Zlostavljanje hrvatskih branitelja otkriva pravo lice odnarođenih oportunista

Invalidi i veterani Domovinskog rata koji prosvjeduju ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu izvrgnuti su omalovažavanju i uvredama nezamislivima u civiliziranim državama svijeta koje svoje veterane i aktivne vojnike poštuju i nagrađuju kao najvrijednije ljude u društvu. Nažalost, u hrvatskoj državi, utaočenoj bivšim vlastodršcima i 'vrijednostima', to nije tako. 'Bivše' jugobalkanstvo koje ponovo nostalgično buja i cvijeta preko trenutno vladajućih hrvatskih političara i medija koristi svaku prigodu za obračun s onima koji se s time ne slažu. Pa tako i s hrvatskim braniteljima.

Pogledajte samo kako nakon gubitka predsjedničkih izbora i preseljenja biste velikog Mita u ropotarnicu povijesti, razjareni čopor 'bivših' jugopolitičara i novinara sve žešće iskaljuje svoj bijes nad ovim najvrijednijim sinovima hrvatske domovine koji su za njenu obranu i slobodu podnijeli najveću žrtvu. Kakvu samo časni ljudi mogu podnijeti.

U posljednje vrijeme ta balkanski podla kampanja postaje ekstremna jer svatko tko se želi nabaciti blatom na njih il iih provocirati dok mirno prosvjeduju u svom šatoru, dobiva veliku medijsku promociju. Svakom napaljenom jugonostalgičaru ili podplaćenom protubraniteljskom aktivisti gura se mikrofon pod nos i daje nesrazmjeran prostor u tiskanim medijima kako bi ove hrvatske heroje i mučenike prikazali kao obične kriminalce kojetreba počistiti s ulice istrpati u zatvor.

Jugobalkanski dezorijentirana rulja

Zapanjujuće je da toj sramotnoj antibraniteljskoj hajci, pod dirigentskom palicom premijera Milanovića, glavni ton od samog početka daje 'njihov' ministar Predrag Matić i njegov pomoćnik, sin legendarnog vukovarskog novinara Siniše Glavaševića. Što je samo jedan u nizu tragičnih paradoksa danas slobodne i suverene hrvatske države. No, kako bi taj teatar 'bivšeg' političko-medijskog apsurda u Hrvatskoj bio potpun, ogorčenom odredu 'ugroženih'jugotitoističkih zombija, koji histerično vrište ponižavajući i provocirajući branitelje, sada se pridružio i donedavni predsjednik, Ivo Josipović, koji im štoviše, osporava uopće pravo na prosvijed i ljuti se zašto Ostojićeva policija toliko čeka i već jednom odlučno ne krene u čišćenje mrskih 'šatoraša' i konačno prekine taj, kako ga on naziva - 'šatoraški maskenbal'. Zaboravljajući pri tom kako su mu upravo 'šatoraši' i njihova pobjeda nad velikosrpskim agresorom omogućili postati predsjednikom i kao takvome ući u povijest države, koju doduše nije želio, niti ničim zadužio ni zaslužio.

Vidite kako se ta bivša, medijski umjetno napuhana, 'moralna gromada' i 'svijetla nova pravednost' nakon gubitka udobne predsjedničke fotelje naglo srozala na razinu jugobalkanski dezorijentirane rulje za linč slobodoljubivih Hrvata. Gledajući dakle kako vladajući političari i mediji napadaju i prikazuju opravdani prosvjed hrvatskih branitelja u Zagrebu, čovjeka zapanji sličnost tretmana današnjih 'šatoraša's onom slobodoljubivih Hrvata ('fašista') i 'neprijateljske emigracije' u vrijeme bivše Jugoslavije.

Ako bi mišljenje hrvatskog naroda o prosvjedu u Savskoj i braniteljima općenito ovisilo o rastućoj lavini jugobalkanski retardiranih MizerijeVideći da će im branitelji biti najveća prepreka na tom zadatku, ponovo dobro uhljebljene jugobalkanske medijske papige tipa Dežulović, Tomić, Puhovski, Lovrićka, Bajruši, Klauški... toliko su se zanijele u prosipanju 'bivše' žuči po njima da nisu ni primjetile kako su u blaćenju mučenika i heroja Domovinskog rata jednostavno otišle predaleko za današnje vrijeme. I time učinili sebe u očima hrvatskog naroda još više mizernim, a branitelje jačim.komentara i komentatora kojima ga svakodnevno zatrpavaju 'hrvatski' mediji, onda bi puno ljudi u Hrvatskoj zaista moglo pomisliti kako su hrvatski branitelji samo privelegirani paraziti koji žele više novca. A ne iskreni domoljubi koji koji više od bilo čega i bilo koga žele održati hrvatsku slobodu, bez obzira tko je na vlasti. No, trenutno vladajuća koalicija i njihovi navijački novinari vam to neće reći, zar ne? Zato jer bi njima bez budnih hrvatskih branitelja bilo puno lakše ponovo 'regionalno' izmanipularati hrvatski narod i njegovu slobodu.

Videći da će im branitelji biti najveća prepreka na tom zadatku, ponovo dobro uhljebljene jugobalkanske medijske papige tipa Dežulović, Tomić, Puhovski, Lovrićka, Bajruši, Klauški... toliko su se zanijele u prosipanju 'bivše' žuči po njima da nisu ni primjetile kako su u blaćenju mučenika i heroja Domovinskog rata jednostavno otišle predaleko za današnje vrijeme. I time učinili sebe u očima hrvatskog naroda još više mizernim, a branitelje jačim.

Jugozombiji

Naime, podmukli razlozi što se kriju iza njihove histerične kampanje protiv ljudi koji su Hrvatskoj darovali sebe da bi joj donijeli slobodu, toliko su očiti da izazivaju potpuno suprotan efekt. Zamislite, neki su u svom 'bivšem' slijepilu otišli tako daleko da su prosvjednički šator hrvatskih branitelja u Savskoj izjednačili s balvanima velikosrpskih terorista na cesti u okolici Knina početkom 90-tih!? Može li dakle itko normalan danas te, od malih nogu neizlječivim virusom antihrvatskog rasizma inficirane jugozombije, uzimati ozbiljno?

Nevjerojatno koliko ih je ta 'bivša' mržnja prema slobodoljubljivim Hrvatima iščašila! I koliko njihovom kukavičluku i sebičnosti veliko zadovoljstvo ponovo pričinjava 'bivša' sloboda ocrnjivanja hrvatskih heroja i mučenika koji su u borbi za obranu i slobodu svog naroda podnijeli najteže patnje i stradanja. Još kada uz to u javnost mogu plasirati divlje i nedokazane tvrdnje kako iza svega stoji HDZ i strašiti birače kako su HDZ i Karamarko najgore što se hrvatskom narodu može dogoditi na skorim parlamentarnim izborima, njihovoj sreći nema kraja. Zato s posebnim oduševljenjem neumorno tragaju zadrugim 'antifašistima' i protuhrvatskim aktivistima ne samo u Hrvatskoj i u 'Našoj Regiji' nego i širom svijeta, da ih u tome podrže i pridruže im se u borbi protiv 'nadolazećih hrvatskih fašista'.

Sjećate se li se kako su koncem 1991. godine, dok su agresorski tenkovi sravnjivali Vukovar sa zemljom, a hrvatski branitelji u smrznutim rovovima s puškicom u ruci i krunicom oko vrata hrabro stajali kao posljednja crta obrane pred nadirućim velikosrpskim fašizmom, ta ista gospoda-drugovi nastojali ih ocrniti na sličan način, organizirajući u otmjenim salonima zagrebačkih i europskih hotela, s čašicom šampanjca u ruci, međunarodne seminare na temu-'buđenja fašizma u Hrvatskoj'!? I tako to ide.

Rade li danas razni Pusići, Fumići, Pupovci, Goldštajni, Puhovski, Dežulovići, Tomići, Frljići... i svi oni kojima je sloboda hrvatskog naroda uvijek bila i ostala kost u grlu, išta drugo osim što nadahnjuju mlade naraštaje i strane političare antihrvatskim osjećajem? Zar nije čudno i smiješno da su najeksponiraniji medijski glasnogovornici u današnjoj slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi njeni bivši i sadašnji protivnici?

U plimi negativnih komentara i 'uglednih' komentatora koji s vodećih hrvatskih medija stalno zapljuskuju narod MesićOno što je Mesić odmah je po instaliranju na mjesto Tuđmanova nasljednika učinio hrvatskim braniteljima zaista je grozno. Prisilnim umirovljenjem,poput glinenih golubova medijski je odmah likvidirao 12 najistaknutijih hrvatskih generala, heroja i pobjednika. Nakon toga, skupa s Račanom, dao je zeleno svjetlo Haškom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju da može početi procesuirati Domovinski rat kao 'udruženi zločinački pothvat' i otvoriti sezonu lova na istaknute branitelje. Dopustio je engleskim 'novinarima' u predsjedničkom uredu frizirati dokumente, poglavito famozni 'brijunski transkript', kao krunski dokaz 'zločinačkog karaktera' Domovinskog rata.braniteljskim prosvijedom u Savskoj, nema niti jednog solidnog koji bi se ozbiljnije pozabavio analizom preko dvije i pol tisuće samoubojstava među hrvatskim braniteljima. Za što sigurno nije bio uzrok novac, već golemo razočaranje odnosom prema njima i kriminalizacijom Domovinskog rata nakon povratka na vlast 'bivših' jugokomunista predvođenih Mesićem. Nakon Tuđmanove smrti, najveća sramota u Hrvatskoj bio je način na koji su Mesić i Račanova vlada gurnuli dragovoljce Domovinskog rata da potonu u razočaranje, zaborav i siromaštvo.

Ono što je Mesić odmah je po instaliranju na mjesto Tuđmanova nasljednika učinio hrvatskim braniteljima zaista je grozno. Prisilnim umirovljenjem,poput glinenih golubova medijski je odmah likvidirao 12 najistaknutijih hrvatskih generala, heroja i pobjednika. Nakon toga, skupa s Račanom, dao je zeleno svjetlo Haškom Tribunalu za bivšu Jugoslaviju da može početi procesuirati Domovinski rat kao 'udruženi zločinački pothvat' i otvoriti sezonu lova na istaknute branitelje. Dopustio je engleskim 'novinarima' u predsjedničkom uredu frizirati dokumente, poglavito famozni 'brijunski transkript', kao krunski dokaz 'zločinačkog karaktera' Domovinskog rata.

Haškim tužiteljima koji su skupa s glavnim suradnikom, 'sekretarom vlade republike srpske krajine' Savom Štrpcem, montirali optužnicu protiv Tuđmana i hrvatske države slao je osim traženih još pune kombije drugih dokumenata označenih državnom tajnom kako bi podebljao optužnicu. Pod šifriranim imenom potajno je išao u Haag, osobno svjedočiti protiv Tuđmana i branitelja pomažući u izjednačavanju agresora i žrtve... I na kraju, nakon što je u međuvremenu spiskao preko 180 milijuna kuna iz državnog proračuna na svoj besmisleni politički turizam, putujući s kraja na kraj svijeta u komične posjete svojim prijateljima Gadafiju, Castru, Lukašenku i sličnim totalitarnim diktatorima, na opće zaprepaštenje -'zbog uštede u državnom proračunu', podnio je zahtjev za ukidanje pokopa s počastima preminulim hrvatskim braniteljima! Čime je, (i to nota bene, kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik hrvatske vojske) prekršio sva načela vojničke časti koju je civilizarani svijet odavno prigrlio.

Sloboda – zasluga branitelja

Može li se hrvatskog branitelja više ponizitii kazniti za stvaranje hrvatske države od ovoga? Ili gaziti dublje dostojanstvo nesretnika iz Domovinskog rata koji su pred Račanovim ministrima morali skidati proteze da bih ih uvjerili kako su zaista invalidi? Ovo su morale biti noćne more za te ljude. Nakon toga, svakog jutra kada se preživjeli hrvatski branitelj pogledao u zrcalo vjerojatno se u čudu upitao 'Bože moj, za koga sam se ja to borio'?

Bilo kako bilo, moramo biti svjesni da je današnja hrvatska sloboda i država plaćena nevjerojatnom žrtvom i patnjom tih domovini najvjernijih sinova. Ta sloboda koju danas uživamo nije naše pravo već njihova zasluga. Da nije bilo njihove plemenite žrtve i hrabrosti današnji i budući naraštaji Hrvata živjeli bi s posljedicama našeg kukavičluka i sebičnosti. Po toj njihovoj spremnosti na žrtvu za dom i slobodu oni su drugačiji od nas. Oni su učinili ono što smo mi možda željeli, ali nismo imali hrabrosti učiniti.

Ostavljali su svoje obitelji, kuće, radna mjesta, njive, uzimali pušku u ruku i odlazili braniti Domovinu. Tamo gdje je bilo najteže. Nisu se skrivali, nisu bježali, nisu tražili ispriku. Jednostavno su učinili ono što su osijećali svojom dužnošću učiniti. Za neke oni su heroji, za neke budale, za neke zločinci i kriminalci. Za sebe oni su čuvari Hrvatske, hrvatski branitelji što još uvijek ljubomorno čuvaju svoju odoru koju će ponovo s ponosom obući ukaže li BraniteljiOstavljali su svoje obitelji, kuće, radna mjesta, njive, uzimali pušku u ruku i odlazili braniti Domovinu. Tamo gdje je bilo najteže. Nisu se skrivali, nisu bježali, nisu tražili ispriku. Jednostavno su učinili ono što su osijećali svojom dužnošću učiniti. Za neke oni su heroji, za neke budale, za neke zločinci i kriminalci. Za sebe oni su čuvari Hrvatske, hrvatski branitelji što još uvijek ljubomorno čuvaju svoju odoru koju će ponovo s ponosom obući ukaže li se potreba za to.se potreba za to.

Priča o hrvatskim braniteljima

Ono što najviše zadivljuje u priči o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata jest činjenica da oni nisu bili profesionalni vojnici niti plaćenici već obični ljudi- dragovoljci. Najčešće su to bili obični, mali ljudi iz 'sela ispod planine' i prigradskih četvrti. Koji su u najtežim trenutcima velikosrpske agresije spontano ustali braniti svoju zemlju i narod od okupacije i uništenja. Slabo naoružani i ne pripremljeni za rat, ali s velikim srcem i hrabrošću odlazili su na prvu crtu obrane svjesni da ih to gotovo sigurno vodi u smrt. No, nisu se pokolebali jer su znali da je njihova žrtva nezaobilazna stepenica na putu do konačne slobode. Mnogi se nisu vratili kućiniti dočekali slobodu za koju su ginuli.

Tko danas može takvim ljudima lijepiti etikete 'šatoraša', 'parazita', 'terorista' 'fašista'... To mogu samo ljudi bez grama domoljubne svijesti i časti, zlobni politički retardi mentalno zarobljeni u jugotitoističkom antihrvatstvu i vremenu. Kojima treba otvoreno reći- Branitelji su bolji ljudi od vas.

Neće u Hrvatskoj biti mira ni napretka dok njome vladaju 'bivši' odnarođeni političari i njihove balkanske zablude. Njihova današnja 'hrvatska politika' koja se uveliko naslanja na jugotitističku prošlost nema ništa zajedničko s duhom hrvatstva i kao takva ne može hrvatskom narodu donijeti ništa dobro. Narod u domovini nikako ne bi smio dopustiti takvim 'svojim' političarima i novinarima da ga stalno drže taocem jugobalkanske prošlosti i time mu na tragičan način uništavaju nadu i vjeru u bolju budućnost.

Hrvati s karakterom koji, isto kao hrvatski branitelji što prosvjeduju u Savskoj, vole hrvatsku slobodu i brinu za budućnost hrvatskog naroda, ne smiju dopustiti da postanu šutljiva i ravnodušna većina što nijemo promatra kako im šačica preostalih, odnarođenih i sebičnih, 'bivših' oportunista, uvijek spremnih na sluganstvo drugima, uništava svakodnevni život i nadu u bolje sutra.

Željko Dogan