Only zunzarije&vuvuzele

Prava branitelja

Svi kažu da se željezo kuje dok je vruće. Na tržnicama se ujutro čuje - vruć, vrući burek... Novine se kupuju i čitaju dok su još «vruće» i mirišu na tiskarsku boju. Internauti čekaju vrijeme kada će se pojaviti novi tekstovi na njihovom omiljenom portalu. Svi žele biti prvi, ili među prvima, ali i reagirati dok je objavljeno još - vruće. Pogotovo ako se radi ili se radilo o vrućoj, točnije «toploj» temi, koja ja plijenila zanimanje javnosti proteklih desetak dana. «Topli» potres je prošao i tlo se pomalo smiruje.

A uvijek, a sada pogotovo, vruća su tema ljudska prava. Pogotovo nakon usvajanja povijesne Rezolucije Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, kojom se traže jednaka prava za sve bez obzira na seksualnu orijentaciju, o čemu je pisao subotnji Večernjak (18. lipnja).

Ljudska prava – vruća «topla» tema

Dobar dio subotnjeg Večernjaka i inače je bio usmjeren na promidžbu, edukaciju i pritisak na Zagrepčane pred gay događaj godine, a pucano je iz najtežeg, teškog topništva, kao što su Veleposlanik SAD u Zagrebu, citiranje predsjednika SAD o istoj temi, kao i izražavanje mišljenja predstavnice SAD u spomenutom Vijeću UN, čemu su se priključili i dva nešto manja kalibra, ali ne manje važna, vrlo čitana Večernjakova komentatora.

Dopustimo si ocjenu o jednoglasnoj odi ljudskim pravima, u ovom slučaju homoseksualaca, ali, pokušavamo to shvatiti i, uopće. Ide li to teže ili lakše pokazat će vrijeme.

Stoga ćemo opet posegnuti za Večernjakom, ovaj put nedjeljnim ( 19. lipnja), i ne ćemo «istrgnuti» citat, nego ćemo samo citirati dio intervjua, objavljenog pod naslovom: «Ratnik postao top menadžer» u kojem sudionik navodi da je nakon pada Hrvatske Kostajnice 1991. godine najveći dio policije i ZNG-a odveden iz Kostajnice na Manjaču i završio u logoru u Glini. – Ljude su, kaže, prebijali od batina, a neke su i strijeljali. Odvodili su nas na ispitivanja, iživljavali se, maltretirali nas...»

Prebijali i strijeljali

Nakon izlaska iz logora u Glini, prva dva mjeseca nije bio u stanju ni razgovarati, liječio je fizičke ozljede, koje, kaže, nisu bile ništa prema psihičkima. Tek šest mjeseci nakon zatvora mogao je početi s praćenjem nastave na fakultetu.

Zašto smo izdvojili ovaj dio intervjua? Zato da se upitamo, sjećajući se ne tako davnog slučaja spašavanja branitelja Purde, što se to događa s ljudskim pravima nekada, a i danas, jer jedan branitelj još sjedi u beogradskom zatvoru, a veliki je broj branitelja, koji se boje prijeći granicu zbog mogućeg ponavljanja takvog postupka. Što je s ljudskim pravima, među kojima je i pravo na odštetu svih koji su bili u logorima poput onoga u Glini, ali i na područjima ostalih balkanskih država? Što se dogodilo ili događa s onima koji su tukli ili ubijali zarobljene. Jesu li oni identificirani i locirani? Transferirani sigurno nisu! Ljetuju li i borave li ti kriminalci i ubojice među nama na Jadranu i drugim turističkim središtima?

Ubojstva i fizička maltretiranja zaslužuju kažnjavanje

Jesu li poslovni ljudi, koji posluju u Hrvatskoj, posjećuju li rođake, ili su se vratili u svoje obnovljene kuće. Čita li DORH novine, u konkretnom slučaju Večernjak, u kojem se navode elementi o logorskoj kriminalnoj djelatnosti koja zaslužuje kažnjavanje za ubojstva i ostala fizička maltretiranja?

Pogotovo sada kada je uspostavljena balkanska policijska suradnja, ako se odnosi na sve, a ne samo na neke selekcionirane, pokazne slučajeve?

Razlog ovih pitanja je zbunjenost zbog, s jedne strane, orkestrirane, beskompromisne i, na najvišoj međunarodnoj i svjetskoj razini, zaštite ljudskih prava homoseksualaca, s čime se slažu i podržavaju ga, primjerice brojni političari koji su podržali i splitski i zagrebački gay pride, a česte, očite povrede ljudskih prava ostalih skupina nisu na takvoj razini, ni formuliranja, ni zaštite.

Kada ista ljubav prema braniteljima i homoseksualcima?

Radi se o političarima ljevičarske orijentacije koji nisu samo podržali, podržavali i podržavaju ljudska prava gay populacije, već su i svojom nazočnošću i hodnjom poistovjetili svoje stavove s njihovima, sve usklađeno i orkestrirano, a moguće i dirigirano, na spomenutim i naravno, ne spomenutim visokim međunarodnim i svjetskim razinama, jer sve nisu ni poznate, ni transparentne.

Kada će se svi oni, zajedno s brojnim udrugama za ljudska prava i HHO-om istu ljubav pokazati i prema braniteljima, kojima ta ljubav treba isto kao i homoseksualcima?

Mogu li branitelji, zvjerski maltretirani, ako su preživjeli u zarobljeničkim logorima, očekivati glede zaštite ljudskih prava isti, ili barem približno isti, ili sličan tretman, kao i homoseksualci? Tko treba pokrenuti inicijativu za jednu novu rezoluciju Vijeća za ljudska prava UN, premda je poznato kako se na takve rezolucije gleda, ako se ne odnose na ljudska prava spolno različitih?

Previše pitanja, a premalo odgovora, barem za sada.

DRAN