Tiho etničko čišćenje Hrvata u Srbiji

Kroz povijest Hrvati u Vojvodini, Srbiji, su uvijek bili nejedinstveni i razdijeljeni u nekoliko političkih stranaka uz stalni osjećaj da su na marginama interesa Zagreba i aktualnih političkih elita u matičnoj domovini. S druge strane, od doseljenja Hrvata na ove prostore sve vlasti su sustavno nastojale onemogućavati integraciju Bunjevaca i Šokaca u hrvatsku naciju, negirajući im hrvatsko porijeklo, što je aktualan proces i danas. Vladajući režimi su podupirali osnivanje lojalnih društava, tiska i onih političkih organizacija koje su zagovarale i isticale posebnost Bunjevaca, koje su negirale njihovu pripadnost hrvatskom narodu, što je osobito aktualno u današnje vrijeme.

Povijest se ponavlja

Nažalost povijest se ponavlja. Ne možemo biti zadovoljni trenutačnom situacijom i položajem Hrvata u Vojvodini, Republici Srbiji. Čista je istina da Hrvati, osim sv. Josipa, nemaju svog zaštitnika i branitelja. GovoriPredsjednici i vlade u Hrvatskoj su se smjenjivali, a položaj Hrvata na ovim prostorima se mijenjao puževim koracima. Kada dužnosnici Republike Hrvatske dolaze u posjet našoj zajednici daju standardizirane izjave i obećanja da će na stol doći i otvorena pitanja o političkim i drugim stečenim pravima Hrvata u Srbiji. Međutim Hrvatima ne trebaju govori, obećanja, već konkretna djela. Republika Hrvatska ima pravo i obvezu aktivno sudjelovati u provedbi sporazuma zaključenih sa Republikom Srbijom. Isto tako dužnosnici Republike Hrvatske imaju i obvezu, ukoliko se sporazumi ne provode, pokrenuti pravne postupke u međunarodnim institucijama.Nikada nije bilo više neupošljenih pripadnika naše zajednice, većina je na pragu siromaštva.

Predstavnici Vlade Republike Hrvatske i politička elita Hrvata u Srbiji uljepšavaju položaj Hrvata u Vojvodini, Srbiji, nastojeći time u isto vrijeme uljepšavati i uveličavati svoje aktivnosti i opravdati svoj položaj i svoje plaće. Ne osjećaju nelagodu što Hrvati u Srbiji nemaju politička prava, što nisu primjereno zastupljeni u državnim tijelima, policiji, carini, pravosuđu i što nije obezbijeđeno financiranje udruga s hrvatskom nacionalnom odrednicom koje imaju problema sa financiranjem svoje djelatnosti i programa, budući da još uvijek, za razliku od Hrvatske, u Srbiji nije razvijen model njihovog financiranja.

Potežu se rasprave, okrugli stolovi i zajednički projekti kojima se države suočavaju s prošlošću i rade na povratu prava svih kojima su ta prava tijekom rata i u poraću pogažena, s jednom iznimkom, onih stečenih prava i povrata imovine Hrvata u Srbiji.

Predsjednici i vlade u Hrvatskoj su se smjenjivali, a položaj Hrvata na ovim prostorima se mijenjao puževim koracima. Kada dužnosnici Republike Hrvatske dolaze u posjet našoj zajednici daju standardizirane izjave i obećanja da će na stol doći i otvorena pitanja o političkim i drugim stečenim pravima Hrvata u Srbiji. Međutim Hrvatima ne trebaju govori, obećanja, već konkretna djela. Republika Hrvatska ima pravo i obvezu aktivno sudjelovati u provedbi sporazuma zaključenih sa Republikom Srbijom. Isto tako dužnosnici Republike Hrvatske imaju i obvezu, ukoliko se sporazumi ne provode, pokrenuti pravne postupke u međunarodnim institucijama.

Za generalnog konzula Republike Hrvatske u Subotici aktualna hrvatska vlast imenovala pripadnika srpske nacionalne manjine

Izuzetno su rijetki slučajevi kada se pripadnik nacionalne manjine kao diplomat visokog ranga šalje u državu njegova matičnoga naroda. Vlada Republike Hrvatske je prije dvije godine pripadnika srpske nacionalne manjine imenovala za generalnog konzula Republike Hrvatske u Subotici i tim imenovanjem stavili trn u oko vojvođanskim Hrvatima. Zar je moguće da se u novoj diplomatskoj garnituri nije mogao naći netko tko poznaje povijesno i aktualno stanje i položaj hrvatske zajednice u Vojvodini?

Zbog nedosljednosti dužnosnika i institucija Republike Srbije, Hrvati u Srbiji od kako su 2000. godine dobili status nacionalne manjine, kada je osnovano Hrvatsko nacionalno vijeće, profesionalne institucije u informiranju i kulturi, a koje su pod nadzorom institucija Republike Srbije, nisu napravili pomak u ostvarivanju stečenih prava. Ali to je jedan mali dio prava koja nam pripadaju na temelju međudržavnog sporazumu o zaštiti manjina sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Srbije 2004. godine.

Republika Hrvatska je ispunila svoje obveze. Po Ustavu srpska nacionalna PredstavniciPredstavnici Hrvata u Srbiji nisu bili odlučni u svojim zahtjevima ni u institucijama Republike Srbije i nisu bili voljni da iznesu slučajeve kršenja svojih prava pred međunarodnu zajednicu. Jedan od glavnih razloga toga je što su svoje zastupnike dobivali na listama srpskih stranaka. A zastupali su prava Hrvata uglavnom tako što su tijekom svojih četverogodišnjih mandata u skupštinama govorili eventualno jednom, kao i na taj način da su dizali dva, ili tri prsta, potvrđujući odluke skupštinske većine.manjina ima tri zagarantirana mjesta u Saboru i direktnu zastupljenost od općine do županije. O razmjernoj zastupljenosti u općinskoj, pokrajinskoj i republičkoj skupštini Hrvati u Srbiji mogu samo sanjati. Ali, da podsjetimo, to je i Ustavna obveza. Prema postojećem zakonu nisu posebno regulirana politička prava Hrvata, nije decidirano normirana zastupljenost Hrvata u predstavničkim i izvršnim tijelima na svim razinama (lokalnoj, pokrajinskoj i republičkoj), na što obvezuje članak 9. međudržavnog sporazuma.

Nije dovoljno da samo Republika Hrvatska poduzima sve mjere. Odgovornost je i na strankama i institucijama Hrvata u Srbiji. Osim što nisu bili dosljedni u uključivanju Hrvata koji žive van AP Vojvodine, nisu bili dosljedni niti u traženju prava koja nam pripadaju.

Nažalost, ni predstavnici Hrvata iz Srbije nisu tražili od dužnosnika Republike Hrvatske da preduzmu sve raspoložive mjere da se poštuje međudržavni sporazum o recipročnoj zaštiti prava manjina zaključen između Srbije i Hrvatske. Predstavnici Hrvata u Srbiji nisu bili odlučni u svojim zahtjevima ni u institucijama Republike Srbije i nisu bili voljni da iznesu slučajeve kršenja svojih prava pred međunarodnu zajednicu. Jedan od glavnih razloga toga je što su svoje zastupnike dobivali na listama srpskih stranaka. A zastupali su prava Hrvata uglavnom tako što su tijekom svojih četverogodišnjih mandata u skupštinama govorili eventualno jednom, kao i na taj način da su dizali dva, ili tri prsta, potvrđujući odluke skupštinske većine.

Pokušaj podjele na manje i veće Hrvate

Umjesto zalaganja za politička prava Hrvata i stvaranja kulturne autonomije na cijeloj teritoriji Srbije politička elita, predvođena Demokratskim savezom Hrvata u Vojvodini (DSHV) i dijelom dužnosnika Novinsko PoniženjeNedavno je hrvatska nacionalna manjina pri izboru priznanja Počasnog građanina Subotice pretrpjela omalovažavanje i potcjenjivanje s obzirom na to da priznanje nije dodijeljeno po prvi put od kada se ono dodjeljuje i to zbog hrvatske nacionalne pripadnosti jednog od predloženih kandidata – gospodina Nace Zelića. Hrvati su poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonačelnika, a uz to se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonačelnik, dogradonačelnik, predsjednik Skupštine grada) dijele između pripadnika srpske, mađarske i hrvatske nacionalnosti.izdavačke ustanove „Hrvatska riječ" i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, svoje djelovanje je usmjerila protiv udruga i pojedinaca koji su ukazivali na to da je zajednica u krizi i da joj prijeti nestanak s ovih povijesnih prostora. U zajednicu su pokušali uvesti jednoumlje.

A sada, kada su Hrvati u Srbiji doživjeli još jedno poniženje i kada će umjesto na neposredne izbore za svoje nacionalno vijeće, kao 17 drugih nacionalnih manjina, sakupljati potrebne potpise, politička elita stvara kampanju dviju lista. Na taj način žele izazvati još veće podjele unutar zajednice praveći kampanju većih i manjih Hrvata, sve sa ciljem zadržavanja privilegija i zadržavanja utjecaja nad deviznim donacijama.

Poznato je da je aktualna politička elita Hrvata u Srbiji vodila kampanju za popis stanovništva i da je broj Hrvata između dva popisa smanjen za 18 %. Doveli su do toga da su Hrvati na najnižoj razini po broju političkih zastupnika. Broj vijećnika u Skupšini grada Subotice je najmanji od osnutka DSHV-a, što je rezuliralo time da je stranka, DSHV, u više navrata ponižena, pa sa tim i Hrvati u cjelini.

Nedavno je hrvatska nacionalna manjina pri izboru priznanja Počasnog građanina Subotice pretrpjela omalovažavanje i potcjenjivanje s obzirom na to da priznanje nije dodijeljeno po prvi put od kada se ono dodjeljuje i to zbog hrvatske nacionalne pripadnosti jednog od predloženih kandidata – gospodina Nace Zelića. Hrvati su poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonačelnika, a uz to se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonačelnik, dogradonačelnik, predsjednik Skupštine grada) dijele između pripadnika srpske, mađarske i hrvatske nacionalnosti.

Tiho nestajanje Hrvata u Srbiji – tiho etničko čišćenje

No mnogo toga navedenog se može ispraviti, ali činjenicu da od popisa pučanstva 1981. godine do danas možemo pratiti kontinuitet pada broja pripadnika hrvatske autohtone zajednice u Vojvodini, Srbiji, ne. Prema statističkim podacima po popisu stanovništva 1981. godine broj Hrvata u Srbije je bio 149 368., a po popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata u Srbiji je 57 900. Na ovakve relultate je značajno utjecao i državni projekt stvaranje Bunjevaca kao zasebne nacije kao i val iseljavanja od 1991. godine.

Poslije petolistopadskih promjena, nažalost, sve „demokratske" vlade nastavljaju proces „spontane asimilacije" Hrvata, koju je započeo Miloševićev režim. Manipulira se i dalje etničkom pripadnošću Bunjevaca. Za Miloševićeve vladavine Bunjevci su dopisom ministra proglašeni „konstitutivnim" narodom države, a nedugo zatim dobili su status nacionalne manjine. To je doprinijelo da se članovi iste obitelji različito izjašnjavaju - jedni kao Hrvati, drugi kao Bunjevci, a neki se iz straha odbijaju izjasniti o nacionalnoj pripadnosti. Taj proces je i danas SavjetU isto vrijeme kada se formiralo Hrvatsko nacionalno vijeće, država formira i Bunjevački nacionalni savjet. Svega nekoliko godina kasnije, od 2006. godine, Bunjevački nacionalni savjet u suradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti te Maticom srpskom iz Novog Sada kontinuirano organizira skupove kojima je cilj pokazati kako su Bunjevci, ako ne Srbi, onda zasebna nacija.u tijeku.

U isto vrijeme kada se formiralo Hrvatsko nacionalno vijeće, država formira i Bunjevački nacionalni savjet. Svega nekoliko godina kasnije, od 2006. godine, Bunjevački nacionalni savjet u suradnji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti te Maticom srpskom iz Novog Sada kontinuirano organizira skupove kojima je cilj pokazati kako su Bunjevci, ako ne Srbi, onda zasebna nacija.

Da bi taj proces stvaranja bunjevačke nacionalne manjine završila aktualna vlast AP Vojvodine (u kojoj većinu imaju Demokratska stranka i Liga socijal demokrata Vojvodine) to potvrđuje u Skupštini Vojvodine 14. prosinca 2009. godine. Tako Republika Srbija postaje jedina država koja institucionalno priznaje Bunjevce kao zasebnu manjinu odijeljenu od hrvatskog naroda.

Ovi podaci su još više poražavajući ako se ima u vidu činjenica da su se za dvadeset četiri godine Hrvati u Srbiji zalagali za postavljene ciljeve isključivo i jedino putem parlamentarne demokracije na svim razinama. Niti u jednom trenutku nisu napustili demokratski, nenasilan način borbe za ostvarivanje prava hrvatske nacionalne zajednice.

Niti jedna Vlada Republike Hrvatske se nije jasno očitovala o stalnom padu broja Hrvata u Srbiji, što je očito vidljivo iz popisa u popis pučanstva, i to nazvala pravim imenom - tihim etničkim čišćenjem.

Zlatko Ifković

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.