Recesija u državi posljedica je lošeg gospodarenja upravo 'državnih menedžera'

Gornjem naslovu trebalo bi dodati 'kriminalno' lošeg gospodarenja upravo najvećih državnih tvrtki, čiji enormni gubitak očajna i nesposobna država pokriva ad-hoc 'kriznim porezom' na teret drugih djelatnika ali i ekonomski najugroženije 'kaste' ove zemlje: umirovljenika.

Uzmimo za primjer neke tobože 'najjače' hrvatske tvrtke…

INA

Pročitajmo samo što kaže bivši predsjednik uprave ove tvrtke koji je unatoč gubicima u prošloj godini zadržao plaću 'dobitnog' menedžera u iznosu od 61.000 kuna na mjesec(dvadesetak dobrih, neoporezivih mirovina od 3.000 kuna):

«Ako se promatra ukupno poslovanje, INA Grupa je u 2008. godini, eto, 'ostvarila' 1,09 milijardi kuna gubitka, dok je u 2007. godini ostvareno 869 milijuna kuna neto dobiti. Gubitak će se pokriti iz pričuvne dobiti(!?).

Gubitak plinskog biznisa (prekinutog poslovanja) iznosi 1,45 milijarde kuna i veći je u odnosu na prethodnu godinu za 1,04 milijardi kuna. INA je u 2008. godini za 11 posto povećala ukupne prihode od prodaje u odnosu na 2007., na iznos od 28,8 milijardi kuna, no nepovoljne okolnosti poslovanja tijekom godine, a pogotovo u posljednjem kvartalu, negativno su utjecale na ukupan rezultat poslovanja»

Tako naime stoji u prilično neuvjerljivom komentaru bivšeg predsjednika Uprave Ine.

Za one koji možda ne razumiju nelogični izraz 'ostvarenje gubitka' u prijevodu znači ' golema financijska šteta'. Pa, upitajmo tog gospodina, doktora scientiae, koje su to 'nepovoljne okolnosti' ako INA redovno, svaka dva tjedna prema ekskluzivnom 'tržišnom zakonu' striktno usklađuje cijene energenata prema cijenama sirovine na takozvanom 'Mediteranskom tržištu'?

Ili, koliki bi tek 'gubitak plinskog biznisa' bio da smo protekle zime imali redovito snabdijevanje plinom iz Rusije? Ili kupnjom 'vlastitog' plina s platformi Ivana, Marica, Ika, Ida, Katarina, ali u Italiji, po skromno rečeno dvostruko višoj cijeni? Dakle, ili je Upravitelj potpuno nesposoban, ili su im računala zajedno s Nadzornim odborom u 'remontu'.

Ili možda prodaju energente svjesni gubitka kojeg će na kraju 'netko drugi' pokriti, a menedžerske plaće ni ne promišljaju adekvatno 'uskladiti' sa stanjem gubitaka u poslovanju?

Je li INA država u državi?

U neku ruku i jača je od države kad njen predsjednik Uprave ima plaću s dodacima skoro pa jednaku zbroju plaća Predsjednika države, Vlade i Sabora zajedno!

Idemo dalje do državne tvrtke HEP, odnosno Hrvatske elektro-privrede. Pročitajmo što o tom gubitašu ovih vrućih dana pišu naše novine. Razloga za smjenu predsjednika Uprave HEP-a je jako puno, no najveći je njegovo aktivno sudjelovanje u sklapanju veoma štetnih ugovora kojim je HEP (država) oštećen za 1,4 milijarde kuna. Predsjednik uprave je u ime HEP-a, naime, (sasvim bespotrebnim) dugoročnim ugovorom/ima kupovao struju na međunarodnom tržištu po 83 eura, u trenutku kada je bila najskuplja. Ludo? Onda su viškovi tijekom trajanja ugovora istovremeno prodavani po znatno nižoj cijeni onima od kojih je skupa struja kupovana. Je li to pljačka državne imovine, možda je u pitanju i korupcija, ili mito?

Hoće li stoga predsjednik Uprave HEP-a biti pritvoren jer je svoju državu 'opelješio' za enormne 1,4 milijarde kuna? Ne, neće, ni govora, najavljena smjena predsjednika Uprave HEP-a trebala bi poslužiti tek kao posljednje upozorenje svim drugim direktorima javnih poduzeća da 'ne rade gluposti' poput njega. Veoma poučno. Nakon što ih je 'Uskok' «pročešljao», u HEP-u su, izgleda, konačno došli pameti te ipak odlučili srezati plaće i primanja za čak 115 'menedžera-gubitnika' koliko ih HEP ima. Lijepo je to upozorenje, ali tko će-osim potrošača-podmiriti nastalu štetu?

Pa, zna se!

Državna tvrtka HŽ, ili Hrvatske uistinu, nagibne željeznice

Porezni obveznici uključivo i umirovljenici financiraju gubitke Hrvatske željeznice s više od tri milijarde kuna! U HŽ-u radi 13.900 ljudi a samo na plaće potroše gotovo dvije milijarde godišnje, dok im je prihod tek oko milijardu i pol.

Imaju čak 168 sindikalnih povjerenika od kojih je 111 ne samo proglašeno nego i primaju plaće menedžera! 'Tu ima kriminala svake vrste, ima i pranja novca, svekolike neefikasnosti koje se godinama nisu rješavale a samo se barata sindikatima i ljudima koji će zbog toga izaći na ulicu', rekao je jedan od HŽ-ovaca. Poreski obveznici zajedno s dijelom radno pasivnih umirovljenika, kroz proračun (iz svog jadnog džepa) financiraju dugogodišnjeg gubitaša, HŽ, s više od tri i pol milijarde kuna.

Smiješno da nije tragično

A sad za kraj nešto što bi bilo uistinu smiješno da nije tragično, pogotovo i za nas umirovljenike koji solidarno participiramo u gubitcima koje su svojim neradom drugi stvorili:

Brojni rukovoditelji HŽ-a i nakon smjene ipak zadržavaju direktorsku plaću. Naime, u kolektivnim ugovorima HŽ-a definirane su tzv. 'solidarnosti', koje uživateljima velikih-menedžerskih plaća 'daju prava', primjerice poput zakonom zaštićenih saborskih zastupnika. 'Solidarnost' znači pravo da zaposlenik u HŽ-u nakon smjene s rukovodećeg mjesta-menedžera zadržava plaću koju je prije imao. Tako u HŽ-u postoje čak i obični referenti koji primaju plaću šefa ili direktora odnosno svi oni ali 'zbog solidarnosti' primaju jednako visoke plaće!?

I šlag dolazi na kraju. Svaka nova smjena u HŽ-u povećava izdavanja za plaće, jer menedžersku, direktorsku ili šefovsku plaću dobivaju i stari i novi direktor. Drugim riječima, obadva, obadva….nisu pala!

Čitajući i slušajući sve ovo možemo zaključiti kako se danas olako odlučuje o smanjivanju mirovina(i plaća), jer mirovine su ipak stečena i zajamčena prava vezana uz protekli rad. Uza sve to, teško je vjerovati da bi danas u Hrvatskoj bilo građanina, pa i onog najsiromašnijeg, koji bi se protivio financijskom odricanju na račun općeg interesa zbog recesije uvjetovane globalnim utjecajima. Ali, to u Hrvatskoj ni izdaleka nije slučaj jer tešku ekonomsku krizu-recesiju izazvale su najvećim dijelom domaće tvrtke u vlasništvu države neodgovornim ponašanjem kripto-menedžera u gospodarenju državnim dobrom, a to gospodarenje je na rubu kriminaliteta, pljačke…

A da ovih 'šteta' nije bilo ni rebalans ne bi bio potreban, jer štete je lako pobrojiti i usporediti s financijskim efektima koje nosi ovaj 'krizni porez'. Figurativno rečeno, ostvareni gubitak ovo troje navedenih, krupnih štetočina veći je od prihoda planiranog tzv. haračem. Stoga i ovaj državni namet ima sva obilježja upravo turskog harača, jer se i državni menedžeri ponašaju jednako kao i bahati osmanlijski pljačkaši. A glede kriznog poreza na plaće i mirovine kaže meni moj pajdaš Šime: "Eeee, moj prijatelju, stara je narodna poslovica - lako je tuđim 'štapom' bodljikave gloginje tresti!"

Kako i tko će ovaj recesijski problem riješiti?

Vlada sigurno ne će jer ne zna, a sama je problem i stvorila prepustivši bez ikakve kontrole kripto-menedžerima da gospodarsko kolo vode pa se danas u vlastite probleme zaplela «k'o pile u kučine».

Možda Sabor? Nekada je jedan lucidni političar nazvao Sabor pogrdnim imenom kokošinjca. Uistinu, kad običan građanin sluša žučne i jalove rasprave u Saboru - uvelike nalik uvredama, narodne poslanike prispodobi kočopernim pjetlićima koji se uzalud trude jedan drugom počupati perje nastojeći pri tome svim snagama dokazati tko je više štete napravio svom narodu - oporba dok je bila na vlasti ili vlast nakon što je prestala biti oporbom.

Predsjednik države? Pa, on je već i prestigao legendarnog druga Tita ako ništa drugo onda svojim anti-recesijskim putovanjima diljem svijeta. Drug Tito, po struci bravar, otvarao je ondašnjoj Jugoslaviji sva vrata svojim 'kalauzom' zvanim 'Galeb', i kod svrstanih i kod nesvrstanih. a sadašnji Titov imitator to čini u dlaku jednako, ali za razliku od svog uzora - bravara - on to čini modernim alatom, srebrnim Challengerom. Upravo onom svojedobno, 2000.-te, ako se ne varam u predizborne svrhe obećanim gradu Vukovaru.

I kakve koristi od toga? Rezultat svega toga su čvrsti Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, manje ili više «ničega», barem što se izvoza tiče. Uza sav trud respektabilne ekipe gospodarstvenih stručnjaka koja putujućeg Predsjednika prati na čelu s veoma poduzetnim predsjednikom HGK.

Mogu li nam pomoći brojni naši ekonomski stručnjaci, profesori i doktori nauka za mikro- i makro-ekonomiju, samostalni i nesamostalni, ovisni i neovisni tru(s)tovi mozgova? Pa, oni doslovno sve znaju, imaju sijaset sigurnih rješenja za izlazak iz krize. Doduše, sva ta rješenja su knjiška, ex-katedra. Pa, dajmo im u ruke neka od bezbrojnih hrvatskih 'gubitaša' kao što su brodogradilišta, željezare, tekstilne Dalmatinke i 'plastične' Cetinke, po onoj latinskoj: «hic Rhodus, hic salta»; neka primjene to svoje bogato znanje u praksi umjesto što mudruju i teoretiziraju.

Čudo zvano Dugopolje

Nažalost, do danas nismo čuli da je netko od članova Vlade došao na ideju održati jedan gospodarstveni forum u Dugopolju, koje je problem recesije u potpunosti riješilo, nezaposlenih je svega tri posto a to su uglavnom oni koji umjesto da rade igraju balote, briškulu i trešet ili se zabavljaju dokonom vlaškom igrom - šijavicom.

Netko će reći 'čudo u Dugopolju' je produkt čiste trgovine a ne proizvodnje, kao da je naša INA nešto drugo pa je svejedno u gubitku do grla. Pročitajmo što je nedavno kazao načelnik Dugopolja, bistri i autohtoni 'vlaj' iz Dalmatinske zagore, Zlatko Ževrnja:

«Već u produžetku netom otvorenog nogometnog stadiona(5.200 sjedećih mjesta) niknuo je hotel 'Katarina' sa 175 ležajeva i četiri zvjezdice, u tom dijelu imat ćemo i profesionalno opremljeni centar zdravlja. Druga faza čiji se kraj očekuje za nešto manje od godinu dana, donosi nam olimpijski bazen u sklopu kojeg će biti i dva manja bazena a još uz to i aqua-centar. Zatvoreni centar za tenis imat će gledalište sa 1.100 sjedećih mjesta, a u istom dijelu imat ćemo dva poluzatvorena terena, te šest otvorenih. I na kraju u onoj trećoj završnoj fazi iza zapadne tribine niknut će trodijelna sportska dvorana za 2.000 gledatelja, gradi se i koncertna dvorana...»

Tako zbori jedan vrijedan čovjek koji malo priča a puno radi, njegove su ambicije i sposobnost glavni razlozi što u dugopoljskom kraju nema nezaposlenih, a sve investicije izvode se bez kreditnih zaduženja. I bez harača!

Damir Kalafatić

{mxc}