Gluh(p)i telefon

Bilo je to prije godinu dana:

«Američki vozači prvi put plaćaju benzin u prosjeku više od četiri dolara po galonu (3.8 litara), objavio je u nedjelju američki autoklub AA.

Nacionalna prosječna cijena benzina 'regular' tijekom noći narasla je s 3,988 na 4,005 dolara za galon odnosno 4,8 kuna za litru» ('Lider', dat.: 8. kolovoz 2008.g.; dakle, bilo je to u ono vrijeme kad je cijena barela nafte u New Yorku iznosila 140 dolara a danas je oko 65 dolara po barelu!).

Dana desetog lipnja ove godine partneri INA (ca. 44 % vlasništva tvrtke) i MOL (ca. 48 % vlasništva) izabrali su novi nadzorni odbor, a evo kako:

Glavna skupština INA-e, na kojoj je bilo 92,1 posto ukupnog broja glasova, prihvatila je razrješenje Ivana Šukera, Damira Polančeca, Tomislava Ivića i Đure Dečaka s dužnosti članova Nadzornog odbora INA-e, a MOL je s funkcije članova Nadzornog odbora opozvao svoja dva člana.

Ne bi želio poštene ljude povrijediti ali pretpostavljam da poznati nogometni trener Tomislav Ivić trenira malonogometnu momčad hrvatsko-ugarske kompanije MOL/INA a predsjednik Lovačkog saveza (pričuvni general) Đuro Dečak valjda za članove Uprave i Nadzornog odbora organizira zajednički hrvatsko-ugarski lov na visoku divljač!?

Za nove članove Nadzornog odbora INA-e na mandat od četiri godine izabrani su Damir Polančec, Tomislav Ivić, Vesna Orlandini i još čak pet MOL-ovaca?

Za predsjednika NO-a izabran je Damir Polančec, a za potpredsjednika jedan predstavnik MOL-a. Novi predsjednik uprave postao je Mađar, Laszlo Geszti koji je s trona skinuo Tomislava Dragičevića!

Iz navedenog je sasvim razvidno da je potpredsjednik Vlade RH, Damir Polančec u nekakvoj funkciji 'anđela čuvara INA-inog poštenog i uspješnog poslovanja'. Uza sve to nije prošlo dugo vremena(do sredine kolovoza ove godine) da Laszlo Gezsti pokaže svoje ugarske mišiće: povećanje cijene od pedeset lipa po litri goriva, čak i onog ribarsko-ratarskog plavog dizela; a nije o tome savjetovao čak ni 'Regulatora'!?

Ne čuje se više pozivanje na 'kretanje cijena naftnih derivata na tržištu Mediterana'; ta, kako i bi kad se cijena barela nafte u zadnje vrijeme 'vrti' oko 65 dolara na tržištima od New Yorka preko Londona pa sve do Mediterana-do 'veletržnice' u Genovi. A nove, povećane cijene goriva na crpkama dostižu visinu onih kada je barel nafte bio 140 dolara, i više…

Da, da, sada je u pitanju neprikosnoveni 'automatski Pravilnik' čija pravila više nitko od potrošača ne razumije; 'upravljačke mehanizme' kao i tajnoviti Ugovor između MOL-a i INA-e ne shvaća ni naš inače pametni Predsjednik. I ne samo on, ovim enormnim i neopravdanim skokom cijena zatečena je i naša rezolutna premijerka koja tobože oštro prijeti: «Smijenit ćemo sve hrvatske članove Uprave i izvršne direktore ako neće voditi računa o nacionalnim interesima»….zbog neusklađene komunikacije (gluhog telefona). Ali, što je od svega najsmješnije, zatečen je i predsjednik Nadzornog odbora proizvođača naftnih derivata, Damir Polančec, jer njega Laszlo Geszti ništa nije pitao. Dakle, bahati Mađar po riječima Polančeca, bez da ikog išta pita sam je uzeo telefon u ruku i dojavio svim benzinskim crpkama u Hrvatskoj da povećaju cijene za pedeset lipa.

Vjerojatno je, kao obični potrošač goriva, Polančec tog jutra pošao na svoju INA 'pumpu natankati gorivo' i tek onda, pukim slučajem opazio nove cijene, nazvao Laszla i upitao ga zna li on što radi, a Mađar mu valjda odbrusio: «Nem tudom» (ne znam)! E, za takvu invalidnu komunikaciju narod lijepo kaže: «ne zna im desnica što radi ljevica!»

Jedino što se pouzdano zna, zna se tko plaća ove loše veze gluh(p)ih telefona, a zna se i to da gospodinu Laszlu Gezsti-u nije ni na kraj pameti vratiti cijene kakve su bile unatoč očito 'glupom nesporazumu'; o tome nitko ni riječi!

Ali i nije problem samo u tome, problem je daleko veći a sastoji se u činjenici da je INA dužna državi Hrvatskoj nevjerojatnih 1,980.000.000 kunića. Figurativno rečeno tvrtka pod ingerencijom i nadzorom države duguje vlastitoj državi skoro dvije milijarde kuna.

Što je to što INA duguje državi?

Pa, uzmimo prosječnu cijenu benzina od 8 kuna; u toj cijeni sirovina-nafta čini tek nekih 25 posto ili dvije kune a sve ostalo su razni nameti: trošarina, Hrvatske ceste, Hrvatske auto-ceste, Državna agencija za obvezne zalihe, Prihod države iz suvlasničkog odnosa INA/MOL, i na to sve još 23 % PDV-a; sve to skupa smo mi, potrošači, promptno platili, i to u gotovini, na benzinskim crpkama jer nam INA ne da gorivo 'na vjeresiju'.

I ne smetnimo s uma da Hrvatska koristi skoro trećinu ukupnih potreba sirove nafte s vlastitih naftnih polja…koju ne kupuje na 'veletržnici' u Genovi!

Dakle, INA duguje državi ono što smo mi već davno 'u kešu' platili a INA taj već uplaćeni novac ne prosljeđuje svojoj vlastitoj državi-svom vlasniku; uistinu bizarno. Ali ne samo da je to bizarno nego se taj ogroman dug bez daljnjega može nazvati ako ne pljačkom onda barem otimačinom u kojoj, apsurda li, državna tvrtka otima prihod državi a država kao nadzorni organ sama nije u stanju 'stati na rep' otimačima.

I za daleko, daleko manje iznose duga otišla su u stečaj brojna hrvatska poduzeća a mnogi su odgovorni pojedinci završili, ili bi barem trebali završiti, 's onu stranu brave'(general Zagorec je zbog otimačine nikad viđenih Nobilo/Petračevih dragulja-vrijednih 5 milijuna dolara-već u zatvoru, osuđen na sedam godina zbog…..duga prema državi!).

Gubitak u poslovanju tvrtke zasigurno je daleko veći od ovog neshvatljivog, ali i vidljivog duga prema državi. Hoće li stoga INA poput države 'posegnuti' za rebalansom svog budžeta i gdje će pronaći izvore prihoda kako bi zakrpala svoje velike budžetske rupe….ili će netko završiti na sudu zbog toga?

U jedno treba biti siguran:

Na kraju te otužne 'gospodarske balade' sav teret lošeg poslovanja pasti će na leđa 'malih ljudi' kojima je sudbinom postalo plaćati propuste 'velikih menedžera'….pasti će na leđa, a koga bi drugo doli nas-krajnjih potrošača!

Eto, to je onda, ili to će onda biti prava haračINA!

Pa, upitajmo se što bi bilo da mi, krajnji potrošači(uključivo i najredovitije platiše-umirovljenike) ne platimo na vrijeme račune za potrošenu struju HEP-u, telefonske račune Tele-komu, potrošeni plin Plinari, potrošnju vode gradskom Vodovodu, odvoz smeća Komunalcu, itd.?

Odgovor je veoma jednostavan: bez ikakve opomene bili bi jednostavno isključeni 'iz mreže'….i predani sucu za prekršaje.

Hoće li INA u stečaj jer njezin ionako golemi dug prema državi pokazuje trend rasta iz mjeseca u mjesec?

Najekonomičnije bi bilo prodati INA-u 'stranom partneru' zajedno s nesposobnom(?) upravom i pasivnim nadzornim odborom a za dobiveni novac država bi namirila svoj dug od dvije milijarde kuna i još bi, eventualno, mogla uvoziti gotove naftne derivate iz primjerice Amerike, zatim iz Mesiću prijateljskih zemalja: Libije, Katara ili Arapskih emirata….jer tamo je nafta jeftinija od vode! Ne bi bilo nikakvo čudo da već sutra bude moguća i kompenzacija nafte za vodu kojom Hrvatska itekako obiluje!

Ili, u Nadzorni odbor umjesto(pocrvenjelog od stida?) Damira Polančeca za predsjednicu izabrati gospođu Vesnu Balenović kojoj je naš ugledni gospodarstvenik Slavko Linić još davne, 2001.godine 'dao nogu' jer je o 'poslovanju' tvrtke previše pričala pa je danas, eto, od milja zovemo tek zviždačicom!

Ako ništa drugo njenim izborom izbjegli bi barem veliko zlo koje zovemo 'sukobom interesa'(bolje bi bilo reći: usklađivanje interesa Uprave i Nadzora).

Post scriptum:

INA nudi nekakvu 'socijalnu politiku' glede cijena a ta politika se sastoji u tome da gorivo na crpkama sporednih cesta bude jeftinije od onoga koje se toči na autocestama; i to je Vladi prihvatljiv prijedlog. Dakle, INA nudi figurativno rečeno 'toplu vodu', jer takva politika se već desetljećima primjenjuje na europskim prometnicama. Ostaje samo pitanje hoće li autokratski predsjednik Uprave, Laszlo Geszti povećati cijene goriva na crpkama uz autocestu za daljnjih pedeset lipa a na sporednim zadržati sadašnju cijenu kako bi i formalno udovoljio toj 'socijalnoj politici'; da nije tragično bilo bi smiješno.

Ali ima još nešto veoma važno:

Velika većina benzinskih crpki u Europi, i u svijetu, u privatnim je rukama a privatni gazde itekako vode računa o zadovoljstvu svojih komitenata dok s druge strane pomno paze na redovito plaćanje računa dobavljaču jer im u protivnom vrlo brzo slijedi neminovni i nemilosrdni 'ključ u bravu', stečaj (bankrot)!

Damir Kalafatić

{mxc}