U čemu je to u startu 'pogriješio' Branimir Glavaš?

 

Predsjednik Ivo Josipović potpisao je odluku o oduzimanju odličja Branimiru Glavašu nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu Glavašu od osam godina za ratni zločin u Osijeku 1991. «Glavašu će shodno Zakonu biti oduzet i čin generala bojnika», kaže PravDoljubivi predsjednik, a oduzima mu se saborska plaća i ine beneficije. Da je kojim slučajem umjesto Glavaša u to ratno vrijeme Osijekom 'drmao' vizionar Josipović, taj bi vjerojatno sve probleme riješio miroljubivim putem. U znak dobre volje pozvao bi Ivo možda Slobu s obitelji na Titove Brijune pa bi na miru 'sve' utanačili. Prihvatio bi vjerojatno bezuvjetnu kapitulaciju tog hrvatskog grada okruženog sa svih strana JNA-soldateskom i domaćim četnicima. Ali, Glavaš to nije učinio, nije dopustio da Osijek postane Osek, spriječio je genocid kakav se dogodio nedalekom Vukovaru iako je i u Osijeku agresor počinio teške ratne zločine pobivši projektilima (i snajperima) nasumce više od tisuću stanovnika.

U čemu je to Glavaš u startu 'pogriješio'? Navedimo samo neke primjere iz daleke ili bliske (ratne) povijesti koji sami za sebe dovoljno govore o tome kako se u ratu (ali ponekad i u miru) brani suverenitet zemlje izložene opasnosti razuzdanog agresora.

Prvi primjer: Kako su za razliku od Hrvata postupili Amerikanci nakon japanskog napada na Pearl Harbour?

japanciNa slici se vide maleni američki Japanci (Nisei), rukom na grudima prisežu vjernost SAD-u prije deportacije u konc-logor, 1942., Weil škola, San Francisco, Kalifornija. Dakle, poslije japanskog napada na Pearl Harbor, 7.prosinca 1941.g. i pogibije 2.400 američkih mornara, stanovništvo SAD-a zahvatila je panika od japanske invazije na pacifičku obalu SAD-a. Pod dojmom brzih i učinkovitih japanskih prodora na Pacifiku, Amerikanci su pretpostavili da je invazija na savezne države Kaliforniju, Washington i Oregon samo pitanje vremena.

Amerikance japanskog podrijetla (Niseie) trebalo je u potpunosti ukloniti sa zapadne obale SAD-a, pa su po naredbi američkog predsjednika Franklina D. Roosevelta prebačeni u koncentracione logore na istočnu obalu SAD-a. Svi Amerikanci japanskog podrijetla tom naredbom su izgubili svoj posao i cjelokupnu imovinu. Dio Niseia pokušao je dokazati svoju lojalnost prema SAD-u uključivanjem u američku vojsku. Mnogo ih je, Niseia, poginulo ili bilo ranjeno, (pretežno na europskom bojištu) jer ih je američko zapovjedništvo često koristilo kao topovsko meso prilikom prodora. Tek više desetljeća nakon završetka rata Nisei su, za razliku od 'naših povratnika', dobili tek simboličnu odštetu zbog oduzimanja imovine, gubitka zaposlenja, ponižavanja i maltretiranja. Eto, tako je i Republika Hrvatska trebala postupiti: mobilizirati osječke Srbe, oduzeti im imovinu i poslati ih na prvu liniju bojišnice... Ili ih je za svaki slučaj trebao strpati u konc-logore?

Drugi primjer: Njemaćke talačke liste

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. u moje 'malo misto' Dalmatinske zagore 'došao' je jedan drugi okupator, umjesto talijanskih fašista pristigoše daleko rezolutniji njemački nacisti. Odmah po dolasku novog okupatora uveden je poseban ratni 'Zakon o taocima' a na oglasima je stajalo: Za jednog ubijenog (mrtvog) njemačkog 'oficira' strijeljat će se 25 taoca s talačke liste uglednih građana tog mjesta, a za ubijenog njemačkog vojnika deset talaca. Jasno, sve to bez suđenja i saslušanja (nisam siguran da li su brojke sasvim točne ali-kao dijete-dobro se sjećam da mi je i otac bio na toj listi).

Temeljem ovog ratnog 'zakona', i po okolnim brdima smješteni partizani su itekako vodili računa kako ne bi zbog njihovih 'diverzantskih akcija' stradali taoci, u biti nedužni ljudi. Eto, da je Glavaš obznanio takav 'ratni zakon' u opkoljenom Osijeku sigurno ne bi stradalo (više od) tisuću nedužnih građana tog grada. Nasuprot tomu srbijanski agresor je iskoristio njegovu 'pogrješku' pa je za desetak (navodno po njegovu nalogu!?) ubijenih Srba nekažnjeno pobio tisućinjak građana-Hrvata. Stanovnici Osijeka bili su uistinu 'taoci' agresora - na brisanom prostoru poput glinenih golubova na športskoj streljani. Tko je odgovarao za te ratne zločine nad civilima? Do danas nitko.

Treći primjer: Izraelski obračun s humanitarnim konvojem

Kako Izraelci brane svoj suverenitet u vrijeme 'mira' i to u međunarodnim vodama, daleko od svoje obale, imali smo prilike nedavno čitati. Najmanje 16 ljudi je poginulo a desetine ranjeno kada je izraelska mornarica u međunarodnim vodama (60 km. daleko od izraelske obale) presrela konvoj od šest brodova, s 10.000 tona humanitarne pomoći za Palestince.

Napad na konvoj za GazuViše stotina humanitaraca odvedeno je u izraelske zatvore, tamo su bili zatočeni, maltretirani a zatim sramno prognani (među 'zarobljenicima' bio je i jedan 'Nobelovac', 'al pari' židovskom Shimonu Peresu). Izraelska strana je tvrdila da je sukob izbio kada su mirovni aktivisti, koji su plovili prema Gazi, navodno počeli udarati izraelske komandose metalnim cijevima a neki od humanitaraca pokazali su čak i svoje oštre džepne nožiće. Uostalom, cijeli taj događaj je snimljen mobitelom jednog od miroljubivih brodskih putnika.

Jasno, pregledom tereta u izraelskoj luci Ashdod nije pronađeno nikakvo oružje (kao ni kod Saddama Huseina u Iraku) pa se stoga može zaključiti da su nedužni humanitarci pobijeni jednostavno zbog preventive očuvanja izraelskog suvereniteta; za svaki slučaj! Nakon tog mirnodopskog zločina digla se velika prašina u demokratskom svijetu. Čak je i UN žestoko osudio taj događaj, ali je na koncu sve završilo po onoj staroj pojeo vuk magare.

Predsjednik Izraela Shimon Peres za razliku od 'našeg' Ive Josipovića nije degradirao zapovjednika izraelskih komandosa, niti je izraelski sud tog 'zločinca' osudio na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Trojica naših junaka Domovinskog rata u Haagu vjerojatno ne će ukupno dobiti 60 godina zatvora kako to uime 'svjetske global-pravde' traži tužitelj Brammertz, ali će svakako 'nešto' od toga participirati, bez ikakve sumnje.

E, sad, hoće li im uzoriti pravnik Ivo Josipović-nakon pravomoćne presude-biti primoran oduzeti činove, odličja i plaću jer će Gotovina, Markač i Čermak poput Glavaša i de iure postati ratnim zločincima-kreatorima zločinačkog poduhvata? Hoće li Josipovićevi 'dani slave i ponosa' postati danima srama i poniženja? Možda nam pomogne novopečeni pomoćnik glavnog tajnika UN-a, ili, je i on tek pasivni sudionik međunarodnog špancir-festa na East Riveru?

Živi bili pa vidjeli.

Damir Kalafatić

Sri, 4-12-2024, 16:57:20

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.