Temelj budućnosti hrvatskog naroda leži u njegovom domoljublju i spremnosti da brani svoj dom

Iako je preporukom Povjerenstva za suočavanje s prošlošću odlučeno da se pozdrav 'Za dom HOSspremni' (ZDS) može iznimno koristiti u komemorativne svrhe za poginule članove HOS-a, trenutnom hrvatskom predsjedniku Milanoviću to nije OK. On ima neke svoje 'bivše' standarde zbog kojih je, nakon Okučana, nedavno skoro upropastio još jednu komemorativnu svečanost u čast hrvatskih branitelja poginulih u oslobađanju Maslenice.

Srbijanski mediji dočekali su tu vijest oduševljeno ('Milanović pobjegao od ustašluka') i istakli da polažu velike nade u njega.

'Hrvatska je samo ponovno vaskrsla NDH'

Kako bi se ubuduće izbjegla slična blamaža Hrvatske vrlo je važno na braniteljske proslave više ne pozivati predsjednika Milanovića kako svojim ispadima i izjavama ne bi postao glavni adut ponovo zahuktalom antihrvatskom promidžbenom ratu kojeg trenutno vodi Vučićeva Srbija. Naime, nekad Miloševićeva lijeva i desna ruka, Vučić i Dačić, od kada su opet prigrabili apsolutnu vlast u Srbiji, pokrenuli su sustavnu antihvatsku propagandnu kampanju globalnih razmjera. Obilato sponzoriranim filmovima, izložbama, knjigama i predavanjima o Jasenovcu, iznimno aktivnom diplomacijom, plaćenim lobistima i novinarima, nastoje svuda po svijetu današnju Hrvatsku degradirati i prefarbati širokom četkom crnog ustaštva. Ne bi li time bar malo olakšali savjest i sa sebe skinuli stigmu genocidnog naroda i države. Za koju su, kao Miloševićevi ministri i najbliži suradnici u agresiji na Hrvatsku i BiH, osobno prilično zaslužni.

Hrvatska očito nema ni volje ni novaca plaćati skupe odvjetničke kancelarije ili strane lobiste koji bi po svijetu zokiraskrinkavali takve zlonamjerne antihrvatske projekte i laži okorjelih velikosrba. Ali zato ima predsjednika Milanovića, uz čiji bi vjetar u leđa sve te antihrvatske propagandne podvale mogle vani djelovati prilično uvjerljivo. Očito je dakle da službeni Beograd računa na to da će ga (isto kao nekada Mesića i Josipovića) moći koristiti kao megafon i potvrdu svojih tvrdnji da je današnja Hrvatska 'samo ponovo vaskrsla NDH'.

Sada bi i onima koji imaju kasno paljenje trebalo biti jasno zašto su 'bivši' konspirativni centri moći u Beogradu i njihove tajne službe (kojima je preko 'bivših' udbaša Hrvatska na svim razinama debelo premrežena) nestrpljivo zagovarali rušenje 'ustašice Kolinde' i izbor 'antifašiste' Milanovića za predsjednika. Uz pomoć njega, Pupovčevih agilnih aktivista i korisnih budala moći će se lakše proizvoditi dovoljno 'fašističkih' incidenata kao pokriće za nastavak borbe protiv 'ponovnog buđenja hrvatskog fašizma'.

Što je zapravo isto kao i za vrijeme bivše Jugoslavije-samo dimna zavjesa za borbu protiv procvata hrvatske slobode i napretka. Ništa drugo nego pokušaji 'bivših' elita da se u današnjoj Hrvatskoj skrene pozornost s rješavanja bitnih problema u društvu i nametne joj se bavljenje sporednim umjesto važnim stvarima.

Stoljetna tradicija pozdrava

Većinu hrvatskog naroda vjerojatno danas uopće ni ne zanima je li pozdrav ili logo 'Za dom spremni' politički korektan ili nije, ali kada mu nameću što će o tome misliti jedan Milanović, Pupovac, Savo Štrbac ili Anto Nobilo, onda se iz sasvim opravdanih razloga spontano javlja otpor onog dijela naroda koji je dovoljno politički zreo da zna što se iza toga krije. Pa će misliti upravo suprotno od onog što oni žele. I tu su potpuno u pravu jer bez obzira koliki 'antifašistički' ugled uživali Milanović i dobro sponzorirani srpsko-hrvatski 'istoričari' i jugonostalgičari koji vas uvjeravaju u suprotno, kada bez nametnutih predrasuda pogledate na našu povijest vidjet će te da pozdrav - 'Za dom', kao motivacijski izraz spremnosti za obranu od vanjskih osvajača, ima stoljetnu tradiciju u hrvatskom narodu.

Još je daleke 1566. godine, braneći Siget od najezde daleko brojnijih Osmanlija, nakon dugotrajnih borbi i opsade, Nikola Šubić Zrinski, umjesto predaje krenuo sa svojim braniteljima u posljednji juriš uz poklič: ' Za dom svoj sad u NZSboj'. Nekoliko stoljeća kasnije, drugi legendarni hrvatski vojskovođa, ban Josip Jelačić, kada bi s svojim vojnicima kretao u bitke pred njima bi zagrmio - 'Za dom!', a vojnici bi mu gromko uzvraćali: 'Spremni umrijeti !' Slično je radio i barun Trenk sa svojim pandurima. Vidimo dakle da su u različitim vremenima i u različitim varijantama poklič 'Za dom spremni', radi podizanja obrambenog morala vojsci i narodu, rabili mnogi hrvatski vojskovođe, ali i politički velikani poput Ante Starčevića, te umjetnici poput Ivana pl. Zajca.

Ono što svaki Hrvat mora znati i biti ponosan na to jest činjenica da smo kao mali narod kroz svoju povijest vodili puno ratova. Ali uvijek na svojoj teritoriji braneći svoj dom i domovinu od grabežljivih osvajača. U skladu sa zakletvom koju smo dali papi Agatomu u 7. stoljeću da nikada nećemo napadati susjedne narode niti voditi bilo kakav osvajački rat, a za uzvrat dobili blagoslov da će nas zaštititi Bog i Sveti Petar kada budemo napadnuti izvana.

Stiješnjen između Istoka i Zapada, kao prepreka na putu raznim osvajačima, hrvatski je narod oduvijek, htio – ne htio, za obranu svog doma i domovine bio spreman. U to su se uvjerili svi oni koji su kroz povijest ratovali s Hrvatima na hrvatskoj zemlji za hrvatsku zemlju. Posljednji u tom nizu, velikosrpski fašisti u agresiji na Hrvatsku prije 30 godina .

Očito je dakle da izvorni starohrvatski motivacijski pozdrav 'Za dom', koji se u različitim varijantama pojavljivao u prošlosti borbe hrvatskog naroda za slobodu nikako ne bi trebalo vezati isključivo za jedno vremensko razdoblje, za jedan politički pokret ili za jednu povijesnu ličnost. Vidjeli smo da povijesne činjenice pokazuju da taj pozdrav nije nikakva ustaška umotvorina već ga je ustaški režim samo posudio iz bogate riznice borbe hrvatskog naroda za slobodu. Te ga uz dodatak 'i za poglavnika', rabio kao svoj u vrijeme trajanja 2. svjetskog rata.

Poistovjećivati ga danas samo s ustašama i 2. svj. ratom mogu dakle samo oni za koje povijest hrvatskog naroda počinje i završava s 2. svjetskim ratom, Pavelićem i ustašama.

Ako bi dosljedno slijedili njihovu krajnje iščašenu logiku onda bi uz taj pozdrav Hrvatima trebalo zabraniti i grb i himnu i kunu, ali i pozdrave – 'Dobar dan', 'Kako ste', 'Živjeli', 'Zbogom',... jer su sve to za vrijeme svog režima svakodnevno koristili ustaše.

Ćirilica može, pozdrav "žulja"?

Vidite kako je tendenciozna zabrana pozdrava 'Za dom spremni', na takav boljševički način glupa i krajnje besmislena. To je jednostavno zlonamjerna podvala 'bivših' velikosrba i Jugoslavena koji time žele utišati svaki glas domoljublja i uprljati slavlja slobode u Hrvatskoj. Kome bi, osim njih, trebalo biti sporno to što su taj pozdrav prigodom obrane Hrvatske od velikosrpske agresije rabile neke postrojbe hrvatskih dragovoljca u Domovinskom ratu? Koji su ćirilicasvojom hrabrošću i žrtvom zadivili cijeli svijet i pokazali da vjerno nastavljaju tu povijesnu i neuništivu tradiciju našeg naroda.

Poštovanje za povijesne činjenice u Hrvatskoj više ne bi smjelo biti zamračeno slijepim prihvaćanjem mitova i 'vrijednosti' nametnutih od strane okorjelih velikosrba i Jugoslavena koji opet nastoje zatrti sve što u Hrvatskoj slobodarski diše. Umjesto toga otkrivanje istine o njima trebao bi biti poučan primjer koji će nam pomoći da bolje razumijemo i bolje se nosimo s današnjim izazovima i podmetanjima kojima nas obmanjuju.

Zašto je npr. Milanoviću ćirilica u gradu heroju, Vukovaru, koju je za vrijeme svog premijerskog mandata svim silama nametao (čak i po cijenu smrti maloljetnog hrvatskog branitelja Darka Pajčića) sasvim OK? Dok ga logo 'Za dom spremni' na odori hrvatskih branitelja koji su herojski ginuli braneći taj, od velikosrpskih fašista do temelja razrušeni hrvatski grad, nepodnošljivo žulja? Je li možda njihov mrski 'fašizam' bio u tome što su u vrijeme velikosrpske agresije bili spremni za dom poginuti, a današnji hrvatski predsjednik nije?

Zašto je s hrvatskim braniteljima u neprekidnom ratu još tamo od prvih dana svog bivšeg premijerskog mandata? Zašto kao predsjednik današnje Hrvatske prolazi pored Tuđmanovog groba kao stranac kada ide na Mirogoj polagati vijenac na grob heroja jugotitoističke diktature?

"Ćakula" u Beogradu

Zašto je npr. Milanoviću bilo OK otići inkognito u Beograd, bez pratnje i osiguranja, na sahranu stricu i tamo se savasastati i 'ugodno ćakulati' o svom navodnom 'srpskom podrijetlu', s jednim od glavnih zločinačkih vođa bivše terorističke paradržave na okupiranom dijelu Hrvatske, Savom Štrpcem, i još nekoliko stotina 'prognanih Krajišnika'? Ali mu nije bilo OK da na proslavi akcije Maslenica vidi logo na odorama za dom spremnih hrvatskih branitelja u kojima su masovno ginuli oslobađajući Maslenicu od tih istih četničkih terorista koji su mu u Beogradu pripremili 'srdačnu dobrodošlicu.'

(Pogledajte na YOU TUBE-u emisiju 'Dobro jutro Srbijo' Happy TV od 19. 02. 2020. pod nazivom 'Zoran Milanović je novi predsjednik Hrvatske, što imaju Srbi iz Hrvatske od toga?)

Takvo ponašanje trenutnog hrvatskog predsjednika koji je susretom i 'ugodnom ćakulom' sa zloglasnim Savom Štrpcem i njegovim 'proteranim Krajišnicima' u Beogradu dao legitimet izravnim agresorima na Hrvatsku, apologetima velikosrpstva i ciljevima koje oni predstavljaju, u svakoj uređenoj državi automatski bi ga se trajno diskvalificiralo iz političkog života.

Gdje toga ima osim u Hrvatskoj....?

Samo zahvaljujući nesebičnoj žrtvi najboljih sinova i kćeri hrvatske domovine koji su iz naraštaja u naraštaj bili spremni položiti svoje živote za njenu obranu, Hrvatska je konačno postala slobodna i samostalna država. Braneći svoje pravo na postojanje, hrvatski narod ne smije dopustiti da mu se to povijesno pravo ugrožava i vrijeđa. Na način na koji to rade 'bivši' Jugoslaveni i velikosrbi. Njihove tvrdnje da je hrvatski patriotizam sublimiran u pozdravu 'Za dom upitnikspremni' prevladana i fašizmom kompromitirana krilatica, koja u današnje vrijeme nema nikakve vrijednosti, zlonamjerna je besmislica.

Da Hrvati nisu bili spremni braniti svoj dom od velikosrpske agresije u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, bi li bilo današnje hrvatske države, slobode i demokracije?

Zar nije ironično da 'bivši' Jugoslaveni, velikosrbi i njihovi potomci, okorjeli u 'bivšem' antihrvatsvu i jednoumlju, danas opet s najviših pozicija vlasti i preko medija drže Hrvatima lekcije o političkoj korektnosti, govoru mržnje, demokraciji i toleranciji? Zamislite tu odvratnu hipokriziju. Naravno, treba sprječavati govor mržnje, rasizam i slične stvari, ali u pozdravu 'Za dom spremni' vidjeti govor mržnje i ultimativno ga odbacivati samo zato što ga je u kratkom periodu hrvatske povijesti koristio ustaški režim, zlonamjerna je podvala mrzitelja hrvatske slobode. Gdje se u tim riječima koje su za vrijeme Domovinskog rata simbolizirale obranu vlastitog doma od velikosrpskog agresora i osvajača krije fašizam i mržnja prema drugome?

Kada ti netko dođe s tenkom na kućni prag hoćeš li ti braniti sebe i svoju obitelj ili mu pričati pričice o Mirku i Slavku?

Gdje to još u svijetu, osim u Hrvatskoj ima, da se ljude koji su za obranu svog doma život dali, ili ga bili spremni dati, naziva fašistima? Zar to nije čisti idiotizam? Koga dakle briga što je za 'bivše' velikosrbe i okorjele Jugoslavene, pozdrav -Za dom-fašizam, ako je za naraštaje slobodoljubivih Hrvata bio i ostao simbol obrambene ljubavi za Domovinu.

Paranoidna borba 'bivših' velikosrba i Jugoslavena protiv 'ponovnog buđenja hrvatskog fašizma' nema u realnom životu apsolutno nikakvog utemeljenja. To je samo krinka iza koje se krije providan cilj – nastavak bivšeg podjarmljivanja i pljačke Hrvatske. Stvar je po tom pitanju u Hrvatskoj vrlo jednostavna. S jedne strane imamo 'bivše' velikosrbe i Jugoslavene ('antifašiste') koji nastavljaju okupirati i pljačkati Hrvatsku, a s druge hrvatske domoljube i branitelje ('fašiste') koji se tome opiru. I s time svaka priča o 'antifašizmu' i 'fašizmu' na tlu Hrvatske počinje i završava.

Tko su pravi fašisti?

U današnjoj Hrvatskoj nema fašističkih ni profašističkih stranaka i organizacija poput onih u Srbiji (Šeseljevih i Vučić ŠešeljVučićevih radikala, Dveri, Osvetnika, Komiteta 300,...). Nema ostrašćenih tabloida tipa Informer, Srpski telegraf, Kurir, nema radio i TV postaja tipa Happy i Pink na kojima se 24 sata dnevno na jutarnjim i popodnevnim programima rotiraju osuđeni ratni zločinci, fašisti, rasisti i od zločina izobličeni psihopati koji prostački bljuju sotonsku mržnju prema Hrvatima, Bošnjacima, Kosovarima, Crnogorcima, Makedoncima.. koji (ako niste znali) žive na 'srpskim prostorima' zbog čega će ih oni opet na sve moguće načine 'elementima dugog trajanja' nastojati okupirati i nastaviti pljačkati.

Kada to vidi, čovjek se ne može oteti dojmu kako smo mi Hrvati milijun puta bolja vrsta 'fašista' od ovakvih pravih, koji izvrćući pilu naopako nas prikazuju upravo takvima kakvi oni u stvari jesu. Za razliku od njih mi svojim - Za dom spremni 'fašizmom' nikada nismo okupirali tuđe ni pljačkali druge. Nego samo branili svoje.

Interesantno, to isto za sebe kažu i oni. Odgovor na pitanje tko je u pravu dao je Vukovar. I Osijek. I Petrinja. I Škabrnja. I Dubrovnik.

Dakle, ako je obrambeno domoljublje od grabežljivog velikosrpskog fašizma u Domovinskom ratu, zbog pozdrava - Za HR zastavadom spremni - bio fašizam, onda mi Hrvati moramo biti ponosni što se kroz cijelu svoju mukotrpnu povijest nismo odrekli takve vrste 'fašizma'. Bez njega sigurno ne bi uspjeli preživjeti stoljeća okupacije, uništavanja, izrabljivanja, raseljavanja i masakre u dvije bivše Jugoslavije. Preostali Hrvati, koji su sve to uspjeli preživjeti, moraju nastaviti pokazati svijetu da voljeti i biti spreman za obranu svog doma nije nikakav fašizam nego višestoljetni, neuništivi poriv kojim će i ubuduće naš narod spremno i ljubomorno braniti svoju konačno izborenu slobodu i ostatke ostataka svoje prelijepe Domovine.

Temelj budućnosti hrvatskog naroda leži u njegovom domoljublju i spremnosti da brani svoj dom. U vrijednostima koje su ga očuvale do sada i slobodi da kaže svoju priču. Hrvatsku priču. Ako budemo to u stanju, možda prošlost koju smo ostavili za sobom i koja nas još uvijek guši, neće biti ono s čime će se naši budući naraštaji morati ponovo suočavati i boriti.

Željko Dogan

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 12-05-2021, 05:00:42

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.