Hrvatska treba biti druga Švicarska

Unazad nekoliko tjedana bilo je vrlo ugodno čitati u izvješćima stranih agencija (poglavito srbijanskih medija) priličnu dozu zabrinutosti i ljubomore zbog najave da će se 30. listopada, u Beijingu, organizirati veliki investicijski forum u čijem će fokusu po prvi put biti samo jedna zemlja- Hrvatska! Naravno, 'hrvatski' mediji bili su jedini koji su ovu vijest majstorski ignorirali (kao što majstorski ignoriraju sve pozitivno u i o Hrvatskoj.), Naime, u RH Kinatim izvješćimas bilo je najavljeno kako je Kina pripremila 400 milijardi yuana (13,2 milijarde eura) za ulaganja u Hrvatsku i da su svi ponuđeni projekti spremni za potpisivanje već na samom forumu - ukolikohrvatska strana na njih pristane.

Među planiranim projektima najznačajniji su bili izgradnja zadarskog lučkog terminala i aerodroma, rekonstrukcija brodogradnje, izgradnja brzih željezničkih pruga, jedinstvenebaze za proizvodnju morske soli, i vjerojatno najatraktivniji –izgradnja prvog u svijetu, nacionalnog stadiona s najsuvremenijom solarnom tehnologijom. Ponuđeni su i urbanistički projekti u Krapinskim toplicama, centar za filmsku akademiju, osnivanje europskog centra UN-a za industrijski razvitak i prijenos solarne energije (UNIDO- ISEC) u Hrvatskoj te izgradnja proizvodnog parka UNIDO- ISEC-a, s posebnom gospodarskom zonom koja uključuje skladišni i logistički centar. Uz to još i futuristički projekt United Nations -Nikola Tesla, u suradnji sa šest instituta sveučilišta u Zagrebu, program razvitka 5G tehnologije, svjetlosni sezonski program zdravstvenog turizma, utemeljenje trajnog mijesta održivog foruma UN-a u Hrvatskoj, pa masivna ulaganja u proizvodnja vina i DOK-ing energiju, izgradnja besplatnih trgovačkih centara i još puno toga. I povrh svega, kao šlag na tortu - donacija od 1,2 milijarde dolara za obnovu ratom razrušenih područja.

Veliko ništa

Zvuči fantastično, zar ne ? Možete li zamisliti što bi realizacija ponuđenih projekata u ovom trenutku značila za dHrvatsku? Koliko bi to oživilo hrvatsko gospodarstvo, podiglo životni standard ljudi i što je vrlo važno, ne samo zaustavilo pogubne valove iseljavanja Hrvata, nego i preokrenulo taj zabrinjavajući trend u suprotnom pravcu.

I što se na kraju ove uzbudljive pričedogodilo? Ništa. Jedno veliko ništa. Bila je to zapravo samo još jedna u nizu propuštenih prigoda, kakve Hrvatska redovito propuštaod 2000-te god., od kada njome vladaju izvana instalirani i kontrolirani politički namjesnici.

Naime, vladina delegacija, s premijerom Plenkovićem na čelu, koja je nazočila spomenutom investicijskom forumu ili bolje reći, iskoristila ga za petodnevni turistički posjet PolitičariJasno je dakle da vladajući hrvatski političari nisu pristali na ponuđene kineske investicije i benefite, zbog neblagonaklonosti i preporuke svog glavnog saveznika, Amerike. Koja u ovom trenutku svim silama nastoji potisnuti kineske investicije i utjecaj u svijetu. Druga je stvar koliko američka administracija, čiji je Hrvatska najodaniji saveznik 'na našim prostorima' vrjednuje žrtvu i cijenu koju hrvatski narod plaća slijepoj odanosti njegovih političara američkim geostrateškim interesima.Kini, isto kao što je otišla, tako se (u medijskoj tišini)i vratila natrag u Hrvatsku. No, sudeći po šturoj i nesuvisloj izjavi 'neimenovanog vladinog dužnosnika' u Jutarnjem listu, od svega skupa neće biti ništa.

Šteta, jer zbog kronične krize hrvatskog gospodarstva i svojevrsnog planskog bojkota od strane Zapada, Hrvatska očajnički treba strane investicije za izlaz iz trenutno nezavidne situacije.

Doduše, ovaj je forum došao u vrlo nezgodno vrijeme otvorenog trgovinskog rata između Trumpove Amerike i Kine Ekonomijapa je bilo krajnje predvidljivo kako će i ovaj najnoviji kineski pokušaj pokretanja ekonomskog procvata Hrvatske, završiti neuspješno.

Jasno je dakle da vladajući hrvatski političari nisu pristali na ponuđene kineske investicije i benefite, zbog neblagonaklonosti i preporuke svog glavnog saveznika, Amerike. Koja u ovom trenutku svim silama nastoji potisnuti kineske investicije i utjecaj u svijetu. Druga je stvar koliko američka administracija, čiji je Hrvatska najodaniji saveznik 'na našim prostorima' vrjednuje žrtvu i cijenu koju hrvatski narod plaća slijepoj odanosti njegovih političara američkim geostrateškim interesima.

Osim Amerike, prema kineskim investicijama u Hrvatskoj negativno se odnosi i najmoćnija članica EU, Njemačka. ZIako obje ove zemlje imaju fantastične ekonomske odnose s Kinom, i da stvar bude još bizarnija, skupa s njom, prilično intenzivno investiraju u - Srbiju.

Ovdje treba podsjetiti na činjenicu kako Kina već duže vrijeme pokazuju jak interes za masovno investiranje u Hrvatsku. Posebice u jadranske luke, brodogradnju i prometnu infrastrukturu. Zapravo, malo je kome u svijetu nudila takve nevjerojatne povlastice i pogodnosti kao vlastima u Zagrebu. Naravno da kinesko investicijsko udvaranje Hrvatskoj,koliko god na prvi pogled izgledalo primamljivo, kao i sva druga strana ulaganja, ima zakačenu svoju drugu stranu, cijenu i obveze. No, jedno je sigurno, nakon očitog ekonomskog bojkota novostvorene hrvatske države od strane zapadnih saveznika, ponuđene kineske investicije bez sumnje bi je znatno ekonomski ojačale i pomogle joj izići iz regionalne mišolovke tzv. Zapadnog Balkana. U koju je kao taoc ponovno gurnuta 2000-te godine, nakon povratka na vlast 'bivših' Jugoslavena.

Kineske investicije preporodile gospodarstva mnogih malih zemalja širom svijeta

Naime, u posljednjih 15-tak godina kineski predsjednik, premijer i brojni drugi državni dužnosnici u nekoliko navrata su samoinicijativno posjećivali Hrvatsku s tom namjerom. Ali svi njihovi napori i primamljive ponude, kao i slične RastInvesticijeŠto god tko mislio o kineskim investicijama one su nedvojbeno popularne i dobro došle svuda po svijetu. Razlog su vrlo niske kamate i ulaganja uglavnom u prizvodnju i infrastrukturu, što za sobom povlači otvaranje novih radnih mijesta i mogućnost zapošljavanja u vlastitoj zemlji. A upravo je to za Hrvatsku od vitalne važnosti. Puno važnije od neprekidnog otvaranja zapadnih trgovinskih lanaca i banaka, preko kojih se novac samo isisava iz nje.ponude ruskog predsjednika Putina za ekonomskom suradnjom, od vladajućih hrvatskih političara dobijale su košaricu. Od srbijanskih i slovenskih nisu.

Što god tko mislio o kineskim investicijama one su nedvojbeno popularne i dobro došle svuda po svijetu. Razlog su vrlo niske kamate i ulaganja uglavnom u prizvodnju i infrastrukturu, što za sobom povlači otvaranje novih radnih mijesta i mogućnost zapošljavanja u vlastitoj zemlji. A upravo je to za Hrvatsku od vitalne važnosti. Puno važnije od neprekidnog otvaranja zapadnih trgovinskih lanaca i banaka, preko kojih se novac samo isisava iz nje.

Nema sumnje da su kineske investicije preporodile gospodarstva mnogih malih zemalja širom svijeta. A o golemom zamahu koje daju ekonomijama onih najvećih poput Amerike, Njemačke, Kanade, Australije i Francuske suvišno je pisati. Zbog toga je prigodom nedavnog posjeta Kini francuski predsjednik Macron vodio delegaciju od 200 poslovnih ljudi. Poznato je kako kineskim političarima i investitorima čelnici mnogih zemalja rado prostiru crveni tepih i klanjaju im se do poda, ne bi li pridobili njihovu naklonost i privukli ulaganja. Za ilustraciju se može spomenuti Kinakrajnje poltronsko ponašanje srbijanskog predsjednika Vučića koji je, po vlastitom priznanju, za vrijeme svoje zadnje posjete Kini drhtavim glasom zavapio pred kineskim predsjednikom: 'Gospodine predsjedniče, ja neću izići iz vašeg kabineta dok mi ne obećate da ćete kupiti smederevsku željezaru'. Na što se ovaj navodno samo nasmiješio i potvrdno kimnuo glavom. Iako spomenuta željezara godinama gomila samo gubitke.

Uostalom, pogledajte samo kako je nagli dotok kineskog novca u mrežu autoputeva, željezničkih pruga te rudarski i proizvodni sektor (uz saniranje kroničnih gubitaša, poput smederevske željezare i rudnika Bor) preporodio srbijansku ekonomiju. Tako da se ta, u svakom pogledu balkanski nesređena zemlja, koja je do prije nekoliko godina bila pred totalnim bankrotom, uz pomoć kineskih investicija, sada pretvara u regionalnog 'ekonomskog tigra'.

Vidite, prije 3 godine kineski predsjednik Xi Jinping bio je u posjetu Beogradu i obećao je da će pumpati velike IgreSrbija, koja je oduvijek bila remetilački čimbenik na Balkanu, sada dakle ponovno igra svoje opasne igre i potiče napetosti želeći iskoristiti geopolitičko natjecanje Rusije, Amerike, Turske i Kine za prevlast na 'našim prostorima'. Trenutno, Miloševićevi nasljednici na vlasti u Beogradu, Vučić i Dačić, lukavo udaraju Ameriku i EU ispod pojasa stalno ih ucjenjujući sukobom s Rusijom oko Kosova, kako bi ojačali važnost i snagu Srbije u odnosu na svoje susjede u 'Regionu'. Posebice u odnosu na Hrvatsku.količine kineskog novca u izgradnju puteva i željezničkih pruga kroz Srbiju, na trasi izgradnje 900 milijardi dolara vrijednog prometnog koridora, tzv. Novog puta svile. Kojim se na jugoistočnom krilu Europe, preko grčke luke Pirej, namjeravaju povezati Kina i Njemačka. Uz izgradnju mreže regionalnih i lokalnih auto puteva na tom pravcu, druga važna infrastrukturna investicija Kine u Srbiji je izgradnja vrlo brze teretne željezničke pruge,koja će pararelno uz već postojeću, 350 kilometara dugačku putničku prugu, spajati Beograd i Budimpeštu. Osim toga kineski je predsjedenik tada najavio velika ulaganja i u druge grane srbijanskog gospodarstva, kojima će povećati zaposlenost, životni standard i privredni rast. Što je danas postala očita činjenica.

U zamjenu za kooperativnost,Beograd je tražio i dobio čvrstu potporu Kine u međunarodnoj borbi protiv priznanja Kosova i učvršćivanju autoritarnog režima srbijanskog predsjednika Vučića na vlasti.

Srbija ponovno igra igre

Srbija, koja je oduvijek bila remetilački čimbenik na Balkanu, sada dakle ponovno igra svoje opasne igre i potiče napetosti želeći iskoristiti geopolitičko natjecanje Rusije, Amerike, Turske i Kine za prevlast na 'našim prostorima'. Trenutno, Miloševićevi nasljednici na vlasti u Beogradu, Vučić i Dačić, lukavo udaraju Ameriku i EU ispod pojasa stalno ih ucjenjujući sukobom s Rusijom oko Kosova, kako bi ojačali važnost i snagu Srbije u odnosu na svoje susjede u 'Regionu'. Posebice u odnosu na Hrvatsku.

Interesantno je primijetiti kako u zadnje vrijeme i njemačka kancelarka, Angela Merkel, sve više u Srbiji vidi svog Geopolitikanajbližeg saveznika u 'Našoj Regiji'. Priključujući se, iz suprotnog pravca, na Novi put svile, Njemačka (zaobilazeći pri tom Hrvatsku u širokom luku), osim u Sloveniju, značajno ulaže u ubrzani gospodarski oporavak Srbije. Posebice u njeno povezivanje novim autoputevima i željezničkim prugama sa Albanijom, Kosovom i Makedonijom kako bi pojačala razvitak tih zemalja i ubrzala protok ljudi i roba iz Njemačke i sjeverne Europe. Ova inicijativa, poznata pod imenom 'Berlinski proces', pod izravnom je kontrolom njemačke kancelarke.

Tako je Hrvatska zbog svog iskrenog i beskompromisnog savezništva s Amerikom izvjesila i ostavljena po strani. Dok su lukavi i svim mastima premazani rusofilni srbijanski i slovenski političari, ekonomski fantastično profitirali od svoje političke prostitucije igrajući na kartu suprostavljenih interesa Amerike, Rusije i Kine.

Ne smijemo zaboraviti dakle da je Hrvatska prije Srbije i Slovenije (luka Koper umjesto Rijeke)mogla ubrati sve ove benefite, koje one sada ubiru od Kine, Rusije i Njemačke, da su hrvatski političariprije svega gledali hrvatske ekonomske interese. Onako kako su srbijanski, slovenski, mađarski, grčki, češki i drugi, gledali svoje.

Hrvatska pozicija u 'Regionu' trenutno je vrlo kompleksna. Njezina važnost i uloga sustavno je potkopavana od Tuđmanove smrti, zbog straha Zapada da bi nagli razvitak i odvajanje Hrvatske od 'Naše Regije' izazvalo ljubomoru i turbolentne reakcije u Srbiji i drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. S druge strane u nedostatku jasno definirane nacionalne politike i interesa, vladajući hrvatski političari od tada slijepo su se prepustili dobroj volji EU birokrata u Bruxullessu i američkoj administraciji. Što se Hrvatskoj često zna vratiti kao bumerang jer na kraju ispadne da centri moći u EU i Americi, vode računa samo o svojim vlastitim, žrtvujući hrvatske interese- interesima 'Regiona'.

Maćehinski odnos prema Hrvatskoj

Kada bi u Zagrebu na vlasti bili manje sluganski, a više suverenistički političari onda bi oni svoje glavne saveznike u RHZaista je paradoksalno i zdravom razumu neobjašnjivo da današnja hrvatska država, uz toliko svoje prirodno bogatstvo, važan geostrateški položaj, prihode od turizma i golemi iseljenički potencijal, nije do sada postala nevjerojatno uspješna i prosperitetna zemlja. Već se na isti način kao u zadnjih stotinu godina, ponovo zlonamjerno sabotira i drži u zapećku kao siromašni talac planirane novojugoslavenske zajednice Zapadni Balkan.Washingtonu, Bruxullessu i Berlinu (kojima su toliko slijepo lojalni) upitali - Zašto vas smetaju kineske investicije za infrastrukturni i proizvodni razvitak Hrvatske, kada vi, skupa s Kinom, svojim ulaganjima na taj način jačate našeg najvećeg neprijatelja, Srbiju ? Ili bi im na tragu najnovije kineske ponudejednostavno poručili – Mi ne možemo Crnodalje mirno gledati ovakvo programirano guranje Hrvatske u propast i ako vi gospodo ne želite da mi prihvatimo ovih 13,2 milijardi eura koje nam Kina nudi, onda izvolite uložiti isto toliko, i nema problema.

Dakle, bez obzira što stvarni ili prijetvorni saveznici kažu hrvatskim političarima u vezi s ponuđenim kineskim investicijama, ako se ovakav njihov maćehinski odnos prema Hrvatskoj nastavi, konkretan dijalog između hrvatskih i kineskih dužnosnika o tom pitanju treba nastaviti i učinkovito realizirati. Vrijeme je naime da i Hrvatska konačno ima neku korist od sveprisutnih kineskih investicija. Ako ih već nema od svojih saveznika.

Jedan veliki državnik davno je mudro rekao - Nema trajnih saveznika, postoje samo trajni interesi.

Zaista je paradoksalno i zdravom razumu neobjašnjivo da današnja hrvatska država, uz toliko svoje prirodno bogatstvo, važan geostrateški položaj, prihode od turizma i golemi iseljenički potencijal, nije do sada postala nevjerojatno uspješna i prosperitetna zemlja. Već se na isti način kao u zadnjih stotinu godina, ponovo zlonamjerno sabotira i drži u zapećku kao siromašni talac planirane novojugoslavenske zajednice Zapadni Balkan.

Hrvatska predsjednica, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, apsolutno je bila u pravu kad je rekla da Hrvatska treba biti druga Švicarska i jedna od najbogatijih zemalja Europe. Ona bi to i bila, kada bi bila u rukama sposobnih i karakternih domoljuba.

Nažalost, ona to od 2000- te godine nije. I zato se po 'bivšem' modelu, iznutra i izvana, još uvijek nemilosrdno obmanjuje, bojkotira i pljačka.

Željko Dogan

Uto, 11-12-2018, 13:38:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).