Preispitajte se
Prema našoj političkoj hijerarhiji na prvom je mjestu svakako Predsjednik države, a za njim slijede Premijer/ka te Predsjednik Hrvatskog sabora, nekad i državnog. Osim toga predsjednik države je i vrhovni zapovjednik oružanih snaga pa u krajnjoj liniji i hrvatskih branitelja(uključivo i Tihomira Purde), koji su na bojnom polju izvojštili hrvatsku neovisnost, suverenitet i dugo željenu slobodu.
«Sukreacija» politike
Bez hrvatskih branitelja koje se danas progoni poput 'bijesnih pasa', figurativno rečeno ne bi bilo ni hrvatske 'države' ni 'vlade' ni 'sabora'! A briga o suverenitetu države svakako je primarni zadatak njenog suverena, dakle Predsjednika.
Parlamentarni sustav donekle sputava djelovanje Predsjednika države ali mu svejedno 'dopušta' sukreaciju kako vanjske tako i unutrašnje politike; svakako u funkciji borbe za opći boljitak vlastitog naroda.
Ako želimo protumačiti smisao imenice 'sukreacija' onda moramo prihvatiti njeno značenje po kojem Predsjednik države aktivno, u kohabitaciji s Premijer(k)om, sudjeluje u rješavanju problema vezanih uz vanjsku i unutrašnju politiku; njih dvoje se na zajedničkom poslu, sporazumno nadopunjuju.
S obzirom na to logično slijedi da 'sukreacija u politici' nosi i određenu, čak i podjednaku (su)odgovornost Predsjednika i Premijer/ke radilo se to o uspjesima ili neuspjesima njihove 'sukreativne-nadopunjujuće' politike.
Nije mi na kraj pameti opravdavati vladinu politiku koja je sigurno dobrim dijelom doprinijela teškoj ekonomskoj krizi u kojoj se država nalazi ali isto tako ni predsjednik države ne može se nikako amnestirati krivnje za takvo stanje u zemlji, upravo zbog njegove aktivne i permanentne uloge u 'sukreaciji'.
A godina dana mandata je svakako dovoljan vremenski period da bi se ocijenio i njegov 'kreativni rad'.
Ivo Josipović - dežurni kritičar
Iako ima cijeli niz gospodarstvenih, kulturoloških, političkih, policijskih i inih stručnjaka na Pantovčaku, Predsjednik se na čelu tog Ureda postavio u poziciju 'vanjskog' komentatora-kritičara pa svu krivicu odnosno odgovornost stanja u državi prebacuje isključivo na Vladu RH i Premijerku, cit.:
„Za ovu Vladu posebno su važni gospodarski rast i završetak pregovora s EU, što očekujemo u lipnju. To će biti i potvrda da smo proveli reforme.
Ako pregovori ne budu zaključeni u lipnju, Vlada (dakle, ne više 'mi') treba preispitati svoju poziciju i odgovornost. Treba vidjeti koji su razlozi da se cilj, koji si je sama postavila, nije ostvario, može li pregovore dovršiti u razumnom roku ili to treba prepustiti nekoj drugoj ekipi. To mi se čini najmanje što odgovorna vlada treba učiniti ako se kasni s jednim od važnih nacionalnih projekata."
Drugim riječima, „Vi iz Vlade, ako niste u stanju završiti pregovore do konca lipnja izvolite odstupiti, ja perem ruke poput Poncija Pilata!"
Ovakva njegova izjava ne samo da je veoma jednostrana nego nas podsjeća na svojedobne kritike druga Tita upućene, eto, neodgovornim drugovima.
Jer, Titu je za skretanje s puta reformi uvijek netko drugi bio odgovoran samo ne i on.
U redu, slažemo se da svatko treba preispitati svoj rad ili svatko treba svom narodu 'položiti račune', pa i predsjednik države kao sukreator politika, a evo i zašto:
1. 'Mi' bi u Europu a EU nam propisuje Rezoluciju, ali ne 'papirnatu' Deklaraciju, o osudi totalitarističkih režima, dakle i komunizma. Nema te tranzicijske zemlje koja to nije učinila, čak i zaostala Albanija, a 'Mi' se još uvijek dičimo 'likom i djelom' druga Tita i na nalog s vrha političke hijerarhije obnavljamo spomenike tom mračnom režimu. I još uz to, 'naš', rekli bi izrazito pravdoljubivi Predsjednik, poput jednakim antifašizmom nadahnutog mu prethodnika, opstruira pravedni zahtjev njemačkog pravosuđa za ekstradiciju jednog od UDBA-ških organizatora odgovornog za ubojstvo uglednog hrvatskog gospodarstvenika i političkog emigranta Stjepana Đurekovića, iz 1983.g. Unatoč INTERPOL-ovoj tjeralici!?
Takvu I-tjeralicu izdanu 'incognito' u Beogradu bosanska policija je itekako 'ispoštovala' kad je na graničnom prijelazu Županja-Orašje uhitila hrvatskog branitelja Tihomira Purdu!
2. Predsjednik Republike trebao bi preispitati i svoju očitu namjeru o povlačenju tužbe protiv Srbije za genocid jer se na taj način 'odričemo' ne samo istine o Domovinskom ratu nego i naknade za enormne ratne štete koje je srpski agresor počinio na tlu Hrvatske. I konačno kao ugledni pravnik Predsjednik bi trebao 'slijediti' svoj motto s inauguracije glede 'beskompromisne borbe za pravdu' pa 'imenom i prezimenom' označiti istinskog agresora u Domovinskom ratu a ne okolišati oko njegove definicije kao 'mačak oko vruće kaše'. Bez istine perfidno je zaklinjati se u pravdu, zar ne?
3. Suvereniteta zemlje nema bez suverenosti na teritoriju koji toj zemlji pripada, a upravo suverenitet je glavna skrb suverena svake države odnosno njenog predsjednika.
U proteklih godinu dana mandata 'novopečenog' Predsjednika nismo 'mnogo toga' čuli, ili, bolje rečeno baš ništa nismo čuli glede povrata otetog i okupiranog hrvatskog teritorija na Šarengradskoj adi, i inim adama na Dunavu, okupiranoj Svetoj Geri....Ni jedne riječi nismo čuli o suverenitetu nad Zaštićenim Ekološkim i Ribolovnim Pojasom na našem Jadranu (ZERP-u), niti o izmjeni ponižavajućeg režima na morskoj granici s Crnom Gorom u nekad hrvatskom, Bokokotorskom zaljevu!
Povodom ovog, politički skandaloznog i za hrvatski narod ponižavajućeg slučaja s uhićenim hrvatskim braniteljem, Premijerka 'uzima telefon u ruke' i naziva Predsjednika Srbije kako bi se imenovala komisija za rješenje te 'kaubojske otmice'.
Zašto to nije učinio pravdoljubiviIvo Josipović, 'al pari', na najvišem nivou?
Valjda zato da ne bi poremetio pomno izgrađenu idilu bratstva i jedinstva u yugo-regionu!?
Kosor i Josipović, preispitajte se oboje!
Damir Kalafatić