Hrvatska mora odbaciti Milanovićev bolesni cirkus

Da, sjeća li se netko još kako se samo prije nekoliko dana Milanović samouvjereno hvalio da je sa Slovenijom dogovoren Plan C u slučaju da Mađarska zatvori granicu s Hrvatskom? Odnosno kako će transfer imigranata teći i dalje bez ikakvih problema kazavši: 'Odnosi sa Slovenijom funkcioniraju jer je Slovenija drugčija država'. Dodavši kako Slovenija sigurno neće zatvoriti svoju granicu jer je to u Sloveniji -'jednostavno način ponašanja'!?

I, što se dogodilo nekoliko dana poslije? Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec i drugi najviši dužnosnici te države čude se i kažu kako nemaju pojma o čemu to Milanović priča jer nikakav dogovor između dvije vlade ne postoji. I kao odgovor na Milanovićev 'dogovor' Slovenija je učinila sve suprotno od onog što je on rekao. Zaustavila želježnički promet s Hrvatskom, prema granici uputila jake policijske snage s psima, najavili slanje vojske, podiže visoki žičani zid te Milanoviću, Ostojiću i Pusićki jasno dala do znanja da će iz Hrvatske primati dnevno samo 1800 imigranata i to na tri službena granična prijelaza u razmacima od po 6 sati. Odnosno samo onoliko koliko ih u jednom danu može isporučiti Austriji i Njemačkoj. I samo dotle dok Austrija i Njemačka drže svoje granice otvorene.

Ne, ovo nije nikakva šala. Već izravni dokaz koliko vodeći političari Slovenije, Austrije i Njemačke, s čijim se društvom i uvažavanjem Milanović javno hvalio danima, drže zapravo do njega i njegovog nesuvislog blebetanja. Istovremeno, trenutna kaotična situacija na hrvatskim granicama sa Srbijom i Slovenijom najočitiji je primjer kako uistinu vlada Milovanović i njegova vlada. I to je samo mali uvod u grozomorni scenarij što slijedi.

Ako će Slovenija, kako su najavili njeni dužnosnici, dnevno primati samo 1800 do 2500 ilegalnih migranata, a u međuvremenu u Hrvatsku iz Srbije nastavi dnevno pristizati od 5000 do 8000, što će Hrvatska učiniti s tisućama onih koji će morati ostajati u Hrvatskoj? Neće li time Hrvatska postati upravo ono što je Milanović na početku izbjegličke krize kategorično obećao da neće - 'hot spot'? Odnosno, u slobodnom prijevodu s Milanovićevog omiljenog engleskog - sabirni centar za izbjeglice i ilegalne migrante.

Pitanja koja se nameću

Ukoliko se dogodi da preostali migranti ukliješteni u Hrvatskoj ne poslušaju Milanovića i zubima potrgaju žicu na Hot spot?Ako će Slovenija, kako su najavili njeni dužnosnici, dnevno primati samo 1800 do 2500 ilegalnih migranata, a u međuvremenu u Hrvatsku iz Srbije nastavi dnevno pristizati od 5000 do 8000, što će Hrvatska učiniti s tisućama onih koji će morati ostajati u Hrvatskoj? Neće li time Hrvatska postati upravo ono što je Milanović na početku izbjegličke krize kategorično obećao da neće - 'hot spot'?mađarskoj i slovenskoj granici pa ih Hrvatska bude morala udomiti (strani mediji već naveliko bruje o tome) onda će Milanović, Ostojić i Pusićka, kao najodgovorniji za takvo stanje, sigurno morati hrvatskom narodu i biračima dati jasne odgovore na pitanja kao što su:
- Gdje će ih smjestiti ?
- Tko će im plaćati socijalne usluge i dugotrajnu brigu o njima?
- Gdje će i što izbjeglice raditi, kada se tisuće mladih ljudi i obitelji iseljava iz Hrvatske u druge zemlje zbog nemogućnosti zaposlenja?
- Ako neće raditi, kako će dugotrajna nezaposlenost utjecati na njihovo ponašanje?
- Koliki je među njima udio islamskih ekstremista?
- Koliko će oni koji ostanu u Hrvatskoj dovesti novih, u sklopu politike spajanja obitelji? Itd. itd.

Ovdje odmah treba raščistiti neke stvari. Priča o 'sirijskim izbjeglicama' puno je kompliciranija od one srcedrapajuće koja se obično servira u vodećim hrvatskim medijima s uplakanom djecom u naručju roditelja. Zbog čega se gube iz vida neke druge, ključne činjenice. Točno, sudbina svih izbjeglica pa tako i ovih, uglavnom muslimanskih, s Bliskog istoka, Afrike i Azije, neporecivo je tragična. Ali ova masovna invazija na Europu nije nimalo jednoobrazna i dobroćudna.

Naime, ljudi koji trenutno prepljavljuju EU zemlje, poglavito Njemačku, nisu nužno izbjeglice koje bježe od rata u Siriji i spašavaju gole živote. Prema izvješću UN-a polovica njih uopće nisu Sirijci, a 72 posto su muškarci u najboljim godinama. Puno njih je krijumčarima ljudi platilo velike novce da ih iz turskih izbjegličkih kampova u kojima su bili sigurni, prebace morem do Grčke kako bi se odatle kao ekonomske izbjeglice dočepali prosperitetnih zemalja Europe koje im daju veliku socijalnu pomoć i državni smiještaj.

Kada bi se se radilo o pravim ratnim prognanicima koji panično bježe od neposredne životne ugroze iz ratom zahvaćenih područja onda oni ne bi putovali tisuće kilometara daleko i birali, bolje reći silom nametali, koja će im sigurna zemlja dati utočište. Spas od progonstva i rata u bilo kojoj sigurnoj zemlji koja im je blizu, kao što su Turska, Jordan i Grčka bio bi im sasvim dovoljan.

Naravno da treba voditi brigu i imati sažaljenja za nevolje i patnje ratom prognanih sirijskih izbjeglica, koje pomiješane s ilegalnim ekonomskim migrantima, u valovima snažno zapljuskuju istočnu hrvatsku granicu svaki dan. No, njihovo masovno i dugotrajno zadržavanje u maloj zemlji kao što je Hrvatska, sa svega nešto preko četiri milijuna stanovnika može prerasti u ozbiljnu ugrozu i rizik po nacionalnu sigurnost na duži rok. Takav scenarij kod razumnih ljudi izaziva zabrinutost. Zbog čega hrvatska predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović s pravom naglašava kako treba biti human, ali i oprezan.

Povijesni primjeri pozivaju na oprez

Hrvatski narod mora gledati unatrag i učiti iz prijašnjih grješaka. Ne dopustiti da se zbog ponavljanja istih grješaka stalno vraća u prošlost umjesto da ide u budućnost. Ne bi bilo zgorega kada bi se Hrvati prisjetili slične situacije iz svoje povijesti kada su u vrijeme Austrijsko-Turskih ratova 1690. godine na sličan način iz sažaljenja udomili nama puno bliži narod, koji je pod vodstvom svog patrijarha bježao pred osmanlijskim terorom. Da bi, tristo godina kasnije, s tim istim izbjeglicama borili se na život i smrt kako bi im dokazali da se zemlja u koju su doselili zove Hrvatska, a ne onako kako bi oni htjeli. I na kraju, uz goleme žrtve i razaranja, od njihove okupacije jedva spasili živu glavu i svoje teritorije. Posljedice toga osjećaju se i danas.

Unatoč pokazanoj humanosti i dobrim namjerama političari EU država gadno se varaju ako misle da će primitkom stotina tisuća, uglavnom mladih muslimanskih ilegalnih imigranata, osim stalne prijetnje svome miru i sigurnosti vlastitih država,postići išta bitno dobrog.Činjenica je da se neke kulture i religije ne slažu baš dobro. Svi znaju da se muslimani koji dolaze iz tih područja vrlo teško prilagođavaju kulturi i načinu života u kršćanskim društvima i da je njihovo ponašanje prema kršćanima prilično neprijateljsko.

Isto kao i u svim drugim europskim zemljama, zahvaćenim ovom izbjegličkom krizom, i u Hrvatskoj su ljudi jako sumnjičavi i trebat će ih uvjeriti da njihova osobna sigurnost, kultura, vrijednosti i način života neće biti ugroženi.

Iako je suosjećanje divan osjećaj i vrlina, Hrvati u ovoj zamršenoj izbjegličkoj krizi moraju isto tako voditi računa o svojim nacionalnim interesima i budućnosti Hrvatske. Nažalost, u ludilu SigurnostHrvatska nije, kao druge tranzitne EU zemlje, na vrijeme adekvatno osigurala i zaštitila svoje granice. Ne samo da izbjeglice iz Srbije u Hrvatsku nisu ulazile kontrolirano, preko službenih graničnih prijelaza, nego su im Milanović i njegov ministar Ostojić dopustili da stihijski bauljaju okolo preko kukuruza, pašnjaka, oranica i šuma, ulazeći u Hrvatsku gdje i kako je tko htio..glumljene velikodušnosti trenutnog hrvatskog premijera, koji se ponaša kao da ga je netko udario mokrom krpom po glavi, Hrvatska nije, kao druge tranzitne EU zemlje, na vrijeme adekvatno osigurala i zaštitila svoje granice. Ne samo da izbjeglice iz Srbije u Hrvatsku nisu ulazile kontrolirano, preko službenih graničnih prijelaza, nego su im Milanović i njegov ministar Ostojić dopustili da stihijski bauljaju okolo preko kukuruza, pašnjaka, oranica i šuma, ulazeći u Hrvatsku gdje i kako je tko htio.

No, malo ljudi u Hrvatskoj zna kako je sve to zapravo samo posljedica onog što je Milanović prije toga učinio. On je naime, (prema pisanju britanskog 'The Telegrapha' od 20-tog rujna) u trenutku kada su sve druge tranzitne EU zemlje pojačavavale kontrolu i ograđivale se u strahu od posljedica, javno pozivao izbjeglice da dođu u Hrvatsku i obećao im otvoriti koridor na putu do željene destinacije. Upravo je to, prema pisanju 'The Telegrapha', mnoge izbjeglice, koje do tada nisu ni znale gdje se Hrvatska nalazi, nagnalo da krenu prema Hrvatskoj umjesto za njih jednostavnije ali riskantnije rute kroz Bugarsku i Rumunjsku.

Sada recite, koji bi se to normalan premijer,poglavito jedne male države kao što je Hrvatska, mogao ponašati tako neozbiljno nanoseći time vlastitom narodu brdo nepotrebnih problema i štete?

Ali, možda to i nije u potpunosti krivica politički nezrelog i dezorijentiranog Milovanovića. Kao i u puno sličnih slučajeva, koji su imali za cilj osramotiti i oštetiti Hrvatsku (slučaj Perković, srbiziranje Vukovara ćirilicom...) i ovaj put mu je vjerojatno netko drugi sa strane podmetnuo kukavičje jaje zbog čega se Hrvatskadanas nalazi u gadnim poteškoćama.

Milanović i Srbija

Koliko Milanović i njegova politika egzistiraju negdje u prostoru između tragikomične sramote i krajnje nesposobnosti pokazao je između ostalih i njegov fijasko s zatvaranjem granice s Srbijom. Uspaničen vrlo podlim načinom na koji su 'bivši' šešeljevci na vlasti u Beogradu zlurado zatrpavali izbjeglicama Hrvatsku, odlučio je s pravom zatvoriti tu granicu. Sigurno je to trebalo značiti da je neće otvoriti dok Srbija ne promijeni način na koji to čini. Međutim on je zatvorio i otvorio granicu nakon samo par dana. I što je postigao? Dobio je upravo suprotnu reakciju iz Beograda od one koju je zahtjevao. I umjesto da se, nakon što ga je lukavi Vučić kojeg su podržali i čelnici EU ponizio i porazio, pokrio ušima i dostojanstveno povukao, on se još dublje nastavio zakopavati u balkansko blato izjavama u stilu 'šaraj malo brate' i cmizdreći na TragikomedijaNakon što su ga velikosrbi iz Beograda popljuvali i ismijali on i njegovi ministri sve svoje otrovne strijele odapeli su pravcu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i počeli ismijavati nju!? Jedinu koja je s pozicije vlastina samom početku izbjegličke krize sasvim ispravno procijenila razvitak situacije te pokušala spasiti što se spasiti da. Preporučivši Milanoviću da odmah na početku učini ono što će, nakon strahovite štete i blamaže koju je nanio Hrvatskoj, ipak morati učiniti na kraju.srpskoj TV kako su njegovi djedovi za vrijeme 2.svjetskog rata u Lici branili Srbe od ustaškog terora, a njegov ministar Ostojić pomagao Srbima nakon Oluje. Što mu je to trebalo i što je time htio postići Boga pitaj.

Što je još gore, nakon što su ga velikosrbi iz Beograda popljuvali i ismijali on i njegovi ministri sve svoje otrovne strijele odapeli su pravcu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i počeli ismijavati nju!? Jedinu koja je s pozicije vlastina samom početku izbjegličke krize sasvim ispravno procijenila razvitak situacije te pokušala spasiti što se spasiti da. Preporučivši Milanoviću da odmah na početku učini ono što će, nakon strahovite štete i blamaže koju je nanio Hrvatskoj, ipak morati učiniti na kraju.

Koliko je Milanović u pravu kada se hvali kako 'okom sokolovim' izvrsno procjenjuje tijek događaja i kontrolira situaciju, prosudite sami iz njegovog najnovijeg 'bisera'. Na novinarski upit kako ide Plan C, odgovorio je načinom dijeteta s posebnim potrebama: 'Ide dok ide, kad ne bude išao-neće ići'

Sve su to očiti znaci kako se blebetanje i ponašanje Milanovića i njegovih ministara srozalo na razinu balkanskog putujućeg cirkusa kojeg nitko izvana, pa ni sam narod u Hrvatskoj, više ne uzima ozbiljno.

Sve što čovjek može reći o njima jest da su to pogrešni ljudi na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. I sve što hrvatski narod može učiniti, ukoliko se ne želi suočiti s nesagledivim posljedicama ove odnarođene vlasti, jest naskorim parlamentarnim izborima jednostavno odbaciti ovaj bolesni Milanovićev cirkus.

Željko Dogan