Predsjednik bi konačno 'završio priču o II. svjetskom ratu'!?

Upitan je li istina da bi rado posjetio Bleiburg i odao počast žrtvama, baš kao i to da su Mesićevi SABA-ovci odbili njegov poziv da budu dio te delegacije, Josipović je kazao kako je Bleiburg samo lijepa metafora za niz mjesta stradanja u Drugom svjetskom ratu, ona koje neki zovu i Križni put, mjesta stradanja za koje postoje i povijesni pokazatelji da su puno važnija od Bleiburga.

Ali za ta 'mjesta stradanja' dugih 45 godina nisu postojali, gospodine Josipoviću, ama baš nikakvi povijesni pokazatelji. Jer povijest poratnih zločina bila je privremeno izbrisana, čak i spomen na te zločine bio je kažnjiv, a grobovi preorani, tenkovski rovovi zatrpani, jame neobilježene i rudarska okna debelo zazidana. Sve dok se nije ostvarila ona poznata uzrečica: zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju! Aktualni hrvatski predsjednik koji potječe iz jedne uvjetno rečeno ugledne komunističke obitelji vjerojatno nikad nije pročitao ili čuo za opskurno izvješće Vicka Krstulovića, ministra unutrašnjih poslova ondašnje RH, u kojem među ostalim stoji i slijedeće:

«(...)Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke (valjda talijanske?, nap. a.) vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja. (...)

1. Ogradne zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva kojima je bio omeđen prostor za groblje, na kojima su se odjelito pokopali okupatorski vojnici (Nijemci, Talijani, Mađari i ustaše) treba odstraniti.

2. Vanjska obilježja na pojedinim grobnim humcima (krstove, ploče, konfesijske i sve druge znakove) treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo određeno za groblje bude poravnano.

5. Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor može upotrijebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje ili slične svrhe.

(...) Razumije se da se kod svega toga mora postupati na način, koji će ostaviti nedvojbeni utisak, da ovaj postupak nije nikako akt osvećivanja već je izazvan isključivo imperativom, da se ukloni sve, što bi moglo podsjećati na vremena fašističkog zuluma.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!
Ministar V. Krstulović (vlastoručan potpis), 6. srpnja 1945.g.

I da se podsjetimo, taj komunistički ministar nakon strijeljanja cvijeta dubrovačke inteligencije i svećenika padre Petra Perice, na Daksi u listopadu 1944.g., lakonski je rekao 'opravdavajući' taj zločin: «Bilo kako bilo, ubiti se mora....»

Svejedno, predsjednik Ivo Josipović nastavlja svoju tiradu u jednakom stilu svog prethodnika, hvaleći ratne pobjednike/komunističke osvetnike: «Smatram kako hrvatsko društvo mora konačno završiti Drugi svjetski rat, da to mora učiniti generacija koja jest sudjelovala u Drugom svjetskom ratu. To podrazumijeva punu svijest o onome tko je bio tko u Drugom svjetskom ratu, što znači da su antifašisti, partizani bili oni koji su Hrvatsku i Hrvate stavili na stranu pobjednika. Bilo je i (kao što Mesić kaže: nekih sitnih, sporadičnih?) događaja (nesretnih?) zbog kojih treba žaliti.

Treba žaliti zbog onih ljudi koji su nevini stradali, a treba naravno reći i da su neki, koji bi možda i zaslužili kaznu, stradali bez suda. To je nešto što nije dobro i upravo osviještenje toga, izražavanje žaljenja ne mijenjajući antifašističku poziciju Hrvatske koja je, uostalom zapisana i u Ustavu, znači po meni konačno zatvaranje priče Drugog svjetskog rata i okretanje prema modernim, novim vremenima» - istaknuo je Josipović.

A evo kako su 'antifašisti, partizani' davno prije pokušali zatvoriti Josipovićevu 'priču Drugog svjetskog rata', sramno prešućujući istinu o teškim poratnim zločinima koje su sami počinili.... Pa, pročitajmo što sami antifašisti kažu.....

Slavko Goldstein, 11. studenog 2007.g., kaže slijedeće: «Kada je sredinom sedamdesetih Milan Basta objavio knjigu 'Rat je trajao sedam dana duže', u kojoj je s partizanske strane opisivao te događaje, otvoreno smo se pitali zašto nije rekao što je bilo sa zarobljenicima». Slavka je izgleda progonila njegova savjest pa je otvoreno i pokajnički priznao: «Svi smo znali što je s njima bilo. Kao glavni urednik Stvarnosti, a zatim i Sveučilišne naklade Liber, u dva sam navrata pokušavao probiti zabranu govora o kompleksu (čijem to kompleksu?, nap. a.) Križnog puta, jer sam smatrao da je to dužnost nas izdavača, urednika, pisaca, pa na kraju i nas bivših partizana, ali nije išlo. Postojala je zavjera šutnje, i nema dvojbe da je ona dolazila od Tita osobno.

To potvrđuje i Milovan Đilas u svojim memoarima, kad kaže da mu je Tito govorio kako je ta stvar gotova i kako se o tome više nema što reći. Tom šutnjom samo je produbljena trauma zbog počinjenog zločina.» Jednostavno rečeno....šutjeti se moralo! Još jasniji od vrijednog bibliotekara Slavka Goldsteina u definiranju glavnog krivca, mega-zločinca druga Tita, bio je Slovenac Janez Stanovnik, nakon 'iznenadnog otkrića' Hude Jame, ožujka 2009.g.....

Doduše, i njemu je savjest kao i Goldsteinu imala 'kasno paljenje', tek nakon 64 godine! Dakle, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije, Janez Stanovnik rekao je za '24ur' da je Partizanska vojska bila raspuštena još u ožujku 1945. godine, prije tragičnog pokolja u Barbarinom rovu (Huda Jama!), koji se dogodio između svibnja i rujna 1945.

Eto, tako se Savez boraca Slovenije distancira od zločina, ali, za razliku od Mesićevih SABA-ovaca slovenski antifašisti ga osuđuju. Stav Janeza Stanovnika sasvim je jasan:

«Tito je zapovijedao svim partizanima i komunistima! Ubojstva su se događala pod vodstvom Josipa Broza Tita» - bez ikakva okolišanja i dvoumljenja rekao je Titov bliski ratni drug, Janez Stanovnik za ljubljansko Delo.

Puno toga što je napisano i poznato je, i ponavlja se, ali, ono što posebno 'zabrinjava' to je: kako će predsjednik Josipović 'zatvoriti priču' a sam ne zna ni kad je ta 'priča' počela odnosno ni on a ni hrvatska Vlada ne znaju kad je, kako i gdje je počeo uvjetno rečeno 'Narodno-oslobodilački rat'... (iako to piše u hrvatskom Ustavu)?

Je li to bilo 22. lipnja 1941.g. u jednoj šumi kod Siska ili je 'sve počelo' 27. srpnja iste godine u Srbu odnosno jesu li 'narodni ustanak' digli hrvatski 'antifašistički partizani' ili su to uradili srpski 'antifašistički četnici' Đoke Jovanića; revizija povijesti? Pa, neka se oko točnog datuma barem dogovori s premijerkom Jadrom Kosor čija je Vlada, pod pritiskom već i odobrila iznos od 2.200.000 kuna za obnovu spomenika takozvanom 'Ustanku srpskog naroda Like' .... dok, sramote li za spomenik Oluji nema novca, a nema ga ni za obnovu dva puta po četnicima spaljenog Zrina!

Uostalom, kako po Josipoviću 'zatvoriti priču iz II. svj. rata kad 'drugovi borci, borba još nije završila' (euforično je uskliknula 'europejka' Vesna Pusić u Srbu, 27. srpnja 2009.!).

Glede odlaska na Bleiburg nema nikakve nužde, dovoljno bi bilo i Predsjedniku kao i Mesićevim SABA-ovcima nazočiti predavanju pod veoma znakovitim nazivom: Prikrita grobišta, u srijedu, 16. lipnja 2010. u 20.00 sati, koje organizira Hrvatsko Katoličko dobrotvorno društvo a tema je veoma edukativna: «Izvješće komisije Vlade republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005.-2008.»

Predavanje će se održati u dvorani 'Vijenac' Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, Kaptol 29a u Zagrebu. Autor je Jože Dežman, predsjednik Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta. Na tom predavanju naš bi Predsjednik s ostalim povijesnim 'revizorima' i kripto-povjesničarima mogao čuti puno podataka o mračnim 'povijesnim pokazateljima' nakon Drugog svjetskog rata i o tome kako su partizani doslovno pod zemlju zatvarali to ratno Poglavlje.

Poštovani dr. Jože Dežman, Slovenac, obišao je na stotine stratišta diljem Slovenije, uredno ih označio, snimio, neka od njih i sondirao, procijenio broj pobijenih, pustio i poneku suzu žalosnicu.

I sve je to bilo uzalud, jer u mojoj Hrvatskoj 'još uvijek ima onih koji će reći da su ta, bezbrojna stratišta puka izmišljotina' (parafrazirajući Dwighta Eisenhowera).

Damir Kalafatić