Sjetit ćemo se mi 'našeg' Stipe!

Iako već mjesecima uživa blagodati 'zaslužene i masne penzije' vitalni građanin Stipe i dalje ostaje u neku ruku 'predsjednikom u sjeni'.

Kao nagradu za svoj desetogodišnji mandat ('Deset boljih godina') dobio je vilu u Grškovićevoj ulici u kojoj je ustoličio svoj, simbolično rečeno:

«Ured za istraživanje ruda i gubljenje vremena», po funkciji Ured vrlo sličan onome kojeg je dosad vodio na Pantovčaku.

Za njega se ustvari ništa bitno nije promijenilo, zadržao je u našoj 'visokoj politici' mjesto koje je i dosad imao: 'dežurnog' komentatora aktualnih zbivanja s jednakom dozom već standardnih-otrcanih viceva kojima 'naša' televizija kao i većina 'neovisnih medija' daju prioritetni značaj.

Tako i ovih dana a u povodu Josipovićeva 'neproporcionalnog' posjeta grobištima svih žrtava u takozvanoj RS i njegova 'bratimljenja' s Dodikom bivši predsjednik Stipe Mesić otvoreno kaže:

Dodik provodi politiku koja je nastavak Miloševićeve politike i ja mu ne vjerujem ni jednu jedinu riječ!

Za razliku od ratobornog Stipe koji bi u slučaju realizacije prijetećeg odcjepljenja Dodikove 'RS' čak i vojnom silom udario po posavskom Koridoru, anemični i miroljubivi Ivo Josipović je, naime, u Derventi dao uobičajene, kurtoazne izjave u duhu protokola 'mir i dobro', i istaknuo da podupire perspektivnu suradnju s 'Republikom Srpskom'; no u jednoj je prilici rekao kako 'nema razloga ne vjerovati Miloradu Dodiku'.

Iako je svoga nasljednika za prvih sto dana njegove vladavine nagradio ocjenom veoma dobar, Mesić je izjavio da su njegove procjene glede BiH bitno drugačije, a dodao je, komentirajući Josipovićeve isprike koje je tamo izrekao, kako 'nema smisla svaki se dan nekome ispričavati'.

Dakle, za razliku od Josipovića-mogli bi zaključiti kako-Mesić smatra hrvatsku politiku prema BiH ispravnom i ispriku drži besmislenom, jer istini za volju treba priznati da je i takozvana Republika Srpska sastavni dio 'monolitne i nedjeljive' Bosne i Hercegovine.... itekako radikalno podijeljene prema Daytonu ali ne i po Tuđmanu.

Iz toga bi se moglo zaključiti slijedeće:

Mesić se zbog te politike navodno i razišao s Tuđmanom (godinu dana nakon primirja s Muslimanima, i to 1994. g. kada je s Jožom Manolićem pokušao izvršiti državni udar u Saboru!?) ali se kroz deset godina svog mandata nikad nije ispričao za tu krivu politiku prema BiH koja je, po nedavnoj izjavi Josipovića u BiH-Parlamentu, bila pogrješna i dovela do velikih stradanja sva tri konstitutivna naroda, Srba, Hrvata i Muslimana.

Nije li to apsurd nad apsurdima tim više što je Mesić u to ratno vrijeme obnašao dužnosti kako premijera tako i predsjednika hrvatskog državnog Sabora od 1992.g.!?

Uostalom, Mesić drži da je glede isprika sasvim dovoljno napravio jer: 'ja sam se ispričao u izraelskom Knessetu i Beogradu', zaboravivši pritom kako se je indirektno 'ispričao' i Crnogorcima svojedobno izjavivši kako s njima nikad ratovali nismo.

U jednom Mesić ipak ima pravo a to je da Dodiku ni riječi ne treba vjerovati, a evo i primjera:

Na Plehanu, desetak kilometara istočno od (pretežno hrvatske) Dervente franjevci su još u srednjem vijeku imali crkvu sv. Marka. Od 1563. godine, kada su Turci zauzeli Bosansku Posavinu i porušili crkvu, franjevci i dalje ostaju prisutni u tom kraju te stoljećima okupljaju vjernike na plehanskom srednjovjekovnom groblju. Kako turske vlasti nisu dopuštale gradnju novih kršćanskih objekata, samostan i crkva na Plehanu sagrađeni su tek u drugoj polovini 19. stoljeća.

Ali dođoše i neki novi, bradati Turci, u svom zločinačkom naumu mnogo temeljitiji od osmanlijskih zulumćara.

Samostan Plehan, koji je ujedno bio i sjedište istoimene župe s blizu 8000 vjernika (danas ih se vratilo tek par stotina hrabrih!), do temelja je porušen u proteklom ratu, bolje reći u srbo-četničkom orgijanju.

Nakon upornih topovskih napada, ispaljenih 3.000 projektila i avionskih raketiranja crkve i samostana, u srpnju mjesecu 1992. godine srpska vojska je u veliku samostansku crkvu uvezla kamion eksploziva i digla je u zrak.

Od eksplozije ne samo da je razorena crkva sv. Marka nego je porušen i samostan, jedan od najljepših u Bosni.

Plehan je danas u takozvanoj Republici Srpskoj, i povratak plehanskog puka i franjevaca je izrazito spor. Neuspjeli pokušaj povratka 24. travnja 1997., kada su skupine katolika kamenovane, a kardinal Vinko Puljić bio zatočen u Derventi, nije pokolebao prognane bosanske Hrvate i franjevce da 23. studenoga 2001. počnu s gradnjom nove župne crkve sv. Marka na Plehanu.

Do danas samostan nije obnovljen a njegovu obnovu kao i obnovu kuća rijetkih povratnika u Dodikovu 'RS' financira RH iako se jako dobro zna tko je te kuće popalio.

Damir Kalafatić