Kako namiriti pljačku Ljubljanske banke?

Približno 130 tisuća hrvatskih štediša 'Stare Ljubljanske banke' dobilo je priliku da se sudski izbore za isplatu ušteđevine, pošto je slovenski Ustavni sud poništio propise koji su tamošnjim sudovima zabranili da sude o zamrznutoj štednji stranih državljana - tvrdi slovenski odvjetnik Pavel Pensa, pravni zastupnik hrvatskih štediša Andra i Alana Perića koji su se izborili za takav preokret.

Ali unatoč tome, odvjetnici iz Hrvatske ne mogu zastupati hrvatske štediše, koji potražuju oko 150 milijuna eura, jer zahvaljujući upravo bezobraznoj blokadi Slovenije nismo u EU i nemamo takav sporazum s EU-Slovenijom; lijepo i dobrosusjedski.

Zbog takvog diskriminirajućeg odnosa prema hrvatskim štedišama, HNB je zabranila ulazak Nove ljubljanske banke u Hrvatsku sve dok ne isplati opljačkane štediše. I sad nakon što je referendum o arbitraži teškom mukom u Sloveniji ipak prošao slijedi novi bezobrazluk iz 'dežele', nova besramna ucjena. «Dok se ne riješi prijepor nekadašnje Ljubljanske banke i njezinih štediša u Hrvatskoj, Slovenija neće pristati na zatvaranje poglavlja o tržišnom natjecanju u pregovorima Hrvatske i Europske unije», kazao je ovih dana veoma rezolutno glasnogovornik slovenskog ministarstva vanjskih poslova Milan Balažic. Dajući obrazloženje te svoje ucjenjivačke izjave dodao je kako je zabrana djelovanja te banke u Hrvatskoj zbog devizne štednje hrvatskih građana upitna i s aspekta poglavlja o slobodnom kretanju kapitala te da će Slovenija pristanak na zatvaranje još jednog poglavlja o tržišnom natjecanju uvjetovati ponovnim radom Ljubljanske banke u Hrvatskoj.

Odgovor je ubrzo stigao od guvernera HNB-a Željka Rohatinskog. On je istaknuo kako HNB neće imati ništa protiv poslovanja Nove ljubljanske banke u Hrvatskoj, ali tek nakon što se pregovorima razriješi pitanje devizne štednje hrvatskih građana. «Takvi su pregovori već održani 2001. i 2002. godine, sukladno ugovoru o sukcesiji. Tada nisu dali rezultate. Kad i ako se ti pregovori uspješno završe, više neće biti nikakve zapreke za dolazak Nove ljubljanske banke na hrvatsko tržište. No Slovenija sada traži puno više», odrješito je rekao Rohatinski gostujući u HTV-ovom Dnevniku. «Objektivno, kad bi HNB sada dao Novoj ljubljanskoj banci odobrenje za rad u Hrvatskoj, to bi dovelo Sloveniju u poziciju da u okviru pregovora o deviznoj štednji nameće rješenja koja jedino njoj idu u prilog. Radi se o izravnom pritisku na hrvatsku Vladu, ali do sada smo imali snage da se odupremo tim pritiscima pa će tako biti i ovaj put», zaključio je guverner Rohatinski.

Međutim, kad bi se mene pitalo odmah bi dozvolio ulazak Nove ljubljanske banke na naše tržište pa bi upriličio i njeno svečano otvaranje negdje u strogom centru Zagreba a vrpcu bi uz fanfare presjekli premijeri 'prijateljskih država', Pahor i Kosor. Time bi Slovenija, valjda, i konačno deblokirala predmetna sporna poglavlja u našem ambicioznom pristupu zemlji-Dembeliji, EU.

E, sad, kad bi Nova LjB bila u operativnoj funkciji barem bi 13.000 davno opljačkanih štediša trebalo podići gotovinske kredite u prosjeku 12.000 Eura po osobi što bi sveukupno iznosilo nešto više od postojećeg duga 'Stare Ljubljanske banke' (150 milijuna Eura)....a kad bi došlo vrijeme prve 'rate' vraćanja kredita, rekli bi našim dragim susjedima: Znate, mi smo se ipak predomislili pa ne želimo ni ući u vašu rasklimanu i financijski bolesnu EU, a glede povrata kredita - «pošto ne pripadamo EU i nemamo nikakav sporazum s vama ni naši krediti 'de iure' ne postoje.» Tako bi 'veoma elegantno' prebili pljačku stare Ljubljanske banke s kreditom bez povrata. Veoma pošteno po uzoru na naše drage susjede.

Damir Kalafatić

PS

Slovenija uporno tvrdi kako se dug Ljubljanske banke treba riješiti kroz 'sukcesiju' bivše države. Međutim, to apsolutno ne odgovara istini, a evo primjera za to. Godine 1987. odlučio sam kupiti automobil Renault 4, koji se tada 'sklapao' u Novom Mestu. Morao sam osobno otići upravo u taj grad, ponijeti potreban novac sa sobom i na 'šalteru' banke (neposredno uz tvornicu) uplatiti odgovarajući iznos u DM izravno na konto kod Ljubljanske banke jer to nisam nikako mogao učiniti bilo gdje u Hrvatskoj. Bilo je to dosta prije raspada bivše države.