Kako je umirovljenik s Hvara, ni kriv ni dužan, po Milanoviću, Grbinu, Puljku, Kolakušiću, Radolovićki itd., postao „kriminalac i član kriminalne organizacije HDZ-a“

Politika je postala privlačan biznis. Sve se gura u politiku, položaj saborskog zastupnika mnogima je zanimljiva politička pozicija. Imaš imunitet kao sveta krava, a ni primanja nisu za baciti. Možeš podignuti dobar kredit i u četiri godine, ako se posreći u dva mandata, dakle u osam godina možeš otplatiti komforan stan, kupiti apartman i osigurati nekakav pristojan život. Ne trebaš na rad u Irsku. Ako se posreći pa se nađu na listama supružnici, to je već pravi obiteljski politički OPG, kojem ne prijeti ni suša, ni tuča, a ni briga hoće li svoj proizvod prodati i po kojoj cijeni. Da bi se opstalo na sceni, važno je biti bučan, po mogućnosti bukač, skakati, vikati, mahati rukama, suprotstavljati se, bez obzira na rezultat, učinak. To je puno lakše nego voditi brigu o farmi krava, usjevima, vinogradu, ribariti...Vrijeme je zaključivanja lista za Hrvatski sabor. Nije taj trenutak za bukače traumatičan. Problematično je za one koji se probijaju, jer kod formiranja lista ne vodi se puno računa o povjerenju koje kandidati uživaju u sredini gdje žive. Možda bi Hrvatski sabor trebalo reformirati da ima dva doma, od kojih će jedan kandidirati nestranački narod, pa uz stranačke imamo i narodne zastupnike. Ali, i u tom slučaju ne znači da će biti izabrani najbolji, pošteni i stručni ljudi, jer sajamski opsjenari dobro poznaju svoj posao. Tako nam je kako je, najbolje ništa ne mijenjati. Mnogi parlamenti jednostavno tako funkcioniraju.

Ionako kad se netko ubaci mimo uhodana mehanizma, ne održi se baš dugo. Evo, eurozastupnik Mislav Kolakušić vratio se u domaće dvorište s vrlo izdašne europske plaće. Jer, teško da bi ga birači ponovno birali kao eurozastupnika, budući da je bio neprepoznatljiv. Svom poslu u sudstvu ne želi se vratiti, želi biti zastupnik u Hrvatskom saboru. Kandidirao ga, kako se može pročitati, Domovinski pokret (DP) u Prvoj izbornoj jedinici. Na nedavnom stranačkom saboru DP-a. Mislav Kolakušić problematizirao je sudjelovanje HDZ-a na izborima, jer kako je izjavio, riječ je o osuđenoj stranki, za korupciji, a svaka bi stranka trebala za parlamentarne izbore imati potvrdu o nekažnjavanju, što HDZ s obzirom na osudu za korupciju ne bi mogao pribaviti.

Prije nekoliko godina na Hvaru pitao me umirovljenik koji je čitav radni vijek proveo kao radnik, električar u hotelu, po čemu je on kriminalac, budući da je njegova stranka HDZ osuđena, zbog korupcije svojeg čelnika. Mahnuo sam rukom i nisam ništa suvislo odgovorio.

Nastup splitskoga gradonačelnika Ivice Puljka na lijevom oporbenom prosvjedu na Markovu trgu, zatim nekadašnjeg sudca Mislava Kolakušića na saboru DP-a, istupi perjanice SDP-a Peđe Grbina, i nedavno zastupnice Sanje Radolović iz Pule u televizijskoj emisiji naveli su me da počnem razmišljati ponovno o riječima bespomoćnog umirovljenika s otoka, koji je sve postigao u životu zahvaljujući svojih deset prstiju! I sad mora strepiti hoće li ga i Radimir Čačić indirektno prozvati za korupciju, optužujući njegovu stranku za kriminal. Zašto baš Radimir? Samo zato što je praktično do jučer bio u koaliciji s HDZ-om, koji se s lijeva i desna proziva za korupciju, a sada je taj pozer u bučnoj „antikorupcijskoj“ koaliciji.

Mogu li se kriminalni potezi čelnika stranke pripisati čitavoj stranki i njezinu članstvu?

No vratimo se onome što je izjavio Mislav Kolakušić, pravnik, bivši sudac, eurozastupnik. Budući da ima navedene kvalifikacije, smatrati je da bi morao znati koliko je presuda HDZ-u koja se sve češće spominje nategnuta. Jer, onaj koji ju je donio osudio je na desetke tisuća ljudi, članova HDZ-a, kao i onog umirovljenika s Hvara, ni kriva ni dužna, koji se potužio, i pitao kakve veze ima s korupcijom?

Kaznena odgovornost HDZ-a zapravo je izvedena iz konkretne kaznene odgovornosti njezina čelnika. Ovdje je osnovno pitanje: mogu li se kriminalni potezi čelnika pripisati pravnoj osobi, odnosno stranki?

Kaznena odgovornost pravnih osoba uvedena je u zakonodavstvo u svrhu sankcioniranja tzv. korporacijskog kriminala za koji se pokazalo da je kriminalna bit - ne na pojedincu nego na pravnoj osobi kao centru moći i nositelju kriminalne djelatnosti u koju je uključeno postupanje niza osoba pa se jedino kažnjavanjem kompanije kao cjeline može utjecati na svijest svih njezinih pripadnika da je kriminalno ponašanje u korist vlastitoga trgovačkoga društva nedopustivo.

U spomenutom slučaju riječ je o tome da se kriminalni potezi premijera kao čelnika izvršne vlasti i ustavnog čimbenika odgovornog Parlamentu uračunavaju u kaznenu odgovornost političke stranke zato što je on njezin predsjednik. Politička stranka, međutim, osim političke odgovornosti, ne bi smjela još i kazneno odgovarati za poteze svojih članova poduzetih u obnašanju funkcija vlasti reguliranih Ustavom jer tada oni nastupaju kao državni dužnosnici, a ne političke stranke. U obnašanju vlasti dužnosnici pravno ne odgovaraju svojoj stranki nego su samostalni u svom resoru i odgovorni ustavno i zakonski reguliranim tijelima i instancijama, uglavnom Hrvatskom saboru. Ako se ovdje kriminal počinjen od pojedinca - dužnosnika u vođenju državnih poslova automatizmom pripiše stranki, a on nije djelovao u njezino ime ni u obavljanju poslova predsjednika stranke nego šefa izvršne vlasti države, implicira se režim partijske države ili državne partije. Naime, politička stranka bi - da izbjegne izvedenu kaznenu odgovornost temeljem kriminala svoga „alter ega“ trebala formirati neku vrstu politbiroa kao mehanizam paraustavnoga prethodnog i naknadnog nadzora nad odlukama i potezima članova stranke koji obnašaju vlast. U suprotnom, politička stranka ne može prevenirati kriminal svojih članova počinjen u izvršavanju funkcija državne vlasti pa time dolazi pod kaznenu osudu bez ikakve svoje krivnje. Jasno je da bi koncepcija politbiroa bila protuustavna i suprotna temeljima demokratskog i ustavnog poretka. Pravna osoba u čije ime i u čijim čelničkim poslovima je nastupao jest Republika Hrvatska, a ne HDZ, a po ZOPOKU državna i lokalna vlast ne potpadaju pod kaznenu odgovornost, što je razumljivo. Zato se politička stranka u konkretnom slučaju ne bi mogla proglašavati zločinačkom organizacijom, kako to čitava skupina oporbenih političara radi, nasuprot pravorijeku Vrhovnog suda RH.

Kriminalna organizacija kao pojam implicira, bolje rečeno njoj je svojstveno da povezuje ljude koji su se udružili baš u svrhu kriminalnih aktivnosti i to je njihov organizacijski kohezivni čimbenik, dakle, u predmetnom slučaju toga nema. Jer, čelnik odgovara po svojoj individualnoj odgovornosti, a pravna osoba vratila je imovinsku korist koju je ovaj namaknuo. Ali i kada odgovara po pravilima izvedene kaznene odgovornosti iz odgovornosti svoga čelnika, ona nije kriminalna organizacija ni kriminalno udruženje jer njezini članovi ne mogu biti tretirani kriminalcima zato što je pravna osoba osuđena po pravilima specifične „sui generis“ kaznene odgovornosti, primarno namijenjene, kako je rečeno, trgovačkim društvima odnosno korporacijskom kriminalu za koji je karakteristična povezanost većeg broja zaposlenika kompanije u tehnološkom lancu koji je kriminalno kontaminiran.

Kako je nacionalna novinska agencija (Hina) izvijestila 13. listopada 2021., Vrhovni je sud za kaznu HDZ-u procijenio da je riječ o vodećoj parlamentarnoj stranci koja zbog većeg broja članstva, ali i broja zastupnika ima znatne prihode. „Stoga plaćanje izrečene novčane kazne neće dovesti u pitanje egzistenciju pravne osobe te će se postići svrha kažnjavanja“, zaključio je najviši sud u pravomoćnoj presudi.

U presudi, po tom izvješću, nema riječi o političkoj korupciji koja bi bila od strane Vrhovnoga suda adresirana na HDZ kao pravnu osobu. Za političku korupciju, koja nije bila iznimka, već pravilo smatra se premijer.

Na osnovi ovoga je HDZ, kao pravnu osobu, etiketirati kriminalnom organizacijom, proizvoljno. U povijesti bilo je stranaka čiji su čelnici snosili političku odgovornost zbog korupcije, ali nepoznat je slučaj da bi neka stranka bila osuđena. Uostalom, već je HDZ zbog svega bio kažnjen gubitkom parlamentarnih izbora, 2012. godine.

Jedino primjenom staljinističkih metoda spomenuti umirovljenik s početka teksta, ni kriv ni dužan, postaje kriminalac i pripadnik zločinačke organizacije. Recidivi staljinizma duboko su utkani u hrvatsko društvo, jer nikada nije provedena lustracija, nije napravljena bilanca dviju Jugoslavija, poglavito totalitarnoga komunističkog sustava.

Pokušaji eliminiranja HDZ-a usmjereni su na gušenje demokracije i razbijanje hrvatske države

Površnim uvidom u povijest HDZ-a koji je dr. Franjo Tuđman osnovao kao polugu kojom bi mogao stvoriti državu može se detektirati nekoliko udara onih snaga kojima hrvatska država nikada nije bila ni misaona imenica. Prvi je udar bio kad je HDZ nazvan „strankom opasnih namjera“, a rat bio na vidiku, drugi je udar raskol u stranci u osvit važnih vojnih oslobodilačkih operacija koji je izveo dvojac Manolić-Mesić. Kad ni to nije prošlo, nakon 2000. uslijedila je detuđmanizacija, drukčije obezglavljenje HDZ-a i Hrvatske. U to vrijeme dogodio se pokušaj teritorijalnog rastakanja hrvatskoga državnog teritorija. No, za tu kriminalnu radnju nitko nije bio optužen! Kad sva navedena razbijanja HDZ-a nisu dala rezultata, duboka je država osnovala Most i generacijski prepolovila mnoge hrvatske obitelji koje su bile tradicionalno privržene HDZ-u, ili preciznije misiji dr. Tuđmana.

Zatim je uslijedio novi raskol, osnivanje DP, koji su gurali oligarsi, okupljeni oko energetskog sektora, ne bez utjecaja ruskih interesa za izlazom na Jadran.

Konačno imamo priču o HDZ-u kao kriminalnoj organizaciji, kako bi ga se definitivno gurnulo s hrvatske političke pozornice. Tu igru predvodi, po svemu sudeći, aktualni predsjednik države s čitavom skupinom klonova, koji kao barske žabe ponavljaju iste „reperske“ riječi - korupcija, lopovi, HDZ, kriminalci, banda, gangsteri itd.

Zar slična matrica nije bila već u optjecaju kad je hrvatski narod proglašavan genocidnim zbog zločina u Drugom svjetskom ratu?

Luzer iz EU parlamenta vratio se u domaće dvorište

Eurozastupnik Mislav Kolakušić na početku mandata obećavao je javno kojekakve nebuloze, kako će biti kratko eurozastupnik, pokrenuti kampanju za predsjednika, premijera, ministra i što sve ne. I što se od svega njegova obećanja dogodilo? Ubirao je goleme količine eura i spavao zimski san. No, ipak ga je poznati politički portal Politico proglasio, među 705 eurozastupnika, najvećim luzerom godine, jer je najčešće glasovao suprotno od većine, odnosno za opciju koja ne prolazi.

Glas Istre usporedio ga sa „ženom s bradom“ koju bi svatko želio vidjeti, ali je ne bi nitko birao za miss Hrvatske. Slična je politička pojava na ljevici Ivica Puljak, splitski gradonačelnik, koji je na Markovu trgu najavio zabranu HDZ-a, kao osuđene kriminalne stranke. Prije nekoliko godina pročuo se po tome što je održao više stotina predavanja, od vrtića do srednje škole, na kojima je tvrdio: „Bog nije stvorio niti zemlju, niti čovjeka“. A na često postavljano pitanje - postoji li uopće Bog, odgovarao kako po njegovu mišljenju „ne postoji“. To govori aktualni gradonačelnik Splita, gdje su jedni od najstarijih biljega kršćanstva, najstarija hrvatska katedrala? Zar to sve ne izgleda kao svojevrsni oksimoron. Riječ je o ortodoksnom Milanovićevu sljedbeniku, koji sa suprugom Marijanom stalno ponavlja - HDZ ili Hrvatska - kako bi osigurao još bar četiri godine život obiteljskom političko-stranačkom OPG-u. To je već opisana matrica podjela, koja vodi u progon neistomišljenika i gulage.

Zar u sklopu Treće Republike predsjednik javno ne najavljuje lustraciju, „provjetravanje svih institucija“? Očekivati je da Puljak, u slučaju pobjede na parlamentarnim izborima koalicije – „rijeke pravde“, bude prvi kandidiran za redovitog člana HAZU, budući da je kao veliki fizičar definitivno dokazao kako „Bog ne postoji“. A Mislav Kolakušić? Želio bi biti, kako smo već rekli, predsjednik i premijer, bar još ministar pravosuđa i unutarnjih poslova. To nisu bili ni najveći diktatori! Može li hrvatski narod dopustiti cirkusantima da teško stečenu hrvatsku državu pretvore u svjetsku pariju. Govor mržnje koji je ogledalo egomana i evidentnih psiholabilnih osoba ne smije postati legitimni način komunikacije u društvu, koje bi na taj način postalo agresivno, destruktivno, netolerantno i (samo)razarajuće. Koliko tu ima protuslovlja i političkog mahnitanja, pokazao je Mostov kandidat za premijera u emisiji Otvoreno, 27. ožujka.

Na tragu aktualnog predsjednika države koji bi političke protivnike hapsio, bacao u more, djecu im uzimao za taoce, spomenuti kandidat za premijera je rekao: „Trebat ćemo građevinsku operativu za proširenje zatvorskih kapaciteta kad oslobodimo institucije od HDZ-a.“

Socijalizam nije mogao opstati bez zatvora. Izgleda kako taj sustav živi još u nekim glavama. Lijevo-desna oporba ima samo jedan cilj - srušiti HDZ. Hrvatska je mala uvala, da ne kažemo bara, za toliko krokodila. Bit će veselo! Jedino snaga hrvatskog naroda na izborima može nas spasiti od svih mogućih opačina, da ne postanemo sovjetska Treća Republika!

Marko Curać