Trijumf "crvenila"
U naslovu jednog našeg portala može se pročitati i ova antifašističko-revolucionarna rečenica: Odbijen ekstremistički izazov Milana Bandića!
Pa, pročitajmo i dalje:
«Pobjeda Ive Josipovića označava ovaj trenutak kao trenutak dramatičnih političkih promjena u Hrvatskoj nabolje. Sanaderovim odlaskom raskrinkan je koruptivni sistem kojem sad slijedi demontaža, a demokracija je obranjena od ekstremističkog izazova Milana Bandića», komentar je jednog od naših brojnih politologa na rezultate predsjedničkih izbora.
Podsjeća me to na riječi Ante Josipovića, oca današnjeg laureata, izgovorene negdje 1971.g.:
«Hrvatski nacionalizam (čitaj: Bandićev ekstremizam!) ponovno diže glavu; sve to treba preorati i zatrti im sjeme!»
I nastavlja dalje naš eminentni politolog:
«Bandić je svojom izrazito negativnom kampanjom i ulaskom u politički ekstremizam pomogao Josipoviću da postane treći hrvatski predsjednik.
To je mobiliziralo birače - što se najbolje vidi na primjeru Zagreba - da glasaju protiv Bandića, za Josipovića. Očekuje se da će kohabitacija SDP-ove većine u Skupštini Zagreba i gradonačelnika Bandića biti iznimno teška te da ne treba isključiti mogućnost da će se referendumom pokušati preispitati povjerenje birača u Bandića to jest izazvati njegovu prijevremenu smjenu. Ujedno, očekuje se i konačno preispitivanje statusa zagrebačkog ogranka SDP-a u kojemu je Bandić deset godina autoritarno vladao».
I konačno otvoreni poziv tog politologa «crvenima» na politički linč:
«SDP ima obvezu to raščistiti i pozvati na odgovornost sve one koji podržavaju (ekstremistu) Bandića kao kandidata koji nema veze sa socijaldemokracijom. Bandić je zaštitnik krupnog kapitala i moćnih interesnih grupa, a ne malog čovjeka.»
Drugim riječima Bandić je nitko i ništa; tako zaključuje taj umni politolog indirektno pozivajući na obračun s 'ekstremistima' tipa Bandić…ili i inim SDP-otpadnicima tipa Ljubo Jurčić ili Ivica Pančić!?
Taj, eto, primitivni Hercegovac Milan Bandić deset je godina uspješno vukao za nos neo-komunističko glembajevsku elitu grada Zagreba a da mu se pošteni i pravedni socijaldemokrati na čelu sa Zoranom Milanovićem i prof. dr.sci. Ivom Josipovićem i dr., nisu mogli, nisu znali a nisu niti htjeli suprotstaviti.
A lojalni građani Zagreba u dva maha dali su mu puno povjerenje…dok danas većina njih osuše po njemu drvlje i kamenje. Nije li to čista farizejština a ne socijaldemokracija ili još bolje: goli politički karijerizam kameleonske prilagodbe!
Ne znam u čemu se je sastojao ekstremizam Milana Bandića, pa, nije valjda u tome što je tijekom kampanje upitao svog suparnika odakle mu četiri-pet stanova u Zagrebu, kolike su mu pozamašne tantijeme i kako je to uspio posmrtnu pomoć zagrebačke sirotinje pretvoriti u 'ovozemaljsku'?
Pa, nije valjda Ivo Josipović predstavnik sirotinje koja u podne na tržnici čeprka po odbačenim ostacima voća i povrća ili traži plastične flaše po kontejnerima za smeće, ta, njegov osobni standard uveliko je iznad standarda malog čovjeka s kojim je 'ekstremista' Bandić bio svaki dan svog 'autoritarnog vladanja' u Zagrebu, od Pešćenice do Kozari-boka!
Za feštu prigodom proslave izborne pobjede «crveni» rekoše da je ta pobjeda pravi festival SDP- demokracije, a iz onoga što smo u pobjedničkom stožeru vidjeli moglo bih se reći da je to bio pravi karneval demokracije:
Da bi pokazali svoj politički ekstremizam, slaveći pobjedu Ive Josipovića, odjenuše se neke ugledne SDP- dame od glave do pete u crveno pokazujući otvoreno svoju opredijeljenost. Vojko Obersnel, s kričavo crvenom kravatom oko vrata, opijen pobjedom kazao je:
Moja crvena Rijeka je 72,6% glasova dala našem Ivi!?
Dodajmo k tome da je crvena Rijeka za Novu godinu uživala u koncertu četnikoidnog Bajage zajedno s beogradskim Instruktorima!
Nije trebalo dugo čekati kako će to novi Predsjednik započeti s ostvarenjem svojih obećanja glede pravde i poštenja:
Agnostik Ivo Josipović svoj prvi intervju za medije 'podario' je talijanskom listu 'Corriere della Sera' u kojem ističe:
«Bude li Beograd poštovao naše uvjete i dao nam podatke o nestalim osobama (koje i tako više nisu na životu!, nap.a.), pokrenuo procese protiv ratnih zločinaca (ovdje on misli jedino na Mladića i Hadžića, nap.a.) i vratio nam pokradeno kulturno blago, držim da bi bilo nepotrebno nastaviti s procesom protiv Srbije za genocid!»
Drugim riječima i mi ćemo povući našu tužbu!
A upitan glede kontra-tužbe Srbije dodaje:
«Morat ćemo se braniti od optužbe. U Hrvatskoj je bilo ratnih zločina, ali nije bilo genocida.
Ja ću pokušati (ne i insistirati?, nap.a.) pregovarati s Beogradom kako bi oni (bili pošteni pa-, nap.a.) ispunili naše zahtjeve, odnosno dali nam (barem!, nap.a.) informacije o nestalim osobama, procesuirali ratne zločince i vratili pokradenu kulturnu imovinu.»
Da nije komično bilo bi uistinu tragično!
Uostalom, zar nije tragično, ukradeno blago od prije 18 godina a do danas nevraćeno i procesuiranje navedenim ratnim zločincima koje Srbija skriva više od desetljeća, uspoređivati s počinjenom divljačkom agresijom, razaranjem gradova i sela, etničkim čišćenjem i genocidom počinjenim na hrvatskom tlu i tlu takozvane 'Republike Srpske' Milorada Dodika.
Zar nije smiješno i politički neodgovorno da jedan stručnjak kaznenog prava, čak i doktor pravnih znanosti, ne traži pravdu za glavnog nalogodavca i stratega JNA-agresije, Veljka Kadijevića? Dodamo li tome da ni jednom riječju u tom intervjuu nije spomenuta ratna šteta tijekom srbo-četničke agresije čiji je iznos skoro ravan današnjem vanjskom dugu RH (35,1 milijardi Eura i to bez šteta počinjenih na infrastrukturi!)?
A koliko je iluzorno očekivati spremnost Srbije za uhićenjem i procesuiranjem mega-zločinca Ratka Mladića, odgovornog za zločin u Škabrnji i rušenje brane Peruča, najbolje svjedoči i nedavna ostavka srpskog koordinatora Akcionog tima za lociranje i hapšenje haških optuženika. Rasim Ljajić podnio je, koncem prosinca, premijeru Mirku Cvetkoviću neopozivu ostavku na to mjesto i članstvo u timu. Ljajić je već krajem rujna i najavio da će podnijeti ostavku ako Ratko Mladić ne bude uhapšen do kraja godine; ta prazna obećanja pratimo već godinama a prati ih i Srbima dobrostivi haaški Tribunal!
Nema nikakve sumnje da je Rasim Ljajić dao ostavku osjetivši da su politički razlozi ti koji ne dozvoljavaju Mladićevo izručenje Haagu a oni dolaze sa samog vrha licemjerne srbijanske vlasti!
Eto, to je samo jedan primjer kakva je to pravDA za koju će se novi Predsjednik zdušno boriti; politika u dlaku jednaka njegovu prethodniku i uzoru, Stipi Mesiću!
Kao građanin ove zemlje, kao član jedne većinske katoličke zajednice u ovoj zemlji pitam se gdje su glasovi vjernika a gdje dragovoljaca i branitelja našeg Domovinskog rata; ta nije ih valjda pošteni Branko Hrvatin negdje zametnuo?
Jedino što mi ostaje to su riječi dr. Ružice Ćavar, predsjednice Hrvatskog pokreta za životi i obitelj, parafraziram:
«Budući da se ovim imenovanjem predsjednika RH-od strane takozvanih moćnika-nastavlja daljnji kontinuitet destrukcije RH, koja je započeta promjenom vlasti 3. siječnja 2000. godine i budući da nemamo nikakve parlamentarne stranke koja bi štitila interese hrvatske države i hrvatskoga naroda, koji je već, kao pojam (pojam naroda!), prema nastupnom govoru novoga predsjednika, a i u prethodnim govorima predsjednice Vlade Jadranke Kosor, potpuno nestao iz Republike Hrvatske, a ostali su samo neki nedefinirani građani, nama, Hrvaticama i Hrvatima, i svim poštenim građanima, čiji su sinovi i kćeri, kao i naši preci ginuli stoljećima u obrani hrvatske domovine, ne preostaje ništa drugo nego da zbijemo svoje redove, čuvamo svoju vjeru, svoj moralni i nacionalni identitet, činimo svako dobro jedni prema drugima i za svoju Domovinu i ne damo se više nikada manipulirati od strane onih koji nam ne žele dobro. Budimo strpljivi, ako još moramo trpjeti tiraniju nasilja i nepravde, vjerujmo da je, u krajnjoj liniji, sve u Božjim rukama, te da će, ako budemo ustrajni u molitvi i životu po Božjim zapovijedima, sigurno doći vrijeme naše slobode.»
Tako nam Bog pomogao!
Damir Kalafatić