Evo kako glasi jedan od niza sličnih, sramotnih izvještaja o jedinstvenom, monstruoznom zločinu antifašista-partizana nad zarobljenim i bespomoćnim ljudima, nedavno 'otkrivenom' u Sloveniji: «Predstavnici hrvatske Vlade će u Sloveniji, na mjestu novo-otkrivene (ustvari davno-otkrivene, nap.a.) masovne grobnice iz razdoblja nakon završetka drugog svjetskog rata, odati počast (neprijateljskim žrtvama, nap.a.!?) u ime države Hrvatske. Slovenski mediji spekuliraju da bi broj žrtava u jami mogao biti znatno veći od dosad poznatog, dok svjedoci događanja i nakon 54 godine žive u strahu». Koga se to ostarjeli svjedoci boje, boje li se 'recidiva' bivše UDBA-e, OZNA-e, KNOJ-a? Uistinu, teško je vjerovati da se boje aktualne demokratske vlasti koja, ipak, za razliku od svih ostalih bivših komunističkih zemalja uključivo i Albaniju, još i danas tvrdoglavo prkosi obvezujućem procesu lustracije prema Rezoluciji Vijeća demokratske Europe br.1481? I dalje: «U napuštenom rudniku 'Barbarin rov' u selu Huda Jama kod Laškoga, u kojemu se po navodima iz nekih dokumenata i izjavama svjedoka nalaze hrvatske ali i slovenske žrtve poratnih 'čistki' ('pravedne osvete' nad narodnim neprijateljima, nap.a.), u ponedjeljak će u ime Hrvatske položiti cvijeće i zapaliti svijeće visoki predstavnici i hrvatske Vlade, i tako dalje...» I još nešto: Podnijet će se još jedan prijavak organima gonjenja protiv nepoznatih počinitelja (narodski rečeno: stavit' će im se 'soli na rep'). Kad netko 'sa strane' pročita ovako benigno i imaginarno sročen izvještaj može svašta zaključiti, pogotovo ako bukvalno shvati ovaj sinonim 'nepoznatog počinitelja' (koji je svima poznat). Naime, ni riječi nema ili se oprezno-u strahu izbjegava, ime i prezime počinitelja zločina odnosno barem njegova nalogodavca ili nalogodavaca, ni spomena o vrhovnom komandantu partizanske 'oslobodilačke' vojske. (D.Kalafatić)

 

 

Za osobu kakav je Damir Kajin, koji o svemu sve zna, koji se razumije u svaku moguću stvar, kod nas se u Dalmaciji kaže da je blebetalo, laprdalo ili da previše baljezga. Njemu nikakva tema nije strana pa vjerujem kad bi ga se pitalo o seksualnom životu čudnovatog kljunaša da bi i o tome napisao prigodnu stručnu disertaciju i dodao još desetak amandmana. Damir Kajin je bez ikakve dvojbe saborski zastupnik s 'najdužim, ali i 'šporkim' jezikom. Međutim, nije on samo osoba koja tek baljezga, laprda, blebeće ili lupeta, njegovi stavovi su veoma često upereni protiv zemlje u kojoj živi i u kojoj «svoj saborski kruh zarađuje». Za njega u hrvatskoj Istri žive ljudi koje on potalijančeno naziva Istri(j)anima (talijanski nije Istra nego Istria). Kad govori primjerice o Opatiji onda mu je naglasak te riječi takav da sasvim očito upućuje na talijanski naziv tog grada: Abbazia. Bez ikakve dvojbe Kajina se može nazvati rigidnim secesionistom, čak i iredentistom jer u svakom od svojih nastupa za saborskom govornicom, a njih je bezbroj, veliča 'svoju' uzornu regiju, terra Istria(«koja će spasiti Hrvatsku od bankrota!»), otvoreno i bahato podcjenjujući ostatak hrvatske Domovine. Uz to se još zajedno s gubernatorom Ivanom Jakovčićem zalaže za izdvajanje Istre u nekakvu samostalnu regiju poput Južne Osetije. (D.Kalafatić)

 

 

Posljednje 'otkriće' pobijenih u rudarskom oknu 'Barbara' nije nikakva novost ni za Slovence ni za nas, Hrvate, a da je to istina svjedoči i napis star deset godina koji donosimo u nastavku, gdje se Huda jama kraj Laškoga opisuje ispod podnaslova "Tijela pod betonom". Postavlja se pitanje zašto se je o tomu do danas šutjelo a dobar dio egzekutora bio je u to vrijeme na životu, zašto državno odvjetništvo RH tada ništa nije poduzelo a lupetanje Antuna Kvakana, zamjenika Bajićevog, u petak na Hrvatskoj televiziji je najobičnija farsa i glupost.(D.Kalafatić)

 

 

Kao i svake tako i prošle godine predsjednik Mesić je hodočastio u 'svetište' Jasenovac prigodom godišnjice proboja zatočenika iz tog logora. Poslušajmo što je tom prilikom naš prvi 'antifašista' rekao: «Građanke i građani, gospođe i gospodo, drugarice i drugovi», započeo je svoj govor predsjednik RH, «mi ne zaboravljamo», rekao je te dodao kako se treba snažno boriti protiv zaborava. Potom je ispričao događaj kojem je prisustvovao bivši predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower, koji je nakon oslobađanja nacističkih konc-logora zatražio da se «zločin koji se događa snimi jer će se jednog dana naći neki gad koji će reći da je sve to izmišljeno. I danas ima gadova koji će reći da je sve ovo bilo izmišljeno», upozorio je Mesić moguće 'gadove' govoreći o Jasenovcu. A ima uistinu pravih gadova koji ne samo što su dementni pa zaboravljaju što su činili nego i ono što se dogodilo, a opipljivo je i materijalno, drže izmišljotinom a hrvatsko državno odvjetništvo ih štiti skrivajući papire i kaznene prijave protiv (po)ratnih zločinaca po svojim ladicama. To nije ni čudo kad mu na čelu stoji prokušani, bivši komunistički tužitelj! Je li Mesić razumio ono o čemu je govorio Eisenhower? «Snimiti zločin koji se događa» istovjetno je istini o tom zločinu. Misli li Mesić da je Eisenhower govorio jedno a mislio drugo, tj. da je govorio o «istini» koju diktiraju politički moćnici. Jasenovac je doista idealno mjesto da Mesić govori o «istini». Pa već naslov argumentirane i istinite knjige Vladimira Mrkocija «Ogoljena laž logora Jasenovac» ukazuje na to (napisano po riječima Akademika Pečarića!). (D.Kalafatić)

 

 

U zemljama takozvane razvijene demokracije, za razliku od tranzicijske države Hrvatske, možebitnom ubojici može se izreći presuda jedino u slučaju da se pronađe leš ubijenoga, 'corpus delicti'. General Vladimir Zagorec bit' će danas vjerojatno i osuđen na dužu vremensku kaznu zatvora (nepravomoćno je osuđen na 7 godina, op. ur.) i povrat protuvrijednosti fantazmagoričnih dragulja (oduzimanjem njegove imovine u vrijednosti oko 39,4 milijuna kuna, op. ur.) kojih se je javno-pod prisegom odrekao čak i njihov 'vlasnik', njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner. Naime, 20. siječnja ove godine u nastavku suđenja umirovljenom generalu zbog afere 'dragulji' njemački trgovac oružjem (ujedno i draguljar?) ponovio je svoj prvotni iskaz koji je dao tijekom istrage, a prema kojem optuženiku-Zagorcu nikad nije dao dragulje. Rothaichnerovo svjedočenje je bilo zatvoreno za javnost, a svoj je iskaz ovaj put dao putem videolinka iz Austrije, jer nakon smaknuća Ivane Hodak i Ive Pukanića osjeća 'strah za vlastiti život', i to u zatvorenom dijelu suđenja. Prema svojedobnom iskazu Zagorčeve tajnice Snježane Šiprak, njemački je trgovac oružjem dvije pilotske torbe, 1993.g., ostavio Zagorcu kao polog za novac namijenjen kupovini oružja za obranu Hrvatske; po isporuci oružja taj je polog trebao dobiti natrag. Usput, s tim povećim torbama punim dragog kamenja Josef je prošao sve granične kontrole a da nitko od carinskih djelatnika ništa sumnjivog nije primijetio, a ako i je, nikome dragulji nisu bili nimalo sumnjivi kao da se radilo o prženim kukuruznim kokicama?(D.Kalafatić)

 

 

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović izjavio je komentirajući sastanak hrvatskog premijera Ive Sanadera i slovenskog Boruta Pahora u Mokricama, kako je, eto, «na naplatu došlo pet godina neaktivnosti i odugovlačenja rješavanja problema sa Slovenijom». Jasno da se radi o isključivo aktualnoj Vladi. Dodao je međutim, kako se ne može ne spomenuti nekorektan i ucjenjivački stav Slovenije što je otežavajuća okolnost koja, kako je kazao, ide u prilog(?) premijeru Sanaderu i hrvatskoj Vladi. Vjerujem kako je i Milanoviću jasno da odugovlačenje rješenja pitanja granica generira upravo slovenska strana godinama izbjegavajući ili odbijajući rješenje tog problema pred međunarodnim sudovima. Nu, možda je i on zaboravio kako su njegovi SDP-istomišljenici ne tako davno, ordinarnom ugrozbom hrvatskih interesa pokušavali riješiti granični spor na moru i od problema napravili pravu 'trakavicu' kojoj se, nažalost, ni danas ne nazire kraj. A posljedice su nesagledive. Uostalom, evo kako je to bilo: Pregovori u četiri oka koji su rezultirali famoznim sporazumom Drnovšek-Račan vođeni su iza zatvorenih vrata i za njih nisu znali čak ni članovi Državne komisije za granicu, koju je predvodio vrhunski stručnjak za to pitanje, danas potpuno zaboravljeni Hrvoje Kačić. Neposredno prije predstavljanja toga sporazuma u ljetu 2001.g. u Rijeci tadašnji je hrvatski premijer Ivica Račan čak i Komisiju raspustio. (D.Kalafatić)

 

 

Nitko iole pametan u Hrvatskoj ne očekuje ništa posebno pametnog od formalnog sastanka premijera Pahora i Sanadera u Mokricama. Potpuno pravo ovaj put ima i predsjednik Mesić kada kaže da nema nikakve logike i dalje razgovarati sa Slovencima jer jedini razgovor s njima moguć je pred Međunarodnim sudom u Haagu ili onim o pravu mora u Hamburgu. Uza sve to dogovoren je kurtoazni sastanak dvaju premijera-političara danas u dvorcu u Mokricama a dogovor bi se mogao svesti tek na izbor jelovnika u čemu bi se mogli vjerojatno, jedino i složiti. Jednako tako Ivo Sanader je mogao pristati (u znak poniženja, nap.a.) da se bilateralni sastanak održi u 'slovenskoj' kući Joška Jorasa-tudi, tukaj je Slovenija-u hrvatskoj Plovaniji ili u 'vojnoj karauli' na Svetoj Geri okupiranoj bez borbe po Slovencima…..jednog maglovitog jutra '91g. Evo što je glede hrvatsko-slovenskih odnosa izjavio bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, srpnja 2004.g. za 'Večernji list', cit.: «Svoj autoritet i vjerodostojnost politika ne može dobiti negativnim odnosom prema susjednoj državi. Kratkotrajno to može dati neki rezultat ali dugoročno treba razmisliti o tome može li se na zgarištu jednom razbuktala javnog mnijenja stvoriti novi život. O Svetoj Geri/Trdinovu vrhu sam često govorio ali je u slovenskoj politici moje mišljenje na žalost ostalo usamljeno(?). Vrijeme je da Slovenija to vojničko uporište isprazni Namjena je tog objekta nakon iseljavanja jugo-armije određena još u vrijeme mojih razgovora s predsjednikom Tuđmanom kada je dogovoreno da se to prepusti u zajedničku uporabu planinarima i ljubiteljima prirode Hrvatske i Slovenije». Barem toliko(D.Kalafatić)

 

 

Ovih dana čitamo u našim novinama, u našoj neovisnoj 'Slobodnoj', kako si oštro napao 'Lijepu Našu' i naše vrijedne političare jer skrivaju čak 23 važna artiljerijska zapisnika još od prije 15 godina i nikako da dođeš do njih kako bi pravedno presudio našim generalima-'zločincima' u tvom zatvoru. Žao nam je naše brižne majke Jadre, našeg Stipana i rezolutnog pravosudnog dužnosnika Ivana koji se kunu da topnički papiri postoje samo ih je netko 'popalio', sakrio, uništio….? Te lupeže treba samo identificirati, uhapsiti i kazniti, kaže veliki domoljub Stipan! Eto dragi naš Serđo, moj prijatelj Antiša i ja, Marko, bili smo baš tog kobnog olujnog kolovoza na isturenim položajima pred našim hrvatskim gradom Kninom koji nam je bio kao na dlanu. Doduše, nismo imali u rukama teške haubice, PAM-ove ili minobacače od 120 mm nego tek ubojite praćke napravljene od zračnica koje smo izvadili iz starih guma rashodovanih FAP-ova. Bio je to vrlo kvalitetan materijal iz srbijanske tvornice guma u Pirotu.(D.Kalafatić)