Nema promjena dok narod i politički predstavnici ne sazriju

Kroz svoju burnu povijest hrvatski narod znao se često puta u pristupu politici zalijetati u međusobna trvenja i borbe, ni ne primjećujući kako na taj način prepušta drugima da mu kroje sudbinu. To naše notorno političko ludilo, izazvano uglavnom hrvatskim jalom i lukavim podmetanjima naših neprijatelja, funkcioniralo je perfektno do pojave Tuđmana. Nakon njegove smrti, ono se ponovno sve više vraća i dolazi do izražaja. I ponovno postaje tradicionalno, gotovo kao rakija, sarma i srbijanski turbofolk, na svadbama i kojekakvim zabavama po Hrvatskoj.

Način na koji se u zadnje vrijeme s lijeva i desna napada i blati trenutnu hrvatsku predsjednicu tipičan je primjer povratka tog našeg 'bivšeg' političkog ludila. Tragično je što jedna i druga strana očito pokazuju kako ne djeluju u najboljem interesu hrvatskog naroda.

Ako se jedna tako sposobna i u narodu popularna predsjednica koja uporno gradi međuhrvatske mostove i koja je u priličnoj mjeri uspjela popraviti odnose i ugled Hrvatske u svijetu tako perfidno ruši, onda je to siguran znak da nismo ništa naučili ni razumjeli iz dosadašnjeg povijesnog iskustva. Teško je predvidjeti kako će ova balkanski divlja hajka na hrvatsku predsjednicu na kraju završiti ali nije teško predvidjeti da bi se mogla završiti vrlo loše po Hrvatsku.

Kolateralna žrtva u i ovome najnovijem metežu, opet je zbunjeni obični čovjek. Kod kojeg će se još više povećati razočaranje ('svi su oni isti') i nezainteresiranost za izlazak na izbore. Na sreću, (za sada) ankete pokazuju da se običan narod, kojem se sve više otvaraju oči, malo obazire na dirigirani lavež dobro uhljebljenih i vražje dresiranih jugonostalgičnih pudlica s lijeva. Ali i žučne kritike medijskih perjanica s desna, onih kojima je izgleda jedina politika njihov veliki ego.

Zahvaljujući dakle takvom ponašanju i utjecaju medijski najeksponiranijih jastrebova desnice, Hrvatska bi mogla biti veliki gubitnik na nadolazećim predsjedničkim izborima. Sjetite se kako je zbog slične egomanije i jala na predsjedničkim izborima prošao časni domoljub Andrija Hebrang. No, svijetlo na kraju tunela, uz običan narod su i mladi, ničim bivšim opterećeni birači, među kojima je gospođa predsjednica jako popularna.

Bizarno

U cijelom tom rušilačkom pohodu na gospođu Grabar- Kitarović bilo bi vrlo važno pohvatati niti isprepletene paučine veza i obveza koje su dovele do zajedničke hajke jugoudbaške ljevice i StrpljenjeZar nije gospođa Grabar – Kitarović bezbroj puta do sada pokazala koliko veliko srce i odanost za hrvatski narod i državu ima? Kada su nešto slično pokazali Mesić, Josipović, Milanović? Nažalost, njoj razjareni turbodomoljubi ne opraštaju ni minimalni stupanj prilagodljivosti trenutnom političkom okruženju. Kao da je njoj danas na raspolaganju predsjednička moć jednog Franje Tuđmana ili Donalda Trumpa. U trenutnom okruženju ona na svojoj funkciji može nastaviti raditi dobre stvari za Hrvatsku jedino mudrošću i strpljenjem.turbodomoljubne desnice. Taj njihov savez nema nikakvu logiku i toliko je neprirodan da s razlogom navodi na mnoge sumnje.

Zar nije bizarno kada se na istom zadatku nađu Ante Tomić, Velimir Bujanec, Tomislav Klauški, Ivo Goldstein, Matija Babić, Ivica Marijačić, Drago Pilsel, Robert Bajruši... Pupovčeve Novosti, Hrvatski tjednik, Indeks i Bujica?

S desnog političkog spektra gledano, ovo je iznenađujuće iz najmanje dva razloga: prvo, jer se jako dobro zna zbog čega jugoudbaška ljevica vodi protupredsjedničinu kampanju i drugo, koliko je njihova vlast donijela 'dobrog' hrvatskom narodu, odnosno koje je posljedice ostavila za sobom. Je li ova njihova zajednička hajka na predsjednicu zaista slučajna? Možda. Ali ako nije u čijem je onda interesu? U hrvatskom sigurno nije.

Bilo bi dakle vrlo interesantno otkriti što je to potaklo medijske jastrebova s desna da se tako strasno zalete na crvenu krpu iznuđene smjene jednog predsjedničinog savjetnika (za kojeg se po njegovom ponašanju nakon toga očito vidjelo da on to nije ni trebao biti) i njenog pristanka da se u Bruxelles ipak na kraju pošalje veleposlanika upitnih moralnih i nacionalnih vrijednosti.

Što je drugo predsjednica mogla uraditi? Poslati počasnu gardu Trenkovih pandura da osvoje Banske dvore? Tjerati mak na konac? Otvoreno zaratiti s vladajućom strankom koja ju je dovela na vlast? Dati ostavku i time sebe eliminirati iz sudjelovanja u kritičnim političkim procesima kada se očekuju tektonski poremećaji u 'Našoj Regiji', Europi i svijetu?

Mudra politika ne bere nezrelo voće. Ako je ona umijeće mogućeg onda se pravila političke realnosti svaki ozbiljan i odgovoran političar mora pridržavati.

Koliko li se puta samo Bogomdani prvi hrvatski predsjednik na sličan način vizionarski prilagođavao danom političkom trenutku i odgađao važne odluke? Imajući u vidu kako je bolje u određenom trenutku 'progutati žabu nego izgubiti kravu'.

Zar nije gospođa Grabar – Kitarović bezbroj puta do sada pokazala koliko veliko srce i odanost za hrvatski narod i državu ima? Kada su nešto slično pokazali Mesić, Josipović, Milanović? Nažalost, njoj razjareni turbodomoljubi ne opraštaju ni minimalni stupanj prilagodljivosti trenutnom političkom okruženju. Kao da je njoj danas na raspolaganju predsjednička moć jednog Franje Tuđmana ili Donalda Trumpa. U trenutnom okruženju ona na svojoj funkciji može nastaviti raditi dobre stvari za Hrvatsku jedino mudrošću i strpljenjem. I umjesto da joj u tome pomažu medijske perjanice s desna u svojim TV emisijama i s naslovnica vrište i prijete joj otvorenim ratom, dok je ne skinu s Pantovčaka (By, by Kolinda). Pa makar nakon toga na njeno mjesto ponovno 'neočekivano' zasjedne neki novi Mesić. U liku legendarnog Zorana Milanovića.

Takvo ponašanje ne vodi nigdje

Takvo ponašanje ne vodi hrvatski narod nigdje. Osim što mu povećava jad i nezadovoljstvo. Složeni politički problemi ne mogu se rješavati vratolomnim skakanjem s konja na magarca s magarca na plot. Niti mijenjanjem boljeg za lošije. Ima puno toga što treba promijeniti u Hrvatskoj. Ali to sigurno nije iznimno sposobna i popularna predsjednica.

Isto kao što je sigurno da su medijski najeksponiraniji hrvatski domoljubi mogli izići s boljim, manje žučnim i prijetećim pristupom u njenom kritiziranju. Vidite li samo s kakvim je oduševljenjem ta (ne)očekivana potpora naporu pete kolone da balkanski prljavom kampanjom sruši predsjednicu dočekana u njihovom taboru? Vidite li kako su vodeći hrvatsko-srpski mediji i portali u 'Našoj Regiji' čak jednog Velimira Bujanca, kojeg su prije toga ismijavali kao 'našmrkanog crnokošuljaša', sada prihvatili kao uvaženog kolegu, čijim žestokim kritikama i denunciranju predsjednice daju širok prostor i publicitet.

Poznat je Bujančev pubertetski živahan i populistički površan pristup kompleksnim političkim problemima, ali provale bujice bijesa i njegovo neuljuđeno iznošenje u javnost detalja s privatne večere s predsjednicom samo pokazuje kako su takvi ljudi u dnu duše (u nedostatku boljeg opisa) ipak Balkanci. Naravno, njima se ne može poreći gorljivo domoljublje, ali (ako nije nešto malignije) od te ljubavi jača je osvetoljubiva ljubomora i želja za osobnim isticanjem. Izgleda kako je njima ipak najvažnije privući pozornost na sebe, da oni budu u prvom planu. Pa ako zatreba hraniti svoj ego oni će to raditi ne samo javnim pričama o bliskosti s predsjednicom nego čak i o njenim gastronomskim pikanterijama.

Takvi sebeljubivi turbodomoljubi ne shvaćaju da hrvatska predsjednica nije njihovo privatno vlasništvo, kojim mogu upravljati kao sa svojim automobilom. I odnositi se prema njoj kao prema kumici na placu. Ako ništa drugo onda bi barem morali znati da ona nije samo njihova predsjednica, već je po definiciji predsjednica svih hrvatskih građana. I ako se svaki put ne ponaša baš onako kako bi oni htjeli, zar nije suludo pridruživati se onima koji je medijski najviše pljuju i ruše - upravo zbog njenog neupitnog domoljublja. Zbog koristi velike većine naroda i zdravomislećih domoljuba, koje ovakva situacija vrijeđa i nanosi štetu, nadajmo se da će neki na hrvatskoj desnici progutati svoj ego i shvatiti kuda ovakvo ponašanje vodi.

Uljuđena i dobronamjerna kritika je dobrodošla

Naravno, uljuđena i dobronamjerna kritika nekih predsjedničinih poteza svakako je dobrodošla, no ne smije se odmah bijesno hvatati za vrat i time davati vjetar u leđa profesionalnim antihrvatskim aktivistima koji to jedva dočekaju. Pa onda preuveličavaju i zlorabe za promociju međuhrvatskih podjela i mržnje.

Za zlonamjerna podmetanja svađa i afera, medijsko nametanje ozračja prevarenosti i bespomoćnosti, širenje glasina kako u Hrvatskoj ništa ne valja, kako se loše živi, za poticanje mladih na iseljavanje i slične pakosti.

Nitko nije savršen pa ni gospođa Grabar-Kitarović, ali u kakvom političkom i javnom okruženju djeluje, dobro je još i normalna. Postoje naime međusobne političke borbe i kritika vladajućih u svakoj civiliziranoj zemlji, ali ono što se radi u Hrvatskoj, a poglavito predsjednici, daleko je ispod toga. To je notorno balkanski prljava i ratoborna kampanja zabijanja noža u leđa, prizemnog vrijeđanja i omalovažavanja punog površnog senzacionalizma.

Dobro je ipak što kod sve većeg broja ljudi to izaziva prijezir i kontraefekt od onog kojeg bi nositelji takve kampanje s lijeva i desna željeli postići.

Pokušajmo sada baciti malo više svijetla na razloge koji su doveli do toga da se predsjednica s jasnom vizijom KritikaUljuđena i dobronamjerna kritika nekih predsjedničinih poteza svakako je dobrodošla, no ne smije se odmah bijesno hvatati za vrat i time davati vjetar u leđa profesionalnim antihrvatskim aktivistima koji to jedva dočekaju. Pa onda preuveličavaju i zlorabe za promociju međuhrvatskih podjela i mržnje. Za zlonamjerna podmetanja svađa i afera, medijsko nametanje ozračja prevarenosti i bespomoćnosti, širenje glasina kako u Hrvatskoj ništa ne valja, kako se loše živi, za poticanje mladih na iseljavanje i slične pakosti.budućnosti ali i golemim teretom mračne jugobalkanske prošlosti u zaleđu, našla na meti usred neraskrčene političke šikare u mladoj hrvatskoj državi.

Glede povijesnih okolnosti i naslijeđa iz bivšeg sustava teško je naći zemlju sličnu Hrvatskoj po odnarođenosti, korumpiranosti i inertnosti njenog upravljačkog kadra. Mora nam biti jasno da su izvana sponzorirani 'bivši' Jugoslaveni, koji trenutno dominiraju hrvatskim institucijama i vodećim medijima, sebe od 2000-te godine postavili u najbolju poziciju s koje mogu sabotirati svaku promjenu ovakvog stanja te marginalizirati i svetiti se onima koji se s njima ne slažu. To je jedna svemoćna klika s kojom, za sada, ni predsjednica i niti jedna državna institucija ne mogu izići na kraj.

Malo je onih koji još ne vidi da se na ključnim mjestima u vitalnim institucijama i na svim razinama društva nalaze pojedinci ili umrežene 'bivše' interesne strukture preko kojih se, iznutra i izvana, Hrvatska sustavno pljačka i bojkotira. I omalovažava svaka predsjedničina inicijativa. Treba li navoditi primjere za to?

Demokratska lustracija

Čitav taj ponovo nametnuti 'bivši' zagušujući teret trebalo bi raščišćavati ne velikom bukom ('sad ćemo mi njih bum pa tras') kako to zagovaraju turbodomoljubi. Razumnim ljudima je jasno da se tako dramatične promijene u administrativno-upravljačkom aparatu Hrvatske ne mogu izvesti preko noći, bez revolucije ili državnog udara. To ne znači da Hrvatska mora ostati talac nametnute pete kolone zauvijek. Ali je važno da se u trenutnom odnosu snaga stvari ne lome preko koljena i riskira građanski rat na ulicama. Umjesto toga izbornom lustracijom i demokratskim putem treba osvajati i preuzimati instituciju po instituciju. Motivirajući pri tom mlade i sposobne ljude u Domovini i iseljeništvu da sudjeluju u rekonstrukciji trenutnog stanja.

Osim toga, Hrvatska mora obuzdati golemu moć utjecaja 'bivših' Jugoslavena, kvaziantifašista i nevladinih aktivista, na mainstream medije i javni život ako želi spriječiti rast desnog populizma tipa Bujanec. I slijepcu je vidljivo kako horde izvana ucijenjenih ili bogato sponzoriranih 'bivših' udbaša, kvaziantifa i nevladinih aktivista svakodnevno provociraju i pale vatru sukoba i podjela u Hrvatskoj. U takvim uvjetima, zbog njihovog još uvijek prevelikog utjecaja, teško je graditi svehrvatsku slogu i zajedništvo. A bez toga nema iskoraka naprijed. Ukoliko želi spriječiti još veću dezintegraciju i nerede u zemlji službena vlast morala bi im jasno dati do znanja da se to dalje neće tolerirati. Hrvatska je dovoljno dugo bila žrtva njihovih manipulacija i subverzivnih aktivnosti i vrijeme je nedvosmisleno im dati do znanja kako im više neće osiguravati utočište ni potporu.

Ako se to ne uradi Hrvatska će još dugo ostati država slučaj i poprište permanentnog društveno-političkog kaosa. Postoje, dakle, neke vrlo važne činjenice s kojima mi, kao narod, konačno trebamo biti na čisto:

Prvo: svima nam mora biti jasno da zbog nedostatka ovlasti, današnja predsjednica ne može donijeti Hrvatskoj PromjeneNikakve relevantne promjene u hrvatskom društvu neće se dogoditi dok hrvatski narod i njegovi politički predstavnici ne budu sazreli za te promijene. A svako sazrijevanje zahtijeva određeni period vremena. Sudeći po dosadašnjim rezultatima izbora i opakom medijskom zaglupljivanju naroda, proći će još puno mjeseci i godina, možda još cijela dva naraštaja, dok u Hrvatskoj sve sjedne na svoje mjesto. Ako se taj proces želi ubrzati potrebno je na vlasti imati (birati) sposobne i ozbiljne političare. Ali istovremeno graditi stručne i učinkovite državne institucije, koji će ih oboružati pravim informacijama kako bi se na pravi način mogli suočiti sa izazovima. Sve drugo je jalovo nadmudrivanje, lajanje na mjesec i gubljenje dragocjenog vremena.toliko željene promjene i potrebite reforme. Netko bi narodu trebao objasniti da se, kresanjem predsjedničkih ovlasti, veliki meštar svega hrvatskog nereda, Stipe Mesić, nakon Tuđmanove smrti pobrinuo da Hrvatska nikada više na čelu ne može imati tako moćnog državnika. Koji bi snagom svog autoriteta bio u stanju srediti nefunkcioniranje institucija i nezadovoljstvo naroda koje se time stvara.

Poticati na rješavanje problema

Današnja predsjednica nije dakle izabrana da rješava probleme u društvu već da ih uočava, adresira i potiče njihovo rješavanje. Odnosno daje smjernice i budi nadu da bi se oni mogli riješiti. Može ona biti koliko hoćeš pametna i sposobna, ali ne može biti učinkovita u rješavanju nagomilanih problema ako Vlada i državne institucije, zagušene bivšim kadrom, ne surađuju s njome smisleno. Drugim riječima, ne rade svoj posao onako kako to rade Vlade i institucije u uređenim državama. Korijeni današnjeg stanja i problema u Hrvatskoj leže dakle u nedovršenoj tranzicijskoj izgradnji lustriranih državnih i javnih institucija koja je prekinuta Tuđmanovom smrću. I nakon toga njihovim vraćanjem u stanje prije 90-tih.

Drugo - Nikakve relevantne promjene u hrvatskom društvu neće se dogoditi dok hrvatski narod i njegovi politički predstavnici ne budu sazreli za te promijene. A svako sazrijevanje zahtijeva određeni period vremena. Sudeći po dosadašnjim rezultatima izbora i opakom medijskom zaglupljivanju naroda, proći će još puno mjeseci i godina, možda još cijela dva naraštaja, dok u Hrvatskoj sve sjedne na svoje mjesto. Ako se taj proces želi ubrzati potrebno je na vlasti imati (birati) sposobne i ozbiljne političare. Ali istovremeno graditi stručne i učinkovite državne institucije, koji će ih oboružati pravim informacijama kako bi se na pravi način mogli suočiti sa izazovima. Sve drugo je jalovo nadmudrivanje, lajanje na mjesec i gubljenje dragocjenog vremena.

Udba i KOS

Treće - Ne smije se zanemariti nazočnost ostataka UDBE i KOS-a u Hrvatskoj, koji još uvijek snažno i nažalost vrlo uspješno ispod žita djeluju na zaprječavanju procvata novostvorene hrvatske države. Bivši glavni operativac UDBE zadužen za likvidacije, Boža Spasić, u emisijama na YOU TUBE i vodećim srpskim TV stanicama (gdje je uz Šešelja UdbaNema nikakve sumnje da ucijenjeni i dobro umreženi ostaci UDBE i KOSA iz podzemnih kuhinja za svoje bivše šefove i vanjske sponzore još uvijek odrađuju zadane poslove. Cilj tih poslova je jasan - destabilizirati novostvorenu hrvatsku državu blateći i rušeći svaku njenu uspješnu priču.gotovo svakodnevni gost)nadmeno tvrdi da UDBA i KOS u Hrvatskoj nikada neće biti uništeni. Očito, on čuva kartone svojih ljudi u dubokoj državi i vladajućoj administraciji u Hrvatskoj. Jer se čak hvali da mu jedan 'ugledni' hrvatski odvjetnik i prijatelj, koji se 'proslavio' obranom Perkovića i Mustača u Njemačkoj, šalje svaku svoju napisanu knjigu mjesec dana prije objave, na pregled i recenziju. Kako bi sve bilo pod kontrolom. Nema dakle nikakve sumnje da ucijenjeni i dobro umreženi ostaci UDBE i KOSA iz podzemnih kuhinja za svoje bivše šefove i vanjske sponzore još uvijek odrađuju zadane poslove. Cilj tih poslova je jasan - destabilizirati novostvorenu hrvatsku državu blateći i rušeći svaku njenu uspješnu priču.

Očito je da ih krticama penetrirane hrvatske obavještajne i kontraobavještajne službe u tome ne mogu spriječiti. Jednostavno im nisu dorasle, a ni adekvatno ekipirane kako bi detektirale, pratile i neutralizirale njihovo djelovanje. Kao potvrdu inferiornosti hrvatskih službi, monstruozni zločinac Spasić, koji se javno hvali da je samostalno organizirao likvidaciju preko 60 'ustaša' i 'šiptarskih terorista'u inozemstvu, (zbog čega je osuđen na doživotni zatvor u Belgiji) navodi kako su srpske službe uspjele otkriti i uhititi sedam hrvatskih agenata u Srbiji, a hrvatske nisu niti jednog srpskog u Hrvatskoj.

Vrlo je važno da velika većina Hrvata ima jasnu sliku o temeljnim unutarnjim problemima i regionalno-globalnim odnosima kako bi se znalo što je za nas korisno, a što ne. No, današnji moderan, užurban život, malom broju ljudi ostavlja dovoljno vremena, prigode i mogućnosti, analizirati širu sliku koja oblikuje i usmjerava naše živote. Osim toga treba znati čitati između redova i gledati ispod žita jer se sve vješto miješa, iskrivljuje i zamagljuje. Nažalost, kod velikog broja hrvatskih političara, javnih radnika i običnog naroda zaista se osjeća poguban nedostatak razumijevanja 'nevidljivih' utjecaja Hrvatskoj nesklonih čimbenika, izvana i iznutra. Zbog toga imamo tako kaotičnu situaciju u Saboru, u Vladi, u državnim institucijama, medijima i općenito u društvu.

U teško sagledivom vrtlogu današnje hrvatske zbilje, bez uzimanja u obzir utjecaja i razumijevanja gore spomenutih ključnih čimbenika, svi drugi problemi u Hrvatskoj ostaju nam nejasni i nerazumljivi.

Čuvajmo se dakle, mi Hrvati, da nam se zbog toga povijest ne ponovi.

Željko Dogan