Je li prof. dr. sc. Sanja Barić svjesna da je njezino predstavljanje kao stručnjakinje koja se zalaže za „vladavinu prava“ i „društvenu koheziju“ palo u vodu kad je javno nazvala sudca Ustavnoga suda Miroslava Šumanovića „ekstremno desnim sudcem“?!

Izreka „Lanac je jak koliko njegova najslabija karika“ može se primijeniti na mnoga područja društvenoga i gospodarskoga života, pa je pretpostaviti kako se može primijeniti i na Intervju tjedna koji je 4. listopada ustavnopravna stručnjakinja Sanja Barić, profesorica na Katedri za ustavno pravo riječkoga Pravnoga fakulteta, dala Hrvatskomu radiju. Što je, dakle, bila najslabija karika toga intervjua? Kratko rečeno, njezino svrstavanje ustavnoga sudca Miroslava Šumanovića u „ekstremno desne sudce“. Je li posao profesorice ustavnoga prava „etiketirati“, konkretno nazivati jednoga sudca „ekstremno desnim“, u javnom prostoru?

U gotovo pedesetminutnom intervju u kojem je profesorica Barić spomenula više imena (jednoga zastupnika i nekoliko ustavnih sudaca, uglavnom bivših) izrekla je više konstatacija o radu Ustavnoga suda, s kojima se slušatelj može bez zadrške složiti, držeći ih stručno i politički logičnim, razumnim, no samo je Miroslavu Šumanoviću zalijepila rečenu etiketu. Je li time dovela u pitanje sve što je rekla? Što je prof. dr. sc. Sanja Barić konkretno rekla o Miroslavu Šumanoviću u kontekstu eventualnoga neizbora predsjednika Ustavnoga suda? Evo toga dijela njezina odgovora:

„I sad, recimo, ne uspiju se dogovoriti, tamo u travnju, i onda nemamo krize jer prema Poslovniku Ustavni sud vodi najstariji sudac Ustavnoga suda. Odlično! Tko je idealan predsjednik Ustavnog suda? Četiri karakteristike: stručnost, zna, radne navike, odlično, psihološke karakteristike, razumijevanje i desno-lijevo, da nije ekstremno ni desno ni lijevo, jer Sud mora odlučivati u društvu koje je nužno i desno i lijevo, mora donositi umjerene odluke, kad god se ne radi o nekoj ekstremnoj krizi, gdje morate ekstremno presjeći. Tko je najstariji sudac u ovom trenutku u Ustavnom sudu? Sudac Miroslav Šumanović, kojega ja cijenim, cijenim jer on svaki put sam napiše svoja izdvojena mišljenja. Jer, kad čitate izdvojena mišljenja vidite zapravo tko ih piše, a tko ih samo potpisuje. On sam piše izdvojena mišljenja, ona imaju vrlo suvislu pravnu argumentaciju, konkretnu itd., međutim ja se s njim, naravno, u 99 posto slučajeva ne slažem. Zašto? Zato što su njegovi stavovi ekstremno desni. To nije vrijednosna ocjena, to je samo činjenica. Znači, imate situaciju gdje imate i stručno i očito radnu etiku i sve skupa, ali imate jednoga izričitoga ekstremno desnoga sudca, što nikad ni za jedan sud nije dobro, ni jedan ekstrem, ni lijevo ni desno. To je ta, hajmo reći, posljedica koja bi mogla biti blokada, koju zaziva oporba. Ne smatram da u Sudu trebate imati apriornu prevagu pozicija ili opozicije. Naravno da smatram da bi bilo idealno da sud ima jednaki broj i jednaki omjer, ali ovakvim dugogodišnjim postupanjima, izjavama, načinima, egotripovima, ekstremizmu u svemu, izazivanju krize nema nikakve šanse da ovaj Sud u idućih sedam i pol godina uspostavi jednu umjerenu, radnu, realnu sredinu u kojoj će se moći raditi. Jer, vidi se da je najvažnije pokazati – tko je na kojoj strani. To je strašno pogubno za društvo, bilo koje“, rekla je prof. Barić.

Ono što njezinu izjavu, kad se sluša taj dio intervju, ili čita priloženi citat, gura pod povećalo nije to što je prof. Barić izgovorila zaključno s time da se u pogledu argumentacije 99 posto slučajeva ne slaže s ustavnim sudcem Šumanovićem. To je njezino legitimno pravo. Možda ima razloga o tome raspravljati, ali nema razloga za polemiku. Izravno pitanje – čemu etiketiranje – nameće dio izjave koji je uslijedio, a to je da je Šumanović „ekstremno desni sudac“!

Prof. Barić je u intervjuu napomenula kako je ne samo kod ustavnih sudaca nego i kod sveučilišnih profesora važna stručnost, radna etika i psihološke karakteristike. No sva ta načela dovela je u pitanje, poglavito treće, kad je sudcu Ustavnoga suda bez argumentacije prišila navedenu etiketu. Zašto? Jer je svojim javnim nastupom narušila „društvenu koheziju“ za koju se toliko, uz „vladavinu prava“, u intervjuu zalagala. Društvena kohezija ne gradi se etiketiranjem. Po čemu je navedeni ustavni sudac „ekstremno desni sudac“, nismo čuli. Je li riječ o svjetonazorskim ili ideološkim pitanjima, iz intervju nije razvidno. Nije naveden ni jedan predmet u kojem je kao sudac odlučivao. Tako mu je zalijepljena etiketa, postao je potencijalna meta. Zašto nije vodila računa o tome kako će to sutra biti interpretirano, kad Šumanović bude o nekom predmetu odlučivao ili imao izdvojeno mišljenje? Zapravo, profesorica je upala u isti onaj narativ koji već godinama slušamo – „ili mi ili oni“, ili kako je ona to „prevela“ – „naši i vaši“ – što je često glavni destruktivni čimbenik, ili drukčije glavni „razbijač“ svake hrvatske „društvene kohezije“. Ne bi trebalo čuditi ako u medijskim napisima, posebno lijeve provenijencije, nakon izrečene etikete, za ono što se u engleskom naziva background, o tome sudcu bude korištena upravo navedena etiketa. Jer, to je modus operandi i aktualnoga ideologijskoga novinarstva, naslijeđenoga iz totalitarnoga sustava, o kojem bi se moglo naširoko pisati. Zar nije etiketiranje prvi čin onoga što je nekada slijedilo – progona? Primjera tomu iz hrvatske povijesti ima previše.

Ako se ovako eksplicitno može prozivati jednoga ustavnoga sudca u javnom nastupu, možemo se samo pitati kako tek profesorica nastupa u neformalnim razgovorima. To napominjem stoga što sam pobliže poznavao neke od vrlo uglednih profesora zagrebačkoga Pravnoga fakulteta, ali nikada, čak u privatnim razgovorima, nisam čuo da bi nešto približno izgovorili.

Kao novinar upoznao sam Miroslava Šumanovića, kad je bio predsjednik zagrebačkoga Županijskoga suda, u vrijeme kad je organizirao neke zahtjevne sudske procese. Razgovarali smo formalno i neformalno, ali nikada nisam čuo nekakva njegova „ekstremno desna“ gledišta. Ostavljao je na mene dojam vrlo stručne osobe, posvećene vladavini prava, vrlo analitičkoga pravnika, kratko rečeno – erudita.

Na kraju, nije li citirana izjava na neki način otvorila pitanje: kako je moguće u najvišem predstavničkom tijelu, Hrvatskom saboru, dva puta birati „ekstremno desnoga sudca“? Jesu li time i zastupnici koji su birali spomenutoga sudca dobili posredno sličnu etiketu, a njih je bilo ni manje ni više 2/3 u dvama različitim sazivima Hrvatskoga sabora? Je li tom izjavom otvoren prostor za pitanje: tko bi mogao biti „ekstremno lijevi“ sudac u Ustavnom sudu? I tu ćemo se zaustaviti i pitati samo: kamo vodi takvo etiketiranje kad se njime koriste poznati sveučilišni profesori?

Marko Curać

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.