Hoće li se Tadić ispričati za srbijansku agresiju?

Ne, neće, nije mu to ni na kraj pameti: «Žalim zbog Vukovara. To nije samo gesta... Uvijek sam bio prijatelj Hrvata», reče to emocijama nabildani Boris Tadić u izjavi 'našem' Morgenbalatt-u; suza nam na oko dođe!

Poklonit će se on skupa s našim Ivom i na Ovčari ali odmah potom i Srbima pobijenim u Paulin Dvoru, njih 19, kako bi upozorili na, eto, 'recipročnu tranziciju' krivnje. A taj nesretni Paulin Dvor u neposrednoj je blizini lijepog hrvatskog grada Osijeka koji umalo nije postao jednakom ruševinom poput grada-heroja, Vukovara. A da im netko ne zamjeri relativizaciju zločina mogli bi nakon Paulina Dvora 'obadva' skoknuti i do 'zaboravljenog' Osijeka....pa pogledati poučan foto-zapis 'Osijek u ratu'.

U tijeku bjesomučnih napada na grad veliki broj stanovnika Osijeka napustio je svoja 'kućna ognjišta' a mnogi od onih koji su ostali, bili su žrtve barbarske agresije srbo-četničke soldateske. Pobijeni nisu bili samo građani Osijeka, već i drugi ljudi koji su došli pomoći obrani sa svih strana opkoljenog grada... Doslovno, grad se našao u smrtonosnoj klopci gdje su građani figurirali kao glineni golubovi na športskoj streljani izloženi kanonadi agresora iz sveg oruđa, sa zemlje i iz zraka, izuzev A-bombe! Bila je to zločinačka, ubojita agresija vaših sunarodnjaka - Srba, predsjedniče Tadiću, a to je riječ koja se, nažalost, nikada neće prevaliti preko vaših usta....

Vi izbjegavate i spomenuti tu adekvatnu imenicu pa govorite o nekakvim iracionalnim 'događanjima', jednako kao što to izbjegava i Haaški sud, premda je svakom imalo poštenom čovjeku jasno da se rat nije vodio u vašoj Srbiji nego u mojoj Hrvatskoj. A Hrvatska je tada bila stiješnjena za trećinu okupiranog teritorija i uz humanitarni teret od impozantnih pola milijuna ratnih izbjeglica, što 'domaćih' što 'uvezenih' iz Bosne, zbog isto tako vaše agresije! A nije se rat vodio ni u Vojvodini, Istočnom Srijemu, Inđiji, Slankamenu, Hrtkovcima, pa je iz tog kraja svejedno pod oružjem Šešeljevih četnika istjerano (dio je i pobijen) više od 30 tisuća Hrvata, koji se nikad neće vratiti, kako vi to lijepo kažete  - na svoja 'večna ognjišta'.

Morbidno je veličinu zločina mjeriti brojem pobijenih ljudi ali se ne može zanemariti činjenica da je brojka stradalih građana Osijeka-mahom civila, u srbo-četničkoj agresiji pedeset puta veća (50x19=950!) od, isto tako, nedužno ubijenih srpskih žitelja Paulina Dvora. To se ne može/ne smije relativizirati.

Sasvim precizno

Od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u osječku bolnicu primljene su 5.222 žrtve ratnog zločina-srpske agresije, od kojih je 954 bilo mrtvih-ubijenih dok je veliki dio ranjenih postao trajnim, doživotnim invalidima: genocid, itekako! Posjet srbijanskog predsjednika navodno je neslužbena, pa, kako to i sam kaže ne bi trebala imati političke konotacije. No, unatoč tome Tadić će nakon Ovčare posjetiti i Paulin Dvor, pokloniti se i srpskim žrtvama i to sve u pratnji našeg predsjednika. Samo naivnima nije jasno kako taj, blago rečeno 'neukusni posjet', ima za cilj opskurnu relativizaciju krivnje sukladno nedavnom, Pusić-Teršeličkinom REKOM-simpoziju o nebuloznoj tranzicijskoj pravdi!

Kako to lijepo Tadić kaže

'Davno sam odlučio posjetiti Vukovar, ali sam uvijek smatrao da odlazak tamo ne treba vezivati uz službeni posjet. Dolazak u Vukovar dio je moje ljudske i političke filozofije da se treba pokloniti nevinim žrtvama rata koji je pogodio područje bivše Jugoslavije, da treba zatvoriti tu tešku stranicu naših odnosa u 20. stoljeću i okrenuti se 21. stoljeću'.

Dakle, prema Tadiću (građanski?, nap. a.)) rat je poput elementarne nepogode-groma pogodio područje bivše Jugoslavije a Srbija(također dio bivše države!) posljedice rata je 'osjetila' tek u 'velikoj brizi' za onih sedam tisuća 'zarobljenih' Hrvata nakon pada Vukovara koji su završili po konc-logorima diljem Srbije.

Na mučilištima i stratištima koje ta, demokratski uljuđena-Tadićeva Srbija ni danas, de iure ne priznaje, niti dozvoljava logorašima posjetu 'mjestu zločina'! Uistinu, laž i licemjerstvo, a demokracija u Srbiji je toliko uznapredovala da Narodna skupština RS upravo ovih dana raspravlja o pravnoj rehabilitaciji đenerala Draže Mihailovića-antifašiste. Interesantno, i naši državni predsjednici, i bivši i sadašnji, drže da su i oni antifašisti; pa nije valjda poput čiča Draže!?

Treba istaći da je zločin u Paulinu Dvoru dugo zataškavan ali je konačno izišao na svijetlo dana, pa je jedan od počinitelja - pripadnik 130 HV-brigade, 2004,g. i osuđen na 12 godina tamnice, a drugom počinitelju se u obnovljenom postupku upravo sudi. Za razliku od toga za zločine srpskog agresora počinjene tijekom razaranja Osijeka nitko nije odgovarao; počinitelj je do danas ostao nepoznat, nekažnjen unatoč 'tranzicijskoj pravdi'!?

Osim nasumce pobijenih građana pričinjena je i strahovita materijalna šteta pa ću navesti samo neke od njih:

Prelijepa osječka katedrala 'Svetih Petra i Pavla' pogođena je čak sa 114 topničkih projektila velike razorne snage a raketama iz VBR-a uništeno je osječko kazalište; kulturocid! Uništeni su brojni gospodarstveni objekti poput spremnika goriva za osječku toplanu. U predgrađu Osijeka, u Sarvašu, rušenje tornja katoličke crkve izvršeno je temeljem morbidne 'narudžbe' beogradske televizije....

I još nešto 'bizarno':

Preciznim gađanjem agresorske artiljerije pogođen je i osječki tramvaj pri čemu je poginula vozačica i dva putnika-civila a snimatelj HRT ubijen je samo stoga što je JNA-tenkista njegovu kameru iz neposredne blizine zamijenio 'zoljom'! Doduše, još u lipnju 2006.g. u Osijeku je podignuta optužnica protiv Veljka Kadijevića (zaštićenog ruskog imigranta), generala bivše JNA i saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ, te Zvonimira Jurjevića, zapovjednika Ratnog zrakoplovstva, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Rezultat Bajićeve potrage

'Stavio sam im soli na rep'!

Vjerojatno Tadić i nema mandat (koncenzus delegata) srbijanske narodne skupštine za priznanje istine o srbo-četničkoj agresiji jer što bi na to rekli Šešeljevi radikali koji čine skoro pa polovicu biračkog tijela a oni se ni danas nisu odrekli snova o Velikoj Srbiji!? Ne čudimo se Srbinu Tadiću, čudno je to što pravnik Josipović, 'Hrvat', nije u stanju pokazati svom prijatelju da isprika i duboko žaljenje za 'događanjima' nisu dovoljni da bi se time kompenzirala zločinačka agresija i nadoknadile ratne štete. Pače, on će se već sutra odreći i hrvatske tužbe za genocid a time i tužbe za naknadu ratnih šteta koje su uredno evidentirane i još 1999.g. s tužbom predane Međunarodnom sudu pravde u Haagu, ICJ-u!

I jedan i drugi bi trebali pročitati knjigu Veljka Kadijevića: 'Moje viđenje raspada', Bgd 1993., pa ni jedan ni drugi ne bi više imali nikakve dileme oko definicije genocidnog agresora. Plan srpske agresije u toj knjizi je do u tančine opisan sukladno Čosićevoj SANU-doktrini! 'Uvijek sam bio prijatelj Hrvata', licemjerno će reći Tadić premda je prije tri mjeseca kazao kako je «Oluja zločin koji se ne smije zaboraviti!»

I za kraj, citiram Tadića

«To (moj posjet) nije samo simbolična gesta i poruka hrvatskom narodu, nego poruka svima koji žive na prostoru jugoistočne Europe da se takav događaj više nikada ne smije ponoviti».

Da, da, gospodine Tadiću, ali, upamtite i jedan obvezni dodatak vašoj plemenitoj misli: nikada više u mojoj, u našoj Hrvatskoj!

Damir Kalafatić