Tipična jugobalkanske priča

Raspad Todorićevog Agrokora je strašan, ali nimalo iznenađujući događaj. Najveća regionalna tvrtka bila je tipična jugobalkanska tvorevina, osuđena na propast. Isto kao i bivša Jugoslavija. Ustalom, što je to jugoslavensko uspjelo osim mitova o NeredAko je već vodećim zemljama EU toliko važno povezivanje i trgovina sa Srbijom i ostatkom Zapadnog Balkana zašto se one same ne povezuju i ne trguju s njima nego to nameću Hrvatskoj? Odgovor je kristalno jasan – Srbija i Zapadni Balkan (što god to značilo i koga god to obuhvaćalo) po svim ocjenama uređenih zapadnih zemalja su - nered.Titu i Jasenovcu? Dakle, najvažnija vijest u svezi s Agrokorom nije njegovo dramatično, ali očekivano propadanje nego potvrda ispravnosti Tuđmanovog zavjetaHrvatima – čuvajte se balkanskih integracija. A upravo u tu vrstu pogubnih balkanskih integracija, zbog kojih je Agrokor propao, središta moći EU i 'međunarodne zajednice'ponovo naguravaju Hrvatsku. Motivi koji se iza toga kriju puno su mračniji od njihovog prijetvornog uvjeravanje kako je to u hrvatskom interesu zbog - 'izgradnje zajedničke infrastrukture i trgovine'.

Ovdje se odmah nameće pitanje – ako je već vodećim zemljama EU toliko važno povezivanje i trgovina sa Srbijom i ostatkom Zapadnog Balkana zašto se one same ne povezuju i ne trguju s njima nego to nameću Hrvatskoj? Odgovor je kristalno jasan – Srbija i Zapadni Balkan (što god to značilo i koga god to obuhvaćalo) po svim ocjenama uređenih zapadnih zemalja su - nered.

Mnogi do sada objavljeni radovi uglednih europskih i svijetskih analitičara, koji su se bavili izučavanjem uzroka povijesnih sukoba i zamršenih balkanskih problema, uglavnom se slažu u ocjeni kako su izgledi za miran i prosperitetan život na tom prostoru vrlo mali.

Ako se zna da je Srbija bila ključni uzrok Prvoga svjetskog rata, a time posljedično i Drugog, pa nakon toga još četri rata na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. poučena tim povijesnim iskustvima, 'stara EUropa' se nastoji držati što je moguće dalje od tog kaotičnog i naglim promjenama sklonog područja. Ali zato gura Hrvatsku da joj ona opet bude žrtveno janje i tampon zona.

Postoje naime nagađanja, ali i vrlo ozbiljna upozorenja, da je Hrvatskoj, kao najisturenijoj članici zajednice Zapadni Balkan prema EU, namijenjena uloga neke vrste tampon zone za srbijansku mafiju, izbjeglice i sumnjive 'poslovne ljude' iz 'Naše Regije', koje zemlje EU ne žele vidjeti unutar svojih granica. Da ironija bude veća, visoki EU dužnosnici i 'bivši' hrvatski političari u medijima su stalno tvrdili, a i još danas tvrde da će Hrvatska time profitirati!? Možete zamisliti. Isto kao i Agrokor.

Zabluda o širenju na tržište Srbije

Ideja da bi Agrokor mogao profitirati širenjem na tržište Srbije i balkanskog zaleđa bila je dakle, teška zabluda. U što su se još u bivšoj Jugoslaviji uvjerila sva hrvatska poduzeća koja su se opekla na isti način na koji se sada opekao Todorić. Iako je Agrokoru početku mogao imati nekakvu unaprijed isplaniranu korist kako bi ga se navuklo, nije bilo teško predvidjeti da će se kad tad urušiti pod razarajućim teretom balkanskog mentaliteta u kojem caruje laž, organizirani kriminal, parazitska lijenost, zavist i podvala.

Ne zanemarujući njegovu veliku osobnu odgovornost pri donošenju konačnih odluka, nema sumnje da je Todorić pao jer su mu regionalni savjetnici i kooperanti lagali o zdravstvenom stanju njegovih podružnica i akvizicija. I kada je došlo vrijeme da se suoči s realnošću, sve što mu je preostalo bili su masivni dugovi i izvrgavanje ruglu od strane onih koji su mu namjestili ovakvu regionalnu ulogu i sramotan kraj. Čudno da to, inače pametna, Matanova glava nije mogla predvidjeti.

Dok se usredotočio na razvitak svog posla u Hrvatskoj Todorić je naglo rastao i bio vrlo uspješan. No, čim se AvanturaNe treba trošiti puno riječi na obranu Todorića, ali istine radi treba reći i to kako su mu zapadni bankari i političari trostruko većim kamatama i sankcijama Rusiji pili krv. Kako su ga istočni, rusko-srpski partneri lagali i navlačili u zamku. Kako su lukavi Slovenci u kritičnom trenutku,'ponudom koja se ne odbija', teret svojih dugova natovarili na njega. A u Hrvatskoj, osim našeg legendarnog jala i zabijanja noža u leđa, nije mogao ništa drugo očekivati. I tako je nekako počela i nesretno završila Agrokorova jugobalkanska avantura. Kao uostalom i svaka druga jugobalkanska priča iz Hrvatske.odlučio, ili dao nagovoriti, na širenje po Srbiji i 'Regionu' morao je znati da tamo nijedno, ekonomskim pravilima vođeno ulaganje, ne može uspjeti. Tamo mogu uspjeti samo širenjem utjecaja motivirana ulaganja poput ruskih, kineskih, arapskih ili tajkuna iz Hrvatske s udbaškim i jugonostalgičnim političkim predznakom. I upravo na takvim ulaganjima i poslovima, uz ucjene Zapada i dodvoravanje Istoku, današnja Vučićeva Srbija, pokušava graditi svoj ekonomski razvitak i dominaciju u 'Regionu'. Zvuči vam odnekud poznato?

Svi oni koji su odavno upozoravali da će Todorićev koncern, ulaganjem u Srbiju i na području bivše Jugoslavije, doživjeti smrtonosni udarac, bili u pravu. Znam neke takve u njegovom imotskom kraju, odakle potiječe, gdje su ljudi od davnina govorili – tko s đavlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju. Da u Srbiji vukovi i vučići dlaku mijenjaju, ali ćud nikad izgleda dobro znaju i političari koji odlučuju o sudbini svojih naroda u Europskoj zajednici. Tako je ministrica obrane u bivšoj britanskoj vladi Davida Camerona još prije Brexita izjavila kako je jedan od razloga zašto Britanija želi napustiti EU, mogućnost da ta zajednica u svoje društvo uskoro primi Srbiju.

Ne treba trošiti puno riječi na obranu Todorića, ali istine radi treba reći i to kako su mu zapadni bankari i političari trostruko većim kamatama i sankcijama Rusiji pili krv. Kako su ga istočni, rusko-srpski partneri lagali i navlačili u zamku. Kako su lukavi Slovenci u kritičnom trenutku 'ponudom koja se ne odbija', teret svojih dugova natovarili na njega. A u Hrvatskoj, osim našeg legendarnog jala i zabijanja noža u leđa, nije mogao ništa drugo očekivati. I tako je nekako počela i nesretno završila Agrokorova jugobalkanska avantura. Kao uostalom i svaka druga jugobalkanska priča iz Hrvatske.

Todoriću se ne može predbaciti da je odnarođen

Iako ima stvari zbog kojih Todorić zaslužuje opravdanu kritiku, npr. plaće i radni uvjeti blagajnica u Konzumu, ne može mu se predbaciti da je bio odnarođen i nacionalno neosjetljiv. Bio je veliki donator i uvijek je pomagao razvitak hrvatskih tvrtki, institucija, klubova, društava, crkve i puno toga drugog. Radije nego povisiti plaće time što bi otpustio višak radnika u tvrtkama koje je kupovao, on radnike nije masovno bacao na ulicu. Jednom sam davno pročitao da je, čim je kupio vukovarski Vupik, ne samo zadržao sve radnike koji su označeni kao višak nego je odmah nakon toga polovicu kupljenih dionica poklonio vukovarskim braniteljima. Možete li zamisliti da nešto tako urade, od domoljublja apsolutno cijepljeni, jugoudbaški tajkuni u Hrvatskoj poput Roglića, Tedesscija, Buljubašića, Končara, Štroka, Špiljka... ? Ili da, Bože sačuvaj, kažu da 'sve što je stekli ostavljaju hrvatskoj državi'.

Jeste li primijetili tko se prvi požurio nabaciti kamenom na Todorića da ga što prije sruši? Branko Roglić. Gledajte tko od političara najviše javno napada Todorića? Božo Petrov i njegov Most. Gledajte tko se najviše zlobno iživljava i veseli Todorićevom padu? Vučić, Slovenci, 'bivši' velikosrbi i Jugoslaveni te jugobalkanski tajkuni i mediji u Hrvatskoj (24 sata, Jutarnji, Večernji, Novi list, Slobodna Dalmacija ...)

To je ta regionalna infrastruktura koja u sebi nosi sve elemente 'bivšeg' patološkog antihrvatsva. Koja je jedva dočekala brodolom Agrokora da u spomenutim 'hrvatskim' medijima, posebice preko komentara 'čitatelja', ponovno do neba digne hajku na Tuđmana i njegovu 'HDZ bandu' - 'zvijeri koje su opljačkale Hrvatsku i sve oduzeli narodu','zbog čega danas ispaštamo i još dugo ćemo da ispaštamo' i 'zato moramo jednom zauvijek da se obračunamo s Tuđmanovom ostavštinom da nam se to više ne dešava'.... Po ovakvo izmiješanoj jezičnoj salati vrlo lako je prepoznati tko pomaže hrvatskom narodu da propast Agrokora lakše podnese. Čak s veseljem.

Vidite, svaki put kada Hrvatsku potresaju slične afere, onda se u tu priču po pravilu ubacuje jugoudbaško podzemlje koje preko svojih političara, novinara i komentara 'čitatelja' u javnost plasira teze kako je potrebno krenuti u borbu za konačni obračun sa 'zlom zaostalim iz Tuđmanova režima i njegovih 200 obitelji'. Iz vrlo jednostavnog razloga kako borbu protiv puno većeg zla – jugoudbaške hobotnice, zaostale iz bivšeg jugokomunističkog režima - nitko ne bi spominjao.

A upravo je ona uzrok i žarište svih zala koji razaraju preostalo zdravo društveno tkivo i sputavaju napredak Hrvatske. Očito, sve to nije ništa drugo do današnjem vremenu prilagođeno ponavljanje davno prožvakanog jugoudbaškog gradiva o borbi protiv 'narodnih neprijatelja'.

Od te silne zauzetosti podmetnutim svađama i ignorantskim glupostima koje su svakodnevno na programu u hrvatskom političko-medijskom teatru apsurda, malo je tko primijetio kako se u sklopu planske MonstrumNije li sve to samo nastavak izgradnje nove, EU Jugoslavije u formi Zapadnog Balkana? Dogovorene i potpisane u Zagrebu na Mesićevom Balkanskom summitu bivših jugorepublika (minus Slovenija + Albanija) u listopadu 2000-te godine? Iako se to u javnosti vješto kamuflira i krije za puno ljudi to svakim danom postaje sve očitije. Naime, sadržaj svih dosadašnjih političkih i gospodarskih inicijativa za područje bivše Jugoslavije kreiraju upravo takvu regionalnu klimu i uvjete iz kojih bi ponovo mogao izniknuti još jedan takav, nevjerojatno ružan društven-politički monstrum. Kojem će opet biti žrtvovana Hrvatska.destabilizacije Hrvatske u zadnju godinu dana, poglavito nakon Milanovićeve blokade granice za srpsku robu i čuvene izjave o 'šaci jada', u srbijanskim medijima i na društvenim mrežama zahuktava kampanja vrlo učinkovitog bojkota Todorićevog maloprodajnog lanca u Srbiji. U međuvremenu su lukavi Slovenci ipak uspijeli u Agrokorovo gnijezdo podmetnuti Merkatorovo pokvareno jaje i kadmu je nakon toga ruska banka odbila dati nove kredite, Agrokorov pad bio je neminovan.

Neizravni pokušaj urušavanja Hrvatske

Dakle, po svemu sudeći, urušavanje Todorićevog Agrokora nije ništa drugo do neizravni pokušaj urušavanja Hrvatske. Naime, onima koji žele uništiti Hrvatsku makroekonomsku stabilnost jasno je koliko će potpuni finacijski kolaps Agrokora opteretiti njenu budućnost, unutarnji mir i prosperitet.

Upravo smo svjedoci još takvih, očito koordiniranih, pritisaka iznutra i izvana (peticija o jedinstvenom jeziku i sramotno prometno gušenje na slovenskoj granici uoči arbitraže i početka turističke sezone) kako bi se proces prisiljavanja Hrvatske da shvati i prihvati da je dio nerazmrsivog klupka 'Naše Regije' što više ubrzao.

Uostalom, odvrtite malo film unatrag i prisjetite se kako se u zadnjih 17 godina proizvodi programirani kaos u hrvatskom društvu. Kako se sustavno ruši i guši sve ono što je uspješno u Hrvatskoj. Što bi je moglo povući naprijed i učiniti drugčijom od drugih zemalja članica Zapadnog Balkana. Od odnosa s iseljeništvom preko hrvatske nogometne reprezentacije, Dinama i Agrokora do bojkota izgradnje Pelješkog mosta i 15 kilometara prometnog čepa u Sloveniji na granici s Hrvatskom. Očito se time želi napraviti i prikazati Hrvatsku kao nesređenu balkansku državicu koja se ni po čemu ne razlikuje od Srbije i svog balkanskog zaleđa pa je stoga treba što brže integrirati u tu 'njenu' širu 'regionalnu zajednicu'. Gdje bi ponovo postala 'sređena', pod nadzorom i kontrolom regionalnog lidera - Srbije.

Jeste li možda primijetili kako Vučić veselo oblizuje usne dok likuje nad kolapsom Agrokora i kao da mu je on gazda forsira razgovore o njegovom raspačavanju s Putinom, Cerarom, Zvizdićem i drugim regionalnim liderima? Slavodobitno najavljujući Hrvatskoj crne dane zbog toga. Njegovo ljubomorno antihrvatsko u biti se ne razlikuje od onog 'balkanskog krvnika' Miloševića. Osim što ovaj, 'bivšim' velikosrpskim otrovom napuhani balon od sapunice (od kojeg Zapad i Istok prave novog, srbijanskog Tita) svoju velikosrpsku dominaciju u 'Našoj Regiji' pokušava postići ofanzivom 'miroljubivog' balkanskog šarma. I ovaj put puno boljom vanjskom potporom (Merkel, Putin) te zavidnim PR menadžmentom (Blair).

To nas opet vraća ključnom pitanju - Nije li sve to samo nastavak izgradnje nove, EU Jugoslavije u formi Zapadnog Balkana? Dogovorene i potpisane u Zagrebu na Mesićevom Balkanskom summitu bivših jugorepublika (minus Slovenija + Albanija) u listopadu 2000-te godine? Iako se to u javnosti vješto kamuflira i krije za puno ljudi to svakim danom postaje sve očitije. Naime, sadržaj svih dosadašnjih političkih i gospodarskih inicijativa za područje bivše Jugoslavije kreiraju upravo takvu regionalnu klimu i uvjete iz kojih bi ponovo mogao izniknuti još jedan takav, nevjerojatno ružan društven-politički monstrum. Kojem će opet biti žrtvovana Hrvatska.

I na kraju ove tipične jugobalkanske priče ostaje jedno veliko pitanje u vezi s Agrokorom. Veće možda od čina njegovog propadanja, a to je - Je li novo 'regionalno' gušenje hrvatske države i naroda strategija koja pobjeđuje u Hrvatskoj?

Željko Dogan