Mini nuklearka

Članak „Svakom gradu mini nuklearka“ gospodina Željka Bukša u Vjesniku 17. 11. 2008. je nekritički prenesen članak direktora ustanove „Hyperion Power Generation“ (HPG) gospodina Johna Deala. Dealov tekst na stranicama www.hyperionpowergeneration.com više sliči na reklame iz Neckermannovog kataloga negoli na jedan ozbiljan tehnički report. Mini nuklearka je valjak 3.5x1.5m2 napunjen uranovim hidridom (UH3), snage 200 kWe, koja proizvodi stalno (24 sata/7 dana) čistu, sigurnu i jeftinu energiju, neovisno o kiši i vjetru. Može opskrbiti električnom energijom zajednicu od 20000 domaćinstava. Vrlo kompaktna nuklearka može se prenositi s kamionom ili brodom iz tvornice do kupca. Tu u blizini kuća bude nuklearka zakopana neposredno poslije narudžbe i time su ukućani osigurani od radioaktivnog zračenja. Svi kritički problemi kod velikih nuklearki počevši od terorista sve do eksplozije navodno ne postoje kod mini nuklearke. Tako Deal, a s njim uglavnom i Bukša!

Ideja mini reaktora s UH3 je stara preko 50 godina i kao ideja vrlo je atraktivna, jer uranov hidrid je kombinacija goriva (uran) i moderatora (vodik) bez pokretnih šipki za moderaciju i navodno pasivno siguran. Švicarci i drugi su pokušali koristiti UH3 mini reaktore za grijanje zgrada. Sve je to ostalo bez stvarne realizacije. Da bi se bolje informirao pogledao sam američki patent Hyperionove mini nuklearke. Patent, US2004/0062340A1, je na temelju mog educated guessa vrlo površno napisan. Nedovoljno je obrađen odnos urana i vodika koji ovisi o apsorbiranju i ispuštanju vodika pri raspadu urana. Odnos U/H se mijenja s temperaturom i može s vremenom postati kritičan za rad i sigurnost reaktora. Opasna je i ekstrakcija toplinske energije (maksimalna do 8000C) pomoću natrija ili/i kalija. Radioaktivni ostatak čitavog uređaja nije zanemariv. Mini nuklearka je samo djelomično hermetički zapečaćena. Ponovno punjenje svakih 5 ili više godina se obavlja u tvornici. Zato kod transporta postoji opasnost od terorista pirata. Sve provjere pogona su određene na papiru pomoću monte-carlo metode pa je čudno da već danas Hyperion (HPG) donosi cijenu uređaja pa čak cijenu kilovatsata i oglašava narudžbe u nezapadnim zemljama.

Nuclear Regulatory Commission (NRC) kritički piše nakon kontakta s Hyperionom 12.11.2008 (vidi www.physorg.com): „Projekt Hyperion je u vrlo ranoj fazi razvitka i NRC nema od projekta nikakvi tehnički report. Bez toga i bez eksperimentalnih provjera, NRC ne može dati uporabnu licenciju“. Znajući današnju pedantnost NRC-a treba će dugo čekati. Zli jezici kažu prije će fuzija negoli mini fizija proraditi! Zato mislim da će bez NRC licencije teško netko ozbiljan izvan Amerike kupiti mačku u vreći, možda Rumunjska kako tvrdi gospodin Deal!

Bez obzira na konačni ishod Hyperionovog projekta, meni se čini da je opasno rasipati te minice po prostoru. To mi sliči na Maove mini visoke peči po kineskim njivama!

dr. Ivo Derado

{mxc}