Glasanje protiv interesa vlastitog naroda i države

Znači, i na ovim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj dogodilo se ono na što su trezveni ljudi i analitičari na vrijeme upozoravali i najavljivali da bi se moglo dogoditi. Naime, ljudima sa zdravom memorijom bilo je od početka jasno da je čitava konstrukcija priprema za predizbornu kampanju bila zloslutna kopija onih već viđenih od 2000. do danas. Već viđena farsa naručena iz podzemnih kuhinja duboke države i servirana uz malu pomoć sa strane.

I ovaj put, dakle, zahvaljujući navijačkim medijima i kojekakvim političkim šarlatanima po portalima i na društvenim mrežama koji su se međusobno natjecali tko će unijeti veću zabunu i narodu više ogaditi politiku i političare, skoro dvije trećine birača nije izišlo na izbore a većina onih koji jesu, glasovali su protiv interesa vlastitog naroda i države. U to ćemo se vrlo brzo i uvjeriti.

Na žalost, većina birača u Hrvatskoj, kao i sebeljubljivi lideri sitno razmrvljenih domoljubnih strančica još uvijek nemaju tu sposobnost da pravovremeno uoče i izmaknu se od vješto podmetnutih stupica koje ih kao guske kroz maglu na kraju dovedu u takav položaj u kojem im samo preostaje da se još više međusobno svađaju, optužuju i kukaju kako su im drugi krivi.

To, za nas Hrvate karakteristično stanje, nastaje kad zdravorazumsko prosuđivanje naivno popusti pred podmetnutim manipulacijama, medijskim pritiscima i fenomenom masovne obmane. Tako ćemo nakon rezultata upravo završenih predsjedničkih izbora imati samo nastavak tragikomične političke sapunice zbog kojeg nam se ne samo srpski, nego i sav ostali svijet iza leđa smije. No, mi im se ne smijemo pridružiti nego staviti prst na čelo i najozbiljnije se zapitati zašto nam se to stalno ponavlja i kamo nas to vodi?

Europski uljuđena Hrvatska ili Balkan?

Vidite, birači u Hrvatskoj nikako nisu smjeli zagristi perfidno podmetnutu udicu zvanu 'štetočina Plenković', kojom se htjelo i uspjelo izazvati pomutnju, i njihovu pozornost preusmjeriti sa stvarne štetu koju im aktualni predsjednik države radi i opasnosti koja im prijeti njegovim opstankom na toj funkciji.

Na primjer, možete li zamisliti ovako otkačenog Milanovića u ulozi vrhovnog zapovjednika u slučaju nekog novog ratnog sukoba na 'našim prostorima'? Sama pomisao na to trebala bi biti noćna mora za svakog razumnog Hrvata.

Prvo pitanje koje je svaki birač na upravo završenim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj trebao sam sebi postaviti prije nego je zaokružio ime na glasačkom listiću, bilo je vrlo jednostavno – Treba li mi u ovim iznimno bremenitim vremenima na čelu države dezorijentirani postjugoslavenski klaun utaočen komunističkom i rusofilskom prošlošću ili europski uljuđen i zapadnom savezništvu lojalan predsjednik? Odnosno, je li mi važnija europski uljuđena i uređena Hrvatska zaštićena NATO kišobranom ili ponovno taočenje Balkanom i srpsko – ruskim 'svetom'?

Umjesto da je u ovom kritičnom povijesnom trenutku hrvatski narod u domovini, smjenom Milanovića, pokazao svima kako je dio europske uljudbe i vrijednosti, a trenutačni predsjednik samo slučajni incident, on je produžetkom njegovoga mandata dao vjetar tvrdnji kojom velikosrbi odavno uvjeravaju svijet - Hrvati su primitivno balkansko pleme nedostojno vlastite slobode i države.

Da je, dakle, bilo više političke zrelosti, dubljeg razumijevanja iskustva iz povijesti i posljedica dosadašnjih predsjedničkih izbora, a manje slušanja medijskog i međumrežnog zaglupljivanja potpomognutog rojevima botova iz Srbije i Rusije, onda bi birači u Hrvatskoj čistije glave i odgovornije mogli odlučiti koji bi im predsjednički kandidat u ovom trenutku bio najkorisniji. Ovako, nakon još jedne vješto izrežirane izborne podvale s izborom Milanovića za predsjednika jedino nam preostaje reći - Oprosti im Gospode jer ne znaju što čine.

Zaista je nevjerojatno kako Hrvatima u domovini ni nakon više od 30 godina života u slobodi i demokraciji ne uspijeva, ili bolje reći, ne dopušta im se riješiti 'bivših' Jugoslavena na vlasti te od jedne male, Bogom dane države, bogate sjajnim resursima koje ima u domovini i iseljeništvu napraviti uređenu i prosperitetnu zemlju. Drugu Švicarsku. Da, upravo tako kako je s pravom govorila bivša hrvatska predsjednica, gospođa Grabar-Kitarović pokušavajući je izvući iz ralja Balkana i naslijeđene duboke države, zbog čega je stjerana uz zid i postala meta perverzno bolesnog balkanskog izrugivanja i rušenja iznutra i izvana.

Odnarođeni Jugoslaveni

Zanimljivo da je jedino ona, kao jugobalkanski nekontaminirana kandidatkinja, na izborima 2015 god. uspjela za dlaku izmigoljiti hobotnici duboke države i dokopati se predsjedničke fotelje. Ali je 'šteta' koju je za vrijeme svog mandata na unutarnjem i vanjskom planu nanijela hrvatskom narodu i državi brzo anulirana njezinom rušenjem i instaliranjem na tu funkciju 'normalnog' Milanovića. Milanovića koji je kao karikatura 'predsjednika s karakterom' i persona non grata u civiliziranom svijetu postao najpopularniji hrvatski političar. Ne samo u Hrvatskoj nego i u Srbiji i Rusiji.

Jasno je, dakle, da iz bivšeg sustava naslijeđenoj dubokoj državi i njezinim sponzorima izvana na čelu današnje hrvatske države najviše odgovaraju odnarođeni 'bivši' Jugoslaveni tipa Mesić, Josipović, Milanović jer imaju isti odnos prema hrvatskom narodu kao što su ga imali u bivšoj Jugoslaviji. To im je garancija da u budućim geopolitičkim preslagivanjima na 'našim prostorima' s Hrvatskom i Hrvatima mogu ponovo trgovati kao sitnom monetom za potkusurivanje.

Naime, ponovnim izborom Milanovića za predsjednika Hrvatska će sve dublje tonuti u međusobne plemenske svađe i regionalno balkansku neprepoznatljivost pa bilo kakvo pričanje o njenoj tisućljetnoj europskoj kulturi i pripadnosti pred utjecajnim vanjskim čimbenicima neće imati smisla ni učinka.

Zaista je nevjerojatno da većina naroda u Hrvatskoj zatvara oči pred očitom činjenicom da mu mentalni Jugoslaveni koje sam sebi bira na vlast još uvijek snažno i, na žalost, vrlo uspješno djeluju na sprječavanju slobodnog i punog procvata novostvorene hrvatske države. Drugim riječima, hrvatski narod ne želi vidjeti kako 'bivšim' načinom mišljenja i ponašanja sam sebi uništava mogućnost brzog priključenja krugu najrazvijenijih zemalja Europe.

Dok to ne uvidi ostaje nam jedino vjera da će, kao i uvijek do sada, hrvatski narod spašavati milost Božja i na vagi pravde u budućim geopolitičkim preslagivanjima neki novi, politički Theodor Meron.

Upitajmo na kraju sve one Hrvate koji nisu izišli na predsjedničke izbore i one koji su glasovali za Milanovića - Je li vas bar malo stid ili se radujete tome što ste Hrvatsku svojim izborom napravili još kaotičnijom, posvađanijom, nesigurnijom i još više je izložili malignom utjecaju srpsko-ruskog svijeta? Radujte se drugovi dragi, za vas su vremena ova.

Željko Dogan