Politikantstvo don Ivana Grubišića

 

Svaki državnički posjet Predsjednika jedne države drugoj državi neizbježno nosi pečat politike pa tako i ovaj četvrti po redu Mesićev posjet Izraelu; ovaj put u pratnji ni manje ni više nego katoličkog svećenika, don Ivana Grubišića.

Poznat po svom verbalnom miješanju u svakodnevnu politiku, don Ivan Grubišić otputovao je s Predsjednikom RH u Jeruzalem, gdje je izraelskom predsjedniku i nobelovcu Shimonu Peresu u njegovoj rezidenciji uručio godišnje priznanje «Osoba dijaloga-osoba godine». To veeeeliko priznanje dodjeljuje nevladina «Akademska udruga» iz Splita. Moto te udruge zvuči veoma humano, «Čovjek nadasve», a predsjeda joj upravo (Akademik?) don Ivan Grubišić.

A ta - koje li samo titule - «Akademska udruga», broji vjerojatno tek dvoje ljudi, don Ivana Grubišića i gospođu Mirjanu Nazor, profesoricu psihologije iz Splita. Iako je bio predviđen Mesićev (državno-politički?) posjet i 'palestinskoj strani' do njega nije došlo zbog oštrog protivljenja 'izraelske strane' pa se iz te opstrukcije može dobro razaznati spremnost Shimona Peresa (-Grubišićeve «osobe godine»-) da potvrdi primljeno priznanje «osobe dijaloga»!

Interesantno je spomenuti da je prije ovog posjeta Mesića Izraelu, 6. listopada 2009., u dnevniku 'Jerusalem Post' objavljen članak («Croatian NGO plans monument to Nazi collaborator Ante Pavelic») vezano uz sulude najave HUP-a (marginalnog Hrvatskog uljudbenog pokreta) odnosno njegova predsjednika, kontroverznog Tomislava Draguna, kako će u Zagrebu podignuti spomenik Anti Paveliću.

Prema Dragunu postoji mogućnost čak i 'studijskog putovanja' na Ravnu Goru radi proučavanja spomenika Draži Mihailoviću, podignutog u Srbiji.

Ta, bez sumnje, provokativna najava podizanja spomenika Anti Paveliću zainteresirala je i novinara 'Jerusalem Posta' komu je to bilo više nego dovoljno da po tko zna koji put kao povijesnu 'činjenicu' ponovi staru poznatu jugo-komunističku priču o hrvatskim fašistima, koji su za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj pobili 700 000 ljudi - bez imalo ograđivanja ili želje za otkrivanjem i razjašnjavanjem cjelokupne komplicirane istine o položaju Hrvatske za vrijeme i nakon rata (vidi HKV, od 20. listopada og.).

Na sporni članak 'Jerusalem Posta' nemušto je reagirala i hrvatska veleposlanica u Tel Avivu Marica Matković, no u svome se pismu ograničila samo na negiranje veze između tadašnje NDH i samostalne Hrvatske, ali ne i na negiranje iskonstruiranog broja od 700 000 pobijenih od strane hrvatskih fašista u RH, što je sramotan propust.

Eto, promislili smo kako će predsjednik države Stjepan Mesić, inače poznat po tome što 'nema dlake na jeziku', opovrgnuti ove besramne laži napisane, ne samo u 'Jerusalem Postu', nego i u dokumentima Zuroffova centra 'Simon Wiesenthal' u kojima se navodi broj od 650 000 jasenovačkih žrtava, odnosno 600 000 prema popisu 'Jasenovac Researsch Institut'-a u New Yorku.

Ne, ne, ni govora, nije Mesić došao u Izrael da bi se suprotstavio tim ordinarnim lažima!

Nasuprot tome, da bi pokazao svoje antifašističko pokajanje, mora i ovom prigodom prionuti uz licemjerne, apologetske demantije i samookrivljujuće 'mea culpe'; samo što ne reče (-ono što i misli) kako je prije njegova demokratskog preporoda Tuđmanova Hrvatska skoro pa postala fotokopijom bivše fašističke Hrvatske iz Drugog svjetskog rata. Konačno, i Ante Pavelić je imao brojne muslimane za ministre u svojoj vladi, a veliki broj Hrvata židovskog podrijetla služili su kao visoko rangirani časnici-generali u ustaškim vojnim postrojbama.

No, kakvo je stanje s demokracijom, međuetničkom tolerancijom i suživotom Palestinaca i Židova na Bliskom Istoku?

Tko je taj po don Ivanu Grubišiću «čovjek nadasve», nobelovac Shimon Peres?

- Pa, on je otac prvog ilegalnog izraelskog naselja Kedumim na palestinskoj Zapadnoj obali.

- Shimon Peres je 'idejni otac' (miroljubive, obrambene?) izraelske nuklearne bombe!

- On je jedan od glavnih pokretača rata iz 1956.g….

Shimon Peres je godinama negirao postojanje palestinskog naroda a danas stoji na čelu države koja provodi 42-godišnju okupaciju i kontinuiranu kolonizaciju tuđega, palestinskog teritorija. Shimon Peres je uvelike odgovoran za nastavak sukoba s Palestincima, za destrukciju izraelskog mirovnog pokreta, za jačanje ekstremnog 'Likuda' i njegovo održanje na vlasti, te svojedobnu potporu i pomoć Arielu Sharonu, zvanom buldožer, poznatom nalogodavcu, među ostalim, i ratnog zločina počinjenog u Sabri i Shatili.

Prisjetimo se te 1982.g. iz vremena izraelsko-libanonskog rata:

U palestinske logore Sabra i Shatila, koje su izraelske snage držale u okruženju, pušteno je 300 naoružanih falangista pod zapovijedanjem bliskog Gemayelovog suradnika Eliea Hobeike sa zadaćom hvatanja preostalih boraca PLO-a, za koje se pretpostavljalo da se kriju među izbjeglicama. Međutim, falangisti su počinili masovne egzekucije palestinskih civila-izbjeglica u kojima je tijekom dva dana bez ikakvog suđenja ubijeno više od tri tisuće Palestinaca; samo zato jer su bili Palestinci!

Danas Shimon Peres smatra da Izrael ne treba evakuirati sva ilegalno izgrađena naselja na Zapadnoj Obali i povući se iz Istočnog Jeruzalema, a protivi se i povratku palestinskih izbjeglica u Izrael. Država kojoj je Peres na čelu, pače, gradi čak i nova ilegalna naselja i getovski Zid na Zapadnoj Obali, uz teške oblike kršenja osnovnih ljudskih prava itd.

Nije li to pravi aparthejd na izraelski način?

Eto, takvom čovjeku odličje «čovjeka nadasve» dodjeljuje don Ivan Grubišić!

Ako sve navedeno nije baš i savršena istina, istina je to da se jedan katolički svećenik tim svojim činom itekako miješa, zajedno sa svojim nadobudnim mentorom, tamo gdje mu nikako nije mjesto: u svjetsku politiku!

Ovim ishitrenim priznanjem koje je dodijelio Peresu, don Ivan Grubišić je udario šamar svim istinskim mirovnim aktivistima, onima u Izraelu, kao i onim Palestincima koji se bore za mir ali i golu životnu egzistenciju.

Povrijedio je don Ivan sve žrtve cionističkog režima, kako one palestinske, koje su daleko brojnije, tako i izraelske (omjer je uvijek 100 : 1), koje također nepotrebno ginu i žive u nesigurnosti i stalnom strahu zbog militantne politike svojih političara, kako ekstremnog islamističkog Hamasa tako i jednakog mu izraelskog Likuda.

Nadalje, don Ivan Grubišić je ovim simboličnim činom popljuvao i jeruzalemske kršćane koje cionističke vlasti nastoje ukloniti iz okupiranog i anektiranog Istočnog Jeruzalema na temelju njihove etničke i vjerske pripadnosti; nije li to rasizam na izraelski način?

Uz sve to, Grubišić je opalio šamar i mogućnosti postizanja mira jer odaje (doduše bezvrijedno, nap. a.) priznanje 'idejnom ocu' najveće latentne prijetnje svjetskom miru: izraelskog nuklearnog naoružanja - zasad jedinog na Bliskom istoku.

Je li to dostojno jednog svećenika, sluge Božjeg?

Upravo je bizarno da jedan svećenik ispred svoje, eto, nevladine Udruge dijeli (vlastito) priznanje visoko rangiranom političaru jedne strane vlade. Doduše, danas može svatko u Hrvatskoj osnovati nekakvu nevladinu udrugu i dodjeljivati izmišljene nagrade.

Damir Kalafatić

{mxc}