Portugala i Barossove 'sjajne' Španjolske, a da o Rumunjskoj i Bugarskoj i ne govorimo.

Bez ikakve uvrede ove posljednje dvije zemlje - ni krive ni dužne - našle su se sasvim slučajno u EU tek toliko da bi bile nekakva politička tampon zona između uzornog 'demokratskog' Zapada i 'nedemokratskog' Istoka. Treba li i spominjati Veliku Britaniju koja nije niti će ikada biti 'članica eurozone', čija je tradicionalna 'sveta funta sterling' simbol tvrdog valutnog 'šovinizma' u odnosu prema ostatku kopnene Europe!?

No, od svega najtragičnije po EU zvuči to što je sjedište te umjetne tvorevine u Bruxellesu, u kraljevini Belgiji koja danas de facto i ne postoji jer će ovih dana napuniti, rekordnih u Europi, 230 dana bez vlade. Dakle, u Brammerzovoj Belgiji umjesto uzorne monarhije vlada totalna anarhija. A sve zbog evidentne i oštre podjele na bogatu nizozemsku Flandriju i siromašnu frankofonsku Valoniju.

Hoće li već sutra razdvojene, Flandrija i Valonija svaka ponaosob morati proći ovaj 'križni put' poput Hrvatske kako bi postale novim članicama Europske unije? Najbizarnije od svega je to da glavni haaški tužitelj, čuveni 'artiljerac' Serge Brammertz, dolazi upravo iz te zemlje koja je u totalnom rasulu a već je i podnio zahtjev za drakonske kazne našim generalima - herojima. Pa, ako već sutra te kazne na Tribunalu budu i potvrđene, Hrvatska bi mogla postati novom članicom Europe - kao ekskluzivna zločinačka organizacija!

Apsurdno i paradoksalno!

Damir Kalafatić