Gubitak dostojanstva

Koliko smo spremni još dugo vjerovati u boljitak našega društva, u bolje i pravednije zakone?! Trebaju li izbori biti obavezni za svakoga građana ili nam oni uopće i ne trebaju?! Na svim razinama, krenuvši od lokalnih, gradskih potom županijskih sve do državnih odvija se velika lakrdija. Tko kome i zašto uopće, nikad nije jasno.

Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima je još davno rekao Sokrat. Demokratski izbori, sloboda i pravo glasa svih, jednakost svih... zaista? Koliko puta ste se osjećali prevareno nakon izbora kada ste dali svoj glas nekome, odnosno određenoj stranci, a onda bi na račun Vašega glasa netko iz sasvim drugoga političkog miljea kojega Vi nikada ne bi podržali došao na visoku poziciju, otišao u Europski parlament, u gradsko vijeće, u Sabor ili vladu jer se Vaša stranka tako dogovorila i odlučila u Vaše ime.

Kako je uvriježeno mišljenje da velike korporacije upravljaju malim, da velike stranke zamašno „gaze“ male, gledajući iz današnje perspektive teorija nije na mjestu. Ispada da se male stranke s gotovo jako malom potporom građana dobro provlače uz velike, a onda dolazi do sukoba jer traže veća prava nego što su ih zaslužile, ZalogajSvjedoci smo da je relativno nova i mala stranka koja se kao novo treće lice pojavila na političkoj sceni Republike Hrvatske nadigrala dvije najveće stranke. Ipak, čini se da je uzela preveliki zalogaj koji nije spremna probaviti. Nadobudno i u naletu slave, a uvjetovajući pograbili su sve i svašta pa se poput male bebe inate kada isto nisu spremni, da ne kažemo sposobni, izvršavati. Baš kao djeca koja se inate ako nije po njihovom nije nikako, ako neće jedni onda će drugi – dojadila je i bogu i vragu. Cijela trakavica koja se odvija već više mjeseci je zapravo rezultat neodlučnosti i ne prihvaćanja kompromisa od strane od koje se to i očekuje.a sukobe trpe ljudi koji onda osjećaju gorčinu. Ima mnogo situacija u kojima se događa svojevrsna politička prostitucija, a sve na teret onih koji to zaista najmanje zaslužuju.

Preveliki zalogaj

Svjedoci smo da je relativno nova i mala stranka koja se kao novo treće lice pojavila na političkoj sceni Republike Hrvatske nadigrala dvije najveće stranke. Ipak, čini se da je uzela preveliki zalogaj koji nije spremna probaviti. Nadobudno i u naletu slave, a uvjetovajući pograbili su sve i svašta pa se poput male bebe inate kada isto nisu spremni, da ne kažemo sposobni, izvršavati. Baš kao djeca koja se inate ako nije po njihovom nije nikako, ako neće jedni onda će drugi – dojadila je i bogu i vragu. Cijela trakavica koja se odvija već više mjeseci je zapravo rezultat neodlučnosti i ne prihvaćanja kompromisa od strane od koje se to i očekuje.

Kako su se dosada uvijek izmjenjivale dvije najveće stranke od kojih je vladala ona koja je bila relativni pobjednik, danas izgleda vlada ona koja nije relativni pobjednik. Nezaposleni hrvatski građani, građani koji ne mogu ostvarivati svoja prava zbog neorganiziranosti, nerada i neljubaznosti djelatnika državnih službi nemaju ništa od toga kakve će plaće primati saborski zastupnici – oni se opet bave sobom, a ne građanima koji su ih izabrali.

Jasno je da svaki saborski zastupnik ima i svoje obaveze i svoja prava, da bi im moralna odgovornost trebala nalagati redovito ili barem često prisustvovanje sjednicama koje bi trebale biti učinkovite, ali je i jasno da nije njihova uloga samo sjedenje u saboru, oni trebaju djelovati u doticaju s ljudima i raditi na rješavanju gorućih problema. Hrvatskim službama su potrebni radišni ljudi, a ne oni koji su sigurni da će bez obzira na njihovu učinkovitost, a nažalost i neljubaznost i nerad, plaća sjesti na vrijeme.

Odlasci iz Hrvatske

Hrvatsku svaki dan napušta sve više mladih, školovanih ljudi, a još ih više razmišlja o odlasku tako da će još veći NeopravdanoNeopravdano je da nitko ne zna svoj posao, da se odgovornost prebacuje s jednoga na drugoga, da se običnoga čovjeka šalje od ustanove do ustanove jer se nitko ne treba truditi da pruži kvalitetne i korisne informacije. Stanje u potpunosti treba mijenjati, reorganizirati i testirati rad ljudi.val iseljavanja krenuti. Nije samo stvar u tome da su plaće u razvijenim zemljama veće pa ljudi odlaze, stvar je u tome što je mali čovjek samo broj u statistici HZZ-a. U suradnji institucija provode se statistike i usklađuju potrebe, zatim se propisuju kvote koliko treba određenoga obrazovanoga kadra, a kada školovanje završi iz nekoga čudnoga i neshvatljivoga načina dolazi do viška i do toga da su se radna mjesta u međuvremenu izgubila. Gdje su se izgubila i tko je sjeo na ta mjesta? Neopravdano je da nitko ne zna svoj posao, da se odgovornost prebacuje s jednoga na drugoga, da se običnoga čovjeka šalje od ustanove do ustanove jer se nitko ne treba truditi da pruži kvalitetne i korisne informacije. Stanje u potpunosti treba mijenjati, reorganizirati i testirati rad ljudi.

Bojimo se da je ovo neukusna šala koja će dovesti do gubitka dostojanstva svakoga građanina Lijepe naše što se događa već unazad nekoliko godina. Jedino opravdanje možda stoji u tome da je problem u nama, koji smo previše realni i kojima je teško zatvarati oči pred nepravdom, koji zaista težimo standardima prema kojima bi svijet bio uređeniji, u kojima ne bi bilo manjega i većega, u kojima bi se radilo sukladno onome što nam se propisuje. Vrh piramide nikada ne može znati za ono s čime se susreću oni na najnižoj stepenici piramide...

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.