Test političke zrelosti
Za bolje poznavatelje prilika u Hrvatskoj rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora jesu razočarenje, ali ne i iznenađenje. Tolika zapanjujuća politička ignorancija i lakomislenost skoro polovice birača koji su prvom krugu izišli na izbore, jednostavno je neshvatljiva zdravom razumu. Može li ozbiljan i informiran birač opravdati svoj glas za Milanovića? Prije svega zbog bezbroj puta dokazane činjenice da je on ne samo potpuno invalidan kao političar, već se na mjestu predsjednika države pokazao kao vrlo štetan i opasan po hrvatske državne i nacionalne interese.
O da, njegove nesuvisle verbalne akrobacije pune balkanske drskosti i 'šarma' mogu biti primamljive uhu običnog čovjeka, ali kao i sve balkansko ispod žita sadrže zamku, satkanu od podmetanja svađa, podjela i kaosa u hrvatskom društvu.
Abolirati ga na ovim predsjedničkim izborima za svu štetu i sramotu koju je u dosadašnjem mandatu nanio prihvaćanjem perfidno podmetnutog kukavičjeg jaja da je za sve što u današnjoj Hrvatskoj ne funkcionira kriv Plenković, pogrješno je i djetinjasto neodgovorno.
Ako ostavimo Plenkovića po strani (ovo su predsjednički a ne parlamentarni izbori), može li itko pri zdravoj pameti vidjeti što je to dobroga Milanović na mjestu predsjednika hrvatskoj državi i narodu do sada donio? I što bi joj ubuduće ovakvim ponašanjem i politikom mogao donijeti?
Što donosi produljenje mandata?
Vide li Hrvati u domovini u što bi sami sebe uvalili produljenjem predsjedničkog mandata čovjeku koji je persona non grata među hrvatskim saveznicima u EU i NATO-u i u cijelom civiliziranom svijetu, i koliko bi time postali predmet još većeg podsmijeha svojih neprijatelja i prijatelja izvana?
Uostalom, zna li itko što Milanović na mjestu predsjednika Hrvatske zapravo radi i kome služi? Koji su njegovi ciljevi i namjere? Osim stalnog izazivanja svađa i kaosa u društvu te papagajskog ponavljanja uvrjedljivih napada na Plenkovića, HDZ, EU, NATO.
Kako to da se u Hrvatskoj ne postavlja pitanje zašto mete njegovih kritika i napada ne mogu biti 'saveznik' Dodik, 'brat' Vučić i 'nepobjedivi' Putin? I zašto su to svi oni čijim vrijeđanjem može nanijeti štetu interesima i ugledu 'slučajne' države kojoj on zasigurno nije slučajno na čelu.
Jasno je, dakle, da sve što je u stolici najprije premijera a sada i predsjednika hrvatske države uradio, uradio je to iz osobnih, partijskih i regionalnih beogradsko-moskovskih, a ne nacionalnih razloga. Njegov zadatak na tim funkcijama očito nije bio da jača i razvija Hrvatsku, nego da održava i produbljuje međusobne podjele i zatrovanost političke klime iznutra, a prema vani otvara prostor za utjecaj onima koji su neprijateljski nastrojeni ili neskloni današnjoj hrvatskoj državi.
Zašto onda toliki broj glasova na izborima u Hrvatskoj i titula najpopularnijeg političara u anketama 'hrvatskih' medija? Zato što biračima u Hrvatskoj 'hrvatski' mediji to neće reći. Naime, iako su upućeniji i znaju daleko više od običnog, uglavnom politički nezainteresiranog,naroda, koliko je Milanović kao predsjednik za današnju hrvatsku državu promašen i štetan, vodeći mediji ipak to od javnosti prikrivaju i navijački ga suportiraju. Zašto?
Zato što su urednici i novinari koji daju ton orkestriranoj kampanji straha od čudovišta zvanog 'zločinački i pljačkaški HDZ' koju predvodi Milanović, uglavnom jugonostalgična djeca bivših visokih komunističkih funkcionera ili Soroševi stipendisti. Svatko koga interesira može se uvjeriti u to ako pogleda imena i biografije većine urednika i novinara tih medija.
Evo, npr,. provjerite je li to istina u slučaju urednice IMS-a HTV-a Katarine Periša Čakarun i voditeljice Zrinke Grancarić koje će 'slučajno' voditi sučeljavanje Milanovića i Primorca na HTV-i 7. siječnja?
Teror jugobalkanske ljevice
Ukratko, narod u Hrvatskoj, od prevrata 2000., živi pod medijskim terorom ponovo ojačale jugobalkanske ljevice koja ga svakodnevno zatrpava lavinom selektivnih i filtriranih informacija uz obvezan prilog blaćenja i ismijavanja domoljublja, crkve, branitelja i poglavito HDZ-a. Sve to ide u paketu. Prikazujući njih kao teret i ugrozu današnjoj hrvatskoj državi skreću pozornost s glavnog problema, a to je da 'nevidljiva' duboka država drži sve poluge moći u svojim rukama.
Precizno i jasno rečeno, ponovnim instaliranjem 'bivših' Jugoslavena na vlast i u medije u Hrvatskoj želi se postići da o njenoj budućnosti, iznutra i izvana, ponovo odlučuju oni koji su odlučivali i o njenoj prošlosti. Ovakva današnja situacija plod je njihove vlasti i aktivizma od 2000. do danas
Hrvatskom narodu od tada se sustavno nastoji nametnuti uvjerenje da su mu Tuđman i HDZ bijegom iz Jugoslavije nanijeli golemu patnju i zlo. Dakle, upravo ono što su mu u stvari bivši Jugoslaveni nanijeli u prošlom stoljeću i još uvijek nanose. To je to notorno balkansko izvrtanje pile naopako koje Milanović majstorski koristi u neprekidnom ratu protiv Plenkovića i HDZ-a. A vodeći mediji to oduševljeno prenose.
Zbog sve veće moći i utjecaja duboke države, odnarođenih medija i političara društvena klima u Hrvatskoj krajnje je zabrinjavajuća. Umjesto da nakon postignuća slobode i vlastite države steknemo ugled konačno sretnog i složnog naroda, mi se svijetu od 2000. ponovo predstavljamo kao nacija mrzovoljnih i međusobno posvađenih ljudi koji sve više odbacuju identitetske vrijednosti, građansku dužnost (izlaska na izbore) i skrb za opće dobro.
Postajemo, by the way, sve više odnarođeni snobovi puni engleskih poštapalica, samodopadni i sebični oportunisti, lakovjerne žrtve i korisne budale onih koji žele urušiti novostvorenu hrvatsku državu kako bi dokazali da je ona 'slučajna', a mi 'paradoksalan' narod koji je ne zaslužuje.
Zapitajmo se, dakle, kome je u interesu da se Hrvati u današnjoj Hrvatskoj sustavno pretvaraju u izumiruću, apatičnu i jalnu gomilu autošovinista koji reže jedni na druge, kojima ni jedan uspješan i sposoban Hrvat, pogotovu ako je domoljub, nije dovoljno dobar. Odnosno da su nam u današnjoj hrvatskoj državi dobri jedino 'bivši' Jugoslaveni i njihovi klonirani nasljednici.
Ako nismo u stanju nadići međusobne podjele, tradicionalni jal i jugobalkanski mentalitet, onda se moramo zapitati kakva nas budućnost s takvim problemima čeka?
Mediji i zdrav razum
Na žalost, rezultati nedavnog prvog kruga predsjedničkih izbora očito pokazuju da 'hrvatski' mediji, pametni telefoni i društvene mreže danas vladaju s više naših moždanih stanica, nego vlastiti zdrav razum. Zbog vlastitog mentalnog zdravlja bilo bi, dakle, dobro da birači u Hrvatskoj barem do 12. siječnja pokušavaju što više izbjegavati 'svoje' vodeće medije (N1, RTL, NOVA TV, HTV, Jutarnji, Večernji, 24 sata, Nacional, Globus...) i njihove ankete. Ali i jugonostalgične podcaste i portale te razvikane emisije lokalnih TV mreža tipa Bujica. Oni su poput Milanovića, Facebooka, računalnih igrica i kasnih večera - gubljenje vremena i zdravlja.
Hrvati koji znaju čitati njihove spinove i zamke trebali bi imati nevjerojatno malo samopoštovanja kada bi dopustili da im netko iz takvih medija kaže ili odluči za koga će glasovati na izborima. Jedno je sigurno, ponovnim izborom Milanovića za predsjednika Hrvatska će još više potonuti u međusobne svađe i podjele, još će više gubiti ugled u svijetu i percipirati se kao balkanski zatucana i nesređena zemlja. Upravo to je ono što Milanovićevi sponzori i savjetnici iza zavjese žele postići. Njegovom pobjedom 'nevidljiva'ruka duboke jugoudbaške države još jednom će pokazati svoju moć i utjecaj jer je uspjela proturiti upravo takav scenarij. I još jednom potvrditi da je današnja Hrvatska njezin talac.
Ima li izlaza iz ovog ukletog kruga i što nam je raditi?
Vjerovali ili ne, rješenje za sve hrvatske probleme upravo su slobodni i demokratski izbori, od onih lokalnih do predsjedničkih. Uz uvjet da se naučimo na pravi način koristiti njima. Prvo što moramo napraviti je ispuniti svoju građansku dužnost i izići na izbore.
Temeljni preduvjet za napredak demokratskog društva jest da građani aktivno sudjeluju u političkim procesima koji utječu na njihov život i budućnost. Obrnuto od toga, temeljni preduvjet da društvom vladaju vješti manipulatori i paraziti jest da se narod razočara i uspava, da mu se nametnu međusobne svađe i podjele, a preko toga strpljivo sluganstvo i propadanje.
Izlazak na izbore
Dakle, najdomoljubnija stvar koju već na početku ove godine možete napraviti je da u drugom krugu predsjedničkih izbora odete do glasačkih kutija i svojim glasovima smijenite tragikomičnog Milanovića. Time bi s dnevnog reda bilo skinuto jedno teško pitanje koje opterećuje međuhrvatske odnose, generira svađe i blokira funkcioniranje vitalnih institucija.
Ovi predsjednički izbori nisu isti kao svi drugi do sada. Imajući u vidu bremenita i izazovna vremena pred nama oni imaju specifičnu težinu i bit će iznimno važan test političke zrelosti hrvatskog naroda. Svaki birač kojem je stalo do zdravlja, stabilnosti i opstojnosti hrvatske države trebao bi se duboko zamisliti ako namjerava zaokružiti Milanovićevo ime.
U drugom krugu predsjedničkih izbora 12. siječnja možemo dakle ponovo izabrati Milanovića i iduće četiri duge godine nijemo promatrati kako nas i dalje međusobno svađa i dijeli. Kako se s 'saveznikom' Dodikom posjećuje i časti i kao megafon rusko-srpskog 'sveta' još žešće razara ugled i kredibilitet današnje hrvatske države. A možemo iskoristiti prigodu i moć naših glasova da izaberemo za predsjednika kandidata koji će biti sušta suprotnost Milanoviću.
Gospodin Primorac nije bezgrješan i nije možda idealan kandidat za svakog glasača, ali je u odnosu na Milanovića sasvim druga dimenzija i priča. Tko god što mislio o njemu, ne može se poreći da se radi o pristojnom gospodinu i europejcu u svakom pogledu. Međunarodno uglednom znanstveniku koji se ostvario kao uspješan poslovan čovjek posvećen ozbiljnom i za društvo važnom poslu.
Sudeći po njegovom ponašanju i narativu izgleda kao pristojan i ponizan domoljub koji ima empatiju, viziju i disciplinu. Nije stranački ostrašćen ni isključiv poput Milanovića pa bi njegov izbor za predsjednika dramatično poboljšao društvenu klimu u Hrvatskoj i njen ugled u svijetu. Kako je već obećao, radio bi na zbližavanju a ne na razjedinjavanju hrvatskog naroda, na povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske i u suradnji sa stručnjacima na donošenju promišljenih planova i odluka za njenu bolju budućnost. Osim toga, sigurno bi jačao veze i savezništvo s EU, NATO-m, Amerikom, Izraelom i svim državama koje na Hrvatsku gledaju kao samostalnu i suverenu državu, a ne kao dio novojugoslavenske regionalne zajednice zapadni Balkan i srpsko-ruskog sveta.
Važno je još jednom naglasiti da je gospodin Primorac ispravno detektirao ključni problem hrvatskog društva i u svojim nastupima opetovano najavljuje kako će nas ujedinjavati i poticati da se svi skupa angažiramo u postizanju općehrvatskog dobra bez obzira na stranačku pripadnost i drugačije političke poglede. Za razliku od Milanovića koji se pokazao dobar samo u sijanju nepomirljivih podjela ('mi ili oni') unošenju nereda i razaranju svega čega se dotakne.
Još 4 godine njegovog mandata bile bi naša velika sramota zbog koje bi nam se neprijatelji slobodne i samostalne Hrvatske iza leđa grohotom smijali, a vanjski prijatelji i saveznici sve više udaljavati. Potrudimo se da im svojim glasom ne damo razlog za to. Izbor je - NA NAMA.
Željko Dogan