Je li na obnovu od potresa zgrade Hrvatske izvještajne novinske agencije trebalo čekati dugih pet godina?

Odgovarajući na upit kad će biti završena obnova u potresu oštećene zgrade Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina), ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek odgovorila da je zgrada dovršena, a otvaranje predviđeno za tri tjedna.

Upit ministrici postavio sam nakon što urednici nisu znali točno odgovoriti kad će se vratiti u obnovljenu zgradu. Jedan je rekao da je otvaranje bilo predviđeno 1. ožujka, ali da je odgođeno i ne zna novi datum, a drugi uz osmijeh dometnuo da moguće bude 1. travnja. To sam shvatio kao aluziju na prvotravanjsku šalu jer prije tjedan dana kad sam bio u Hrvatskom državnom arhivu, prolazeći pored Hine, u kasnim popodnevnim satima, moglo se vidjeti radnike, koji nisu ostavljali dojam da su s poslom pri kraju.

Hinina grada znatno je oštećena u velikom potresu rano ujutro 22. ožujka 2020. Novinari i urednici od tada su radili od kuće. Potres nije samo oštetio zgradu agencije, već na svoj način pridonio degradiranju njezine glavne funkcije, izvještavanju o relevantnim događajima. To nisu uočili samo korisnici, nego su o tome govorili novinari i urednici.

No vratimo se ministrici. U odgovoru, sastavljenom u dvije rečenice, na pitanje kad će zgrada Hine biti završena i puštena u rad, ministrica je e-poštom 28. veljače u 20,21 odgovorila: „Nema potrebe za ovakvim tonom. Da ste pitali kolege u HINA-i rekli bi vam da je zgrada završena i da je otvaranje predviđeno za tri tjedna.“

Napisao sam u početku što su odgovorili kolege. Zbog takvih odgovora tražio sam mjerodavan odgovor ministrice kulture i medija, iako je jedan kolega izrazio sumnju da ću uopće dobiti odgovor.

Uglavnom, upit sam poslao e-poštom na press-službu Ministarstva, i naknadno tražio potvrdu da je e-pošta primljena, jer sam imao prijašnjih iskustava, odnosno slušao izgovore različitih državnih služba da e-poštu nisu primili i slično. Kad nisam dobio e-potvrdu, tri sam puta pokušao doći do odgovora, nazivajući mobitelom. No u press-službi nitko se nije javljao. Na centrali su rekli: „Zovite poslije 13 sati, na sastanku su.“ Nisam zvao u rečeno vrijeme, ali budući da nakon 14,40 nisam imao potvrdu da je upit zaprimljen, poslao sam glasnogovornici, odnosno press-službi, novu e-poruku u kojoj sam napisao da, s obzirom na to da ni nakon tri sata nisam dobio potvrdu o primitku upita, mogu zaključiti kako danas (28. veljače, op. a.) ne ću dobiti ni odgovor na postavljeni upit. Na kraju sam napisao da u vrijeme ministra Biškupića takav odnos prema novinarima nije prakticiran.

Po svemu, to je „uznemirilo“ ministricu koja je odgovorila kako sam citirao. U svojem postupanju ne vidim neobičnih tonova. Postavio sam na mjerodavno mjesto jedno pitanje koje, vjerujem, zanima javnost, kao i mnoge kolege koji rade ili su radili u Hini, od njezina osnutka. Susrećući kolege u gradu u pravilu ih nisam prvo pitao kako su, nego kad će se vratiti na Marulićev trg.

Zagrebački potres mnogo je toga oštetio i srušio, bar je to svima jasno. Velik je, složen i skup posao obnoviti potresom oštećene zgrade, posebno građene prije više od 120 godina. Mnogo je država uložila u obnovu, posebno zagrebačkih kulturnih institucija, mahom povijesnih zgrada. Ne može se reći da se za tu obnovu nije zauzimala i da nije zaslužna i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Ona kaže da je osobno „vrlo zadovoljna dinamikom i kvalitetom radova, da se preko Ministarstva kulture i medija obnavlja više od 400 javnih zgrada na području Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i šest susjednih županija te je više od 150 zgrada završeno“.

Najčešće to nije bila samo gola obnova zgrada, nego su uređeni radni, izložbeni i drugi prostori, primjereno 21. stoljeću, rekli bismo: „hardver“ za novi „softver“.

Ali ovdje unatoč spomenutomu „zadovoljstvu“ treba ipak javno pitati: je li baš zgrada Hine trebala čekati obnovu dugih pet godina, ako je na njoj počela jedna od prvih konstrukcijskih obnova? Zna li hrvatska vlast značenje nacionalne agencije, osim što je strankama kad pobijede na izborima interesantno mjesto ravnatelja i glavnoga urednika za realizaciju vlastitih politika, podkusurivanje stranačkih partnera ili uhljebljivanje svojih aktivista? Nacionalna novinska agencija trebala bi biti oslobođena tih „apetita“. Trebala bi jednostavno biti u funkciji javnosti i hrvatske države, brz i pouzdan profesionalni novinski servis, kralježnica hrvatskoga neovisnoga i slobodnoga novinarstva. Svojedobno je Igor Mandić, glavni urednik „Vjesnika“, bio rekao: „Hina nam u novinama dođe kao pojas za spašavanje!“ Vrijedi li ta ocjena i danas?

Kad sam retorički pitao zna li vlast značenje Hine, koja je bila važan izvor informacija u vrijeme Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, mislio sam na jedan ilustrativan primjer iz prvih godina rada, kad je jedan hrvatski dužnosnik pitao: „Gdje će tekst biti objavljen?“ Na odgovor: „U servisu Hine“, po izrazu lica vidjelo se da mu nije bilo jasno ni nakon odgovora. Koliko se percepcija o značenju agencije u glavama političkih elita promijenila, ne znam. Na osnovi duge petogodišnje obnove trokatnice s podrumom, visokim prizemljem i potkrovljem, u kojoj je smještena nacionalna agencija, moglo bi se zaključiti – malo!

Marko Curać