„Skrivene" namjere udbaške svastike moraju se medijski osvijetliti i spržiti

Pojava'nevidljive a ipak vidljive svastike' koja je nekim čudom iznikla na travnjaku stadiona u Splitu za vrijeme utakmice Hrvatske i Italije nanijela je nepovratnu štetu ugledu Hrvatske u svijetu. Konspirativna ideja redatelja te predstave bila je iznuditi maksimalnu medijsku štetu uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije i ugledu hrvatske države. Time se u svijet očito željelo poslati poruku kako se hrvatska država pretvara u promašenu, zloćudnu, u biti fašističku tvorevinu, 'istu onakvu kakva je bila genocidna NDH za vrijeme II. svjetskog rata', moglo se pročitati u srbijanskim medijima.

Nakon toga čovjek ostane zaista neugodno iznenađen lakoćom kojom su vodeći hrvatski političari i mediji jednu tako krajnje profesionalno pripremljenu i izvedenu diverziju pripisali 'primitivnim navijačkim huliganima'. I kao obično, posuli se pepelom po glavi izjavama u stilu 'svi smo mi djelomično krivi', podmeli stvar pod tepih i sve brzo zaboravili. Ostavivši stvarne autore ovog terorističkog čina nad kojom se zgražao cijeli svijet da u svojim podzemnim kuhinjama u miru nastave smišljati podmetanje novih, sličnih 'incidenta'.

Dakle, iako ne postoji niti jedan dokaz koji bi podržao ishitrene i površne tvrdnje kako se radi o 'navijačkom incidentu', vodeći hrvatski političari i mediji radije su zabili glavu u pijesak negostalinogom udbaškom vragu iz mraka na rep. Koji se u obliku kukastog križa ukazao pod reflektorima splitskog stadiona. Ipak nije sve tako crno. Sreća, pa pored njih u Hrvatskoj postoji i nekoliko marginaliziranih listova, internetskih portala, lokalnih TV postaja i slobodnomislećih intelektualaca koji su odmah svoje reflektore uperili na pravu pozadinu i u prvi plan istaknuli 'skrivene' namjere autora ovog podmetnutog 'navijačkog incidenta'. Bez obzira što se time ne može ublažiti šteta koju je ova nesumljivo pozorno planirana i u datim okolnostima sofisticirano izvedena protuhrvatska sabotaža proizvela u svijetu, vrlo je važno da se njene 'skrivene' namjere u Hrvatskoj medijski osvijetle i sprže.

U medijskim analizima i istraživanjima 'tajanstvene' pojave svastike na travnjaku Hajdukovog stadiona žarište pozornosti apsolutno ne smije biti na tome tko je bio neposredni izvršitelj te gnjusne podvale, nego na bacanju svjetlosti i roštiljanju motiva i povoda onih koji su jeiz pozadine osmislili i omogućili. Besmisleno je naime sada raspravljati o tome čija je ruka nacrtala kukasti križ jer podzemna udbaška mafija uvi jek ima nekog svog Šlogara koji će, ako dođe gusto, spremno odnekud iskočiti i priznati kako je on to učinio. Stoga je najvažnije otkriti i raskrinkati one koji su stajali iza svega toga, nabavili potrebnu kemikaliju, izmiješali je u pravom omjeru i tempirali da izazove reakciju na travi baš za vrijeme utakmice i bude vidljiva tek pod svijetlom reflektora. To što neki u režimskim 'hrvatskim'medijima tvrde da je bila vidljiva dva dana prije, to su naručene pričice za naivnu malu djecu u vrtiću. Kakvim autori ovog profesionalnog uradka smatraju većinu hrvatskog naroda i s njime igraju takve 'igrice' već dugi niz godina.

Obavještajno-diverzantski rat

No, budući da se ovaj put utakmica igrala bez nazočnosti navijača a pristup stadionu kojeg danonoćno nadziru 84 video kamere bio dostupan samo službenim licima sada je i onima s pola zdravog mozga jasno da se tu uopće ne radi o navijačkom nezadovoljstvu s HNS-om, Šukerom, Mamićem, sukobom Zagreba i Splita... Radi se naprosto o nastavku podzemnog rata 'bivših' jugoudbaša i njihovih nasljednika koji se nikako ne mire s uspjesima i procvatom suverene hrvatske države i vrlo izvjesnim gubitkom OstojićOpušteni i nasmijani ministar Ranko, javno likuje i šprda se preko medija s teško narušenim ugledom hrvatske države za čiju je unutarnju sigurnost obvezan brinuti, prebacujujući loptu odgovornosti na teren HDZ-a. Otkrivajući time tko je u ovom, najnovijem 'fašističkom incidentu' bio primarna meta.vlasti na skorim parlamentarnim izborima. Taj podmukli 'nevidljivi, a ipak vidljivi'obavještajno-diverzantski rat koji s većim ili manjim intezitetom traje od trenutka oslobođenja Hrvatskeiz jugobalkanske tamnice posebice se razbuktava pred predsjedničke i parlamentarne izbore.

Prisjetite se kako uvijek nekako pred izbore u Hrvatskoj zaredaju 'spontani' incidenti s fašističkim obilježjima na takmičenjima hrvatskih sportaša u Hrvatskoj i po svijetu, na koncertima, u medijima, u mjestima gdje živi 'ugroženi Srbi'... Kako se oskrnjavljuju groblja i spomenici jugopartizanskom 'antifašizmu' i njegovim herojima, a spomeniku najvećemod njih, maršalu Titu u Kumrovcu, čak preko noći odleti glava raznesena eksplozivom. I naravno,nakon što ti grozni 'fašistički incidenti' proizvedu željeni efekt zgražanja i straha od 'ponovnog buđenja fašizma u Hrvatskoj', počinitelj se nikada ne otkrije, a 'incident'ubrzoprekrije trava zaborava. Kao što će prekriti i onaj nedavni na travnjaku Hajdukova stadiona u Splitu.

Kako bi nam stvar bila do kraja jasna pogledajmo malo ponašanje minstra unutarnjih poslova Hrvatske, Ranka Ostojića, u svezi s tim. Jeste li primjetili kod njega spremnost da se s krajnje profesionalnom ozbiljnošću i žurnošću koju zahtijeva ovakva očito protudržavna diverzija uključi u potragu za naručiteljima i izvršiteljima i privedu ih pravdi ? Ni govora, upravo suprotno od toga. Opušteni i nasmijani ministar Ranko, javno likuje i šprda se preko medija s teško narušenim ugledom hrvatske države za čiju je unutarnju sigurnost obvezan brinuti, prebacujujući loptu odgovornosti na teren HDZ-a. Otkrivajući time tko je u ovom, najnovijem 'fašističkom incidentu' bio primarna meta.

Svastika je bila potrebna vladajućima

Naime, koliko je god famozna svastika bila u funkciji bojkota i rušenja hrvatske nogometne reprezentacije zato što predstavlja izuzetno privlačan model hrvatske RatDanašnja Hrvatska je nedvojbeno meta obavještajno- konspirativnog rata kojim se iznutra i izvana stalno bojkotira. Nastoji 'fašistički' kompromitirati i podjelama destabilizirati kako bi se ponovo mogla 'antifašistički' okupirati i 'regionalno' izrabljivati. Hrvatski narod takav teret jugoudbaške prošlosti ne može još dugo nositi. Kako ga takvo stanje ne bi ponovo odvelo u bivšu okupaciju, žarište angažmana slobodoljubljivih Hrvata mora biti na izbornoj lustraciji jugobalkanski odnarođenih političara kao jedino mogućem trajnom rješenju.uspješnosti, još više je bila u funkciji izgradnje straha od 'pobjede fašista' na predstojećim parlamentarnim izborima. Tim se podmuklim činom hrvatski narod željelo zaplašiti da na skorim izborima svojim glasovanjem ni slučajno ne dopustiti povratak na vlast HDZ-ovih 'fašista'. Osim toga željelo se u anketama promijeniti i trenutno vrlo nepovoljan odnos snaga 'antifašista' iz SDP-ove koalicije prema 'fašistima' iz HDZ-a.

Koliko je svastika na Poljudu u ovom trenutku bila potrebna vladajućoj 'antifašističkoj' koalicijinajbolje potvrđuje izjava prve podpredsjednice vlade i ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, koja je nekoliko dana nakon toga na predizbornom skupu u Bjelovaru rekla: 'Nećemo dati da nam našu zemlju otmu oni koji crtaju i podržavaju kukaste križeve, nećemo dati da nam našu zemlju otmu ekstremisti, idemo naprijed zbog naših građana ali i generacija koje dolaze...'

Očito je dakle da su 'bivši' jugoudbaši, velikosrbi i bastardizirani nevjernici predvođeni Mesićem, Manolićem, Pupovcem, Z. Pusićem i njihovom političko-medijskom logistikom odlučili voditi podzemni rat i ustrajno prljavu kampanju protiv HDZ-a, predvođenog Karamarkom. Bojeći se njegove pobjede na skorim parlamentarnim izborima, jer puno toga o njima zna i s pozicije najmoćnijeg čovjeka u državi nakon izbora mogao bi im prilično zagorčati ostatak života. U tom smislu, svastika na utakmici Hrvatska-Italija tek je početak. Vidjet će te što će se sve još događati kako se datum izbora bude približavao.

Hrvati u Domovini moraju se suočiti s činjenicom da žive u vlastitoj hrvatskoj državi na čijoj društvenoj pozornici ispred i iza zavjese dominiraju 'bivši' jugokomunisti i udbaši. Koji im sada doduše dopuštaju fiktivnu slobodu i demokraciju ali u konkretnom životu i političkim odnosima još uvijek ih drže svojim taocima.

Današnja Hrvatska je nedvojbeno meta obavještajno- konspirativnog rata kojim se iznutra i izvana stalno bojkotira. Nastoji 'fašistički' kompromitirati i podjelama destabilizirati kako bi se ponovo mogla 'antifašistički' okupirati i 'regionalno' izrabljivati. Hrvatski narod takav teret jugoudbaške prošlosti ne može još dugo nositi. Kako ga takvo stanje ne bi ponovo odvelo u bivšu okupaciju, žarište angažmana slobodoljubljivih Hrvata mora biti na izbornoj lustraciji jugobalkanski odnarođenih političara kao jedino mogućem trajnom rješenju.

Željko Dogan